Whiplash dilema: Je li dopušteno ispadanje iz zone komfora? - Monitor.hr
16.02.2020. (09:30)

Radosti (m)učenja

Whiplash dilema: Je li dopušteno ispadanje iz zone komfora?

“Whiplash je studija o velikoj dvojbi: koliko smijemo biti nekorektni jedni prema drugima, prijetvorni, vrijeđati se, nanositi boli i poniženja, ako je to „u funkciji“ napretka, otkrića onog najboljeg u nama? Općenito, dolazi li se do vrhunaca kroz bol, kao u vrhunskom sportu, usponu na Himalaju? Ako ćemo biti uvijek pristojni, fini, tolerantni i ugađati jedni drugima, samo se smješkati, što uopće možemo postići unutar svoje zone komfora?” – Velimir Šonje, Ekonomski lab.


Slične vijesti

14.04. (09:00)

Obraćanja Njegovom Božanstvu

Šonje: Trgovački rat – zašto je oko za oko, zub za zub luzerska strategija

Trump projicira moć velikog majstora šaha, no u stvarnosti ima samo revolucionarne vizije i grube ideje. Nema detaljno razrađenu strategiju i taktiku. Osjeća se relativno komotno u tome, jer je navikao improvizirati u uvjetima kaosa nakon što mu je bogato poslovno iskustvo pokazalo da se u toj vrsti odnosa snalazi bolje od drugih koji mrze nepredvidivost. Mogu zamisliti kako su mu suradnici proteklih tjedana donosili razne varijante tablica, a on ih enigmatično promatrao čuvajući u sebi odluku do posljednjega sata jer – jednostavno – ni sam nije imao jasnu ideju kojim će putem krenuti. Po svemu što se čuje, Trump ne daje detaljne tehničke naloge nego komunicira vizije i grube ciljeve, a nakon toga voli da mu ljudi dođu s tehničkim prijedlozima koje onda važe. To je povezano s drugim čimbenikom – narcisiodnim karakterom koji u sprezi s položajem najmoćnijeg čovjeka na svijetu stvara unutarnju organizacijsku strukturu u administraciji u kojoj je on usko grlo. Trump ima skoro 80 i ljude oko sebe koji ga doživljavaju kao karizmatičnog lidera. Nalik je tvorcu firme čija okoštala struktura koči njezin daljnji razvoj, ali i dalje sebe vidi kao najboljeg pregovarača… piše Velimir Šonje na svom Ekonomskom labu. Za ilustraciju pogledajte kako izgleda Trumpov sastanka kabineta. 🙂

09.04. (15:00)

Tko ima veći, imat će manji rast BDP-a

Šonje o trgovinskom ratu: Zašto je oko za oko, zub za zub luzerska strategija

Zato što ne treba uzvratiti nego treba u miru pripremiti sljedeći kokrak za pregovore. Veliki dio političara i javnosti u EU prihvatio je Trumpovu igru „tko ima veći“, pa će im se ovaj prijedlog činiti promašen. Čast i ponos su u pitanju. Pema procjenama Trumpove carine usporit će rast u EU za 0,3 postotna boda na godinu, a u slučaju europskog revanša to bi se moglo povećati na 0,5. Francuzi za sebe u startu procjenjuju 0,5. Prema tome, revanš je i pucanj u vlastitu nogu, na štetu vlastitih potrošača i razvoja. Za odmazdu stvarno ima vremena, kaže Velimir Šonje za Ekonomski Lab, pojasnivši kako Trump zapravo nema strategiju i taktiku, nego ide s grubim vizijama i idejama na isti način kao u biznisu, gdje je navikao improvizirati u uvjetima kaosa, a zatim važe prijedloge suradnika. S obzirom na narcisoidni karakter, udara jako kako bi kasnije imao što bolji rezultat u pregovorima. Kada se sve zbroji racionalno je udahnuti i ući u pregovore bez gađanja kamenom na prvu….

25.03. (00:00)

Znaju što žele, ali ne znaju kako to postići

Trump 2.0: Preoblikovanje svjetskog monetarnog poretka

Većina promatrača će se složiti da Trump nema plan. To ne znači da nema ni viziju ni cilj. Na primjer, vizija je da rat između Rusije i Ukrajine mora stati. Ono što Trump nema je plan kako to postići. Snalazi se po putu jer je puno loptica u zraku. S jedne strane, Rusija mu treba da ju odvoji od Kine (obratna Nixonova strategija odvajanja Kine od Rusije pred više od 50 godina) i pomogne oko nadzora nad iranskim nuklearnim programom. S druge strane, prostor za stiskanje Ukrajine ograničen je raspoloženjem američke javnosti i interesima SAD-a u Europi. Nekog osobitog plana za Ukrajinu u tom složenom kolopletu nema. Stoga Trump ne „vodi pregovore“ nego uskače u njih na temelju grube projekcije cilja, ambicije i snage, a zatim manevrira po putu. Velimir Šonje za Ekonomski lab.

10.01. (15:00)

Vrijeme za nove definicije

Šonje: Ova će nam godina u ekonomskom smislu biti prijelazna

Prvo, rast će se odvijati po umjerenijoj stopi ispod 3%, i drugo, postupno će doći do promjene izvora rasta: među pokretačima rasta sve manju će ulogu imati domaća potražnja, a daljnji će rast u sve većoj mjeri zavisiti o izvozu roba i usluga. Prvo, naša glavna izvozna tržišta su u recesiji ili stagniraju (Austrija, Njemačka), ili veoma sporo rastu (Italija, Slovenija). Vlada je i deklarativno i stvarno odustala od poticanja velikog turističkog rasta ocijenivši da vrhunac sezone donosi prevelike napetosti. Neizvjesno je i hoće li se ponuda kratkoročnog najma smanjiti zbog poreznih izmjena na štetu malih iznajmljivača koje stupaju na snagu 2025.

S druge strane, utjecaj pozitivnog scenarija ograničavaju: prvo, strukturni problemi njemačke industrije, napose auto industrije, drugo, neizvjesnost raspleta rata u Ukrajini i treće i ponajviše, neizvjesnost u pogledu razvoja trgovačkog rata koji će se intenzivirati dolaskom administracije predsjednika Donalda Trumpa 20. siječnja 2025. Radi se o čimbenicima na koje Hrvatska nema izravan utjecaj. Velimir Šonje za Ekonomski lab.

08.01. (11:00)

Loše vrijeme za rubalj

Nestane li američki dolar s globalne scene, zamijeniti ga može samo kineski juan

Dolar dominira svjetskom trgovinom već stotinu godina, no pitanje njegove smjene sve je glasnije. Kineski juan, sve popularniji u međunarodnim transakcijama, mogao bi postati nova globalna valuta. Ipak, stručnjaci poput Velimira Šonje vjeruju da dolar neće tako brzo izgubiti svoj status zbog snage američke ekonomije, vojne moći i pravne sigurnosti koju pruža. Dok autokratski režimi poput Kine i Rusije pokušavaju afirmirati svoje valute, dolar i dalje ostaje nezamjenjiv medij razmjene i štednje u svijetu. Lider

28.12.2024. (00:00)

Vratiće se rode, a donijet će i mlade

Šonje i Burić: Hrvatska je prestala gubiti stanovništvo zbog migracija

Hrvatska se trenutačno nalazi u početnoj fazi prijelaza iz zemlje neto emigracije u zemlju neto imigracije. Tome pogoduje nekoliko godina bržeg gospodarskog rasta od prosječnog rasta u EU, koji se događa na razini razvoja koja nije više daleko od 80% europskog prosjeka realnog dohotka po stanovniku. Dodatan razlog je doseljavanje iz ratom pogođene Ukrajine. Ono ne mora biti trajan izvor značajnog doseljavanja iako objašnjava zašto se pozitivan migracijski saldo u Hrvatskoj pojavio i prije dostizanja praga od 80% 2022. i 2023. Na isti način djeluje i privlačnost Jadranske Hrvatske za život. Taj utjecaj je vjerojatno trajan, ali brojčano nije bitan kao doseljavanje iz Ukrajine.

Važan je zaključak da se relativno rana pojava pozitivnog migracijskog salda u Hrvatskoj može objasniti kratkoročnim, a ne fundamentalnim faktorima. Nema nikakvoga jamstva da će Hrvatska u duljem vremenskom razdoblju biti jako privlačna za povratak i doseljavanje iz europskih zemalja. Glavna je poruka da migracije više ne treba promatrati kao agregatni fenomen. Međutim, migracijski saldo može osjetno kolebati oko tog praga razvoja. Trajni prijelaz u fazu neto doseljavanja zahtijeva dostizanje još višeg stupnja razvoja, za što je ključno kvalitetno i međunarodno konkurentno obrazovanje. Velimir Šonje i Ivan Burić za Ekonomski lab.

19.11.2024. (21:00)

Godine mršavih krava

Šonje: Proračun (ponovo) počiva na lijepim željama

U Hrvatskoj smo od 2016. navikli na prilično konzervativno planiranje budžeta. Ono je pomoglo strukturnoj fiskalnoj konsolidaciji. Takav pristup je sada napušten, i to u godini nakon izbora kada su demokratske vlade u pravilu fiskalno najkonzervativnije jer su svjesne da je to prilika za korekciju uobičajenih pretjerivanja u izbornim godinama. Kod nas ne vidimo efekt fiskalne odgovornosti vezan uz izborni ciklus.

To ne znači da možda nećemo imati sreće i da sigurno nećemo ostvariti predloženi proračun. Ne možemo znati. No, kada rizici rastu, a tako i piše u Vladinim dokumentima koji prate proračun, načelno treba biti konzervativan i to iz jednog jednostavnog razloga: rashodi zavise i o prihodima. Ako se prihodi opušteno budžetiraju, onda se i rashodi opušteno budžetiraju pa rastu rizici. To se dogodilo s predloženim rashodima za iduću godinu. Velimir Šonje za Ekonomski lab

23.10.2024. (21:00)

Investiranje od kolijevke pa do groba

Šonje o dugoročnim prinosima na S&P 500 po pitanju mirovina: Prijedlog nije neizvediv

Država bi mogla svakom novorođenom djetetu otvoriti mirovinski račun s uplatom od deset tisuća eura iz proračuna i uložiti ta sredstva u S&P 500 ETF do mirovine jer, uz realni prosječni godišnji prinos od oko osam posto, svako će dijete do mirovine imati oko 1,5 milijuna eura – to je Tetkin prijedlog. Velimir Šonje komentira za Lider:  Svodi se na izdvajanje dodatnih 0,5 posto BDP-a na godinu iz državnog proračuna što je u državi s neefikasnom državnom potrošnjom lako pronaći. Otpada onaj uobičajeni argument ‘proračun nam je zadan‘. Drugo, moć kumulativnog ukamaćivanja u vrlo dugom roku jedan je od ključeva financijske pismenosti odnosno discipliniranja zavaravajuće intuicije koja velikom broju ljudi govori da je ultra-dugoročna štednja upitna.

Navodno, ‘tko zna što će biti‘ i ‘živi se za danas‘, pa se većina ljudi nađe u čudu kada im se kaže da tisuću eura uloženih danas uz osam posto realnog prinosa na godinu daje skoro 150 tisuća (realnih) eura za 65 godina (ili ako vam je draže gledati bližu budućnost, oko 4,7 tisuća realnih eura za 20 i oko 22 tisuće realnih eura za 40 godina). Prema tome, ako i ne računamo na državu, podsjetnik na ovu računicu mogao bi dobro doći roditeljima koji štede za svoju djecu iako bi za njih trebalo uključiti kraće rokove štednje. 

15.09.2024. (21:00)

I duplo ćemo ga plaćati

Šonje: Porez na nekretnine ne postoji, ali mi ga već imamo

Svaki porez je porez na neki oblik dohotka (kasnije ćemo vidjeti da se može oporezovati i dohodak koji nije novčani), a nekretnina je u ovom slučaju samo aproksimacija – mjera osnovice, što je imalo smisla kada vlast nije mogla utvrđivati dohotke. Tko pak naslijedi nekretnine ostvario je dohodak u vrijednosti naslijeđenih nekretnina. U nekim zemljama na to se plaća porez na nasljedstva i darove, ali točnije je reći – porez na dohodak od nasljedstva i dara. Tko nema gotovinu za platiti takav porez, prodat će nekretninu. Od toga će dio dohotka (porez) platiti državi, a ostatak dohotka zadržati za sebe. (U Hrvatskoj nema poreza za prve nasljednike).

Lokalne vlasti su u Hrvatskoj 2023. uprihodile 376 milijuna eura ili oko 0,5% BDP-a od komunalne naknade. To je namjenski porez na nekretnine, samo se ne naziva porezom nego naknadom, pa neupućeni misle da kod nas nema takozvanog poreza na nekretnine. Velimir Šonje za Ekonomski lab.

21.03.2024. (00:00)

Zato dobro promisli koga ćeš izabrat

Šonje: Sljedeći izbori će odrediti sudbinu Hrvatske za narednih 10 do 15 godina

Povijest Europske unije nudi okvir za razmišljanje o razvojnom putu koji stoji pred Hrvatskom: je li za nas relevantan spomenuti „portugalski scenarij“ (koji se jednako odnosi na Grčku i u nešto manjoj mjeri na Španjolsku), ili „irski scenarij“ – scenarij u kojem jedna periferna i razmjerno nerazvijena zemlja u razdoblju od nekoliko desetljeća sustiže i prestiže europski razvojni prosjek uz stabilizaciju broja stanovnika (štoviše, u Irskoj broj stanovnika snažno raste). U međuvremenu, i to ne slučajno nakon ulaska u EU, Hrvatska je pokazala naznaku kakvih-takvih razvojnih potencijala. Do aktualnih 75% europskog prosjeka došli smo uz pomoć gospodarskog rasta i „uz pomoć“ smanjenja broja stanovnika.

Ključni čimbenici aktualnog dobrog kolesterola kao što su EU fondovi i oporavak osobne potrošnje ne mogu dugo (dulje od nekoliko godina) održavati gospodarski rast i konvergenciju prema europskom prosjeku. Ako neće biti praćeni općim rastom efikasnosti, dovoljno brzim tehnološkim napretkom, ugrađivanjem sve više znanja i inovacija u proizvodne procese, jačanjem konkurencije i konkurentnosti, prije ili kasnije doći će do bolnog otrježnjenja nalik onome 2009.-2014. nakon što smo se nekoliko godina prije toga utapali u poplavi novca (točnije: kredita). Velimir Šonje za Ekonomski lab. Prenio ga i Forbes.