Još je jedan adut žanra horora u godini obilježenoj filmovima strave i užasa. Mahom osrednji, s naizmjeničnim trenucima neuvjerljivosti i solidnosti, premda je imao potencijala da bude puno više od toga. Redatelj Alberto Corredor i scenarist Lorcan Reilly “proširili” su na cjelovečernjak njihov dojmljivi nadnaravni kratkometražni horor iz 2017., također naslovljen “Baghead”. Iako je pub trošan i tipično hororski mračan, Iris se useljava u jezivo mjesto s obzirom da nema krov nad glavom ni prebijene pare, nesvjesna da “nekretnina dolazi s posebnim stanarom u podrumu” – zlonamjernim mjenjolikim stvorenjem zvanim Baghead. Oko Bagheada se razvija gotička atmosfera i solidna mitologija po uzoru na “Krug” i slične horore, ali protiv filma rade tipične “bu” scene, obilata uporaba generičkih računalnih efekata, prevelika sličnost s nemjerljivo boljim “Talk To Me” i finale posuđeno iz “Ex Machine”. Slobodna

Situacija u kojoj političke stranke za pojedine resore biraju ljude bez adekvatnih kvalifikacija, u kojoj ministri ne znaju gdje ni kada su studirali, u kojoj postoji sumnja u njihov obrazovni put i ona u kojoj visoko obrazovanje tretiraju kao puki ukras na svojem CV-u znak je društva u kojem se obrazovanje uopće ne cijeni. To je ujedno i vrlo opasna situacija jer ukazuje na potpuni nedostatak meritokratskih kriterija pri odabiru pojedinaca koji vode ovo društvo. Na tim mjestima ne moraju nužno biti visokoobrazovani ljudi (štoviše možda bi ministarstvo poljoprivrede bolje vodio poljoprivrednik), ali bi trebali biti oni koji imaju specifična znanja, iskustva i integritet za obavljanje takvih dužnosti. Prije svega trebali bi to biti oni koji znaju da je obrazovanje ključni društveni mehanizam kojim se izgrađuju i štite određene vrijednosti. Boris Jokić za tportal

• Krnja debata špicenkandata otvara put “hrvatskom scenariju” u europskoj politici: postoji mogućnost da Europska pučka stranka, u kojoj je i HDZ, koalirati s desnim grupacijama u Europskom parlamentu (Faktograf)
• Dva tjedna do EU izbora, a svi kao da su umorni. Macan: “Ovo je kampanja u kojoj se radi samo da se odradi” (N1)
• U Zagrebu se srušio zrakoplov, riječ je o manjem sportskom zrakoplovu Cessna 182 koji je imao pet članova posade (tportal), jedna osoba poginula, ostali ozlijeđeni, ali izvan životne opasnosti (Index)
• Dan mladosti: U Kumrovec stigao i Stipe Mesić: ‘Drago mi je da ljudi još znaju cijeniti Titovu ulogu u povijesti’ (Nacional)
• Uginuo je Kabosu, Shiba inu pas prema kojem je nastao “doge meme” (BBC)

Za početak, gužva je već bila u dvorištu ispred Grifa i Vintagea, a u Grifu kao da je u tijeku rasprodaja na tržnici u Bangkoku (vjerujete i to sam vidio, ne izvlačim taj adut na neviđeno). Gužva i vreva. Da bi išta vidjeli i čuli morate se probijati kroz kompaktnu gomilicu. Nema šanse. Nisam lud. Tamo gdje se sve događa se uglavnom svi deru u mikrofon, a moraju se derati jer se i to jedva čuje. „Superval vol. 1“ kompilacija je hit već na promociji i sve ide prema zaključku da je najmlađa generacija rock publike dobila svoj „Paket aranžman“ ili „Bombardiranje New Yorka“ što god mi stariji mislili o tome, a sigurno si mislimo. Zoran Stajčić za Ravno do dna.

„Čovjek koji nije mogao šutjeti“ postao je time prvi hrvatski filma sa glavnom nagradom na najprestižnijem svjetskom filmskom festivalu. Slijepčevićev film temelji se na istinitom događaju iz rata1993., tzv. masakru u Štrpcima, kad su srpske paravojne snage iz istočne Bosne zaustavile vlak na pruzi Beograd-Bar i iz vlaka izvele sve putnike muslimanskih imena i prezimena. Jedan jedini putnik se pobunio-ofocir JNA, Hrvat iz kaštela Tomo Buzov. I on je ubijen. Slijepčevićev film pripovijeda taj događaj iz perspektive putnika koji je za razliku od Buzova gledao svoja posla i ostao živ. Njega glumi Goran Bogdan. Film je nastao u produkciji producentske kuće Antitalent. Jutarnji… lamentiraju i na Forumu.

U tijeku je anketa u kojoj se bira najbolja fotka na pristigli natječaj Plitki DOF, ovotjedni forumski foto natječaj. Pogledajte fotke i glasujte. Forum

Proverio sam tu stvar, i proverio je baš temeljito: nijedan delegat Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, uključujući čak i Hrvate, nikad nije poručio Srbima: “Vi ste genocidan narod.” Štaviše, to nije rekao niko nikad i nigde u celokupnoj savremenoj istoriji sveta, niko nikad i nigde nije optužio srpski narod za srebrenički genocid, niko nikad i nigde nije rekao: “Srbi su genocidan narod.” Srbi nisu genocidni, ali dobro, svet je to znao i pre ovog utorka. Zašto mu onda Vučić džinovskim slovima sa kule Beograd poručuje: “Mi nismo genocidan narod”? U tome i jeste poenta: on to uopšte ne poručuje svetu! Ali ne: to da “mi nismo genocidan narod” na kuli Beograd ne samo da piše jedino i isključivo na srpskom, nego – piši da te ceo svet razume – jedino i isključivo na ćirilici: “Ми нисмо геноцидан народ.” Da neko ko nije Srbin i srpskoga roda slučajno, razumeli ste, ne bi shvatio šta piše. Boris Dežulović za Novosti.

Carlo Acutis umro je 2006., u dobi od 15 godina, što znači da će biti prvi milenijalac – osoba rođena od ranih 1980-ih do kasnih 1990-ih – koji će biti proglašen svetim. Carlo je talijanski blaženik poznat po dokumentiranju svjetskih euharistijskih čuda i njihovoj katalogizaciji na mrežnoj stranici koju je sam stvorio nekoliko mjeseci prije smrti. Početkom listopada 2006. dijagnosticirana mu je leukemija, od čega je umro samo tjedan dana kasnije. Blaženim je proglašen u Assisiju 10. listopada 2020. Zbog postavljanja kataloga euharistijskih čuda online poznat je i kao “Božji influencer”, a i samom mu pripisuju dva čuda. BBC

Oni su, kao što znamo, bili tri prijatelja koji su se sjajno zajebavali nešto više od tri desetljeća. Možda i najveći kultni bend na svijetu, podjednako poznat radi Albinija osobno kao i svega onog što su nam ostavili u svojoj dugoj karijeri. Kao i uvijek, prekrasno upakiran u efektan deluxe omot (na kojem se Bob Weston vizualno poigrava s banalnostima kao što to rade i s nekim od muzičkih elemenata), dokazujući da je nezavisni bučni rock i ljubav i entuzijazam i istinska alternativa muzičkom biznisu i parametrima kojima smo svi podvrgnuti u “stvarnom”, 24/7 životu. Ravno do dna

• U ponedjeljak počinju prijave u srednje škole, dodatne provjere u osam škola (HRT)
• Hrvatski su kampovi drugi najskuplji u Europi, čak je i Švicarska iza nas. Pokazuje to analiza vodećeg europskog portala camping.info. Unatoč tome samo u svibnju kampovi su ostvarili gotovo milijun noćenja. No, domaćih gostiju baš i nema… (N1)
• Plenković najavio novo izdanje trezorskih zapisa od 900 milijuna eura (Lider)
• Tena Štivičić nova ravnateljica Drame zagrebačkog HNK (HRT)
• Bark air: Osnovana prva aviokompanija namijenjena psima (HRT)

Ako imate ideju ili program iz npr. polja suvremene umjetnosti ili neku aktivnost za mlade, u Pogonu možete biti doma. On je servis za scenu, resursni centar za pojedince, umjetnike, inicijative i organizacije iz područja nezavisne kulture i mladih. Pogon daje prostor i tehničke pretpostavke za produkciju i za prezentaciju radova u tom polju. Ne kurira program ustanove, nego ima programski okvir koji uključuje suvremenu kulturu i umjetnost, obrazovne i informacijske programe za unaprjeđenje kvalitete života mladih, kao i obrazovne programe. To je ukratko Pogon, koji je ovog vikenda krenuo s programom povodom velikih rođendana, koji traje i danas i sutra i u ponedjeljak. tportal

Statistika je novom klasifikacijom priznala da više nije važan način na koji se roba distribuira i da se trgovina temelji na prodanom proizvodu. Zato su iz novog NKD-a nestale prodavaonice, ali i drugi kanali: internet, pošta, štandovi i tržnice. Kao nove djelatnosti prepoznati su prijevoz putnika žičarom i vučnicom, na plovilima za kružna putovanja i izletničkim brodovima te djelatnost marina. Prvi put spominje se programiranje videoigara, ali i računalna infrastruktura, odnosno djelatnosti kao što su usluge infrastrukture u oblaku i pružanje platformi. Razdvojena je i proizvodnja električne energije – na proizvodnju iz neobnovljivih i obnovljivih izvora, a prvi put spominje se i skladištenje energije – i električne i plinske.

Nema više iznajmljivanja videokaseta i diskova, kao ni samostalnih usluga zaštite uz pomoć sigurnosnih sustava, a nestao je i taksi (koji mijenja povremeni estovni prijevoz putnikac) Nema ni kibernetičke sigurnosti, iako je implementirana u druge IT djelatnosti, kao i umjetne inteligencije… Lider

Dok je spol biološki određen i odnosi se na fizičke karakteristike i čimbenike, rod je širi socijalni konstrukt koji uključuje uloge, ponašanja i identitete koje društvo pripisuje muškarcima i ženama. Sociologija također omogućuje prepoznavanje promjena uloga, ponašanja i identiteta. Transrodne osobe imaju rodni identitet koji se ne podudara s njihovim biološkim spolom pri rođenju, dok se nebinarne osobe ne identificiraju isključivo ni kao muškarci ni kao žene i odbacuju tradicionalnu podjelu na muško i žensko.

No, činjenica je da su kroz povijest mnoge kulture priznavale postojanje više od dva roda, iako ne na isti način kao danas. U Indiji postoje hidžre – muškarci koji se ponašaju kao žene, a nisu ni muško ni žensko. U Samoi postoje fa’afafine – muškarci koji preuzimaju ženske uloge i koje čine značajan sastavni dio tradicionalne kulture. Na Balkanu postoje Virdžineše – zaklete djevice koje su u vrlo patrijarhalnom društvu odlučile (ili su bile primorane) živjeti kao muškarci.

Upravo taj primjer pokazuje koliko je rod kulturno i društveno određen, jer je zapravo dovoljna definicija okoline da žena spolom i rodom, postane muškarac rodom, a da se pritom njena biologija zanemari i zatomi. Nenad Jarić Dauenhauer za Index.

Sudsko vijeće pod predsjedanjem Đure Sesse koje je odlučilo nezakoniti otkaz Hrvoju Zovku proglasiti zakonitim, te time legalizirati i zapečatiti višegodišnje mrcvarenje predsjednika HND-a, nije se rukovodilo ni “zakonom”, ni “činjenicama u spisu”, ni “stabilnom sudskom praksom”, nego su tom presudom Sessa i gospoda iz sudskog vijeća iskazali lojalnost partijskoj centrali sa stolnim mjestom u Banskim dvorima.

Nu, govoriti na takav način “nije dopustivo”, upozorava visoki pravosudni personal. Naizgled lakonska fraza iz saopćenja Vrhovnoga suda bolje od bilo čega drugog dočarava prilike u kojima se krčkaju hrvatski novinari: sve je više onoga o čemu “nije dopustivo” govoriti i sve više onih koji to propisuju. Viktor Ivančić za Novosti.

• Dva britanska web portala objavila su vijest kako voda u Hrvatskoj nije dobra za piće. Iako se na prvi pogled čini da se radi o lažnoj vijesti, netočan je samo postotak rizične vode koji se u njoj spominje. Voda iz lokalne vodoopskrbe u Hrvatskoj je često zdravstveno neispravna i HZJZ na to redovito upozorava. Ona se koristi i u nekim krajevima Hrvatske gdje postoji javna vodoopskrba jer ljudi nisu svjesni rizika (Nacional)
• Pala proizvodnja drva u Hrvatskoj: U Hrvatskoj je u 2023. bilo 2,76 milijuna hektara šumskog zemljišta, što je 0,2 posto manje nego godinu dana prije, a proizvedeno je ukupno 5,2 milijuna kubičnih metara drva ili 2,7 posto manje (tportal)
• Jandroković bi ukinuo povredu Poslovnika Sabora. Stručnjaci: “Taj institut je potreban. Drugi je problem što se često koristi za repliku” (N1)
• Odroni zemlje, lavine, poplave – život u alpskim dolinama je postao sve opasniji, posebno u strahu francuska sela (DW)
• Slavlje maturanata: U Zadru zapalili tendu kafića, u Zagrebu bačena baklja na Trgu (Index)

Kosovski parlament u četvrtak je odobrio nacrt zakona o iznajmljivanju dijela svog zatvorskog prostora Danskoj. Odlučeno je tako nakon sporazuma za pomoć toj skandinavskoj zemlji koja ima problem s prenatrpanim zatvorskim sustavom. Kosovski zastupnici glasali su za taj zakon s 86 glasova, dok ih je sedam bilo protiv. Prema prijedlogu zakona Danska će na korištenje dobiti 300 ćelija u zatvoru u gradu Gnjilanu, južno od glavnog grada Prištine, tijekom 10 godina. Nije poznato kada će doći prvi zatvorenici iz Danske. Poznato je samo da bi za njih trebali vrijediti isti uvjeti kao u Danskoj.  Dnevnik

Kad smo već kod građanskih prava i obaveza, da vam ispričam priču koju je meni ispričao moj drug, biser rasut po svetu, u konkretnom slučaju u Švajcarskoj. Nedugo po dolasku, moj drug se osupnuo kad je saznao da u Švajcarskoj vlada sledeće zakonopravilo: ako građanin – nazovimo ga X – s prozora svog toplog doma ugleda auto-moto kabadahiju kako prolazi kroz crveno svetlo, građanin X časa ne časi, zapisuje reg. br. tablica, poziva policiju, a policija – bez ikakve provere – iste večeri kuca na kabadahijina vrata.

Čuvši to, moj drug, legalista kao i svi Srbi (smeh vrabaca iz off-a), pitao je kolegu, Švajcarca, „pa čekajte malo, otkuda građaninu X ovlašćenja, zar takva praksa ne otvara neograničene mogućnosti zloupotreba, npr. prijavljivanja karadušmana i nedragih komšija za fiktivni prolazak kroz crveno“, na šta ga je – rekao mi je drug – kolega pogledao tako da više nikad nije postavljao slična pitanja.

U Švajcarskoj je, naime, pomisao da bi neko mogao prijaviti nekog za nešto što nije učinio, čisto da komšiji crkne krava, jednako apsurdna kao što se antičkim zakonodavcima – dok ih mučna stvarnost nije naterala – činilo apsurdnim da propišu kaznu za oceubistvo. Takav zločin se dugo smatrao nemogućim. Svetislav Basara

Iako se na prvi pogled sve čini jednostavnim – u tintu za trodimenzijski ispis treba staviti stanice tkiva – ispisano tkivo (ili organ) mora izdržati niske temperature (dok je u ledenici), a usto mora sprječavati rast bakterija (kad se ugradi). Treba još imati dobra mehanička svojstva, takva da po njima nalikuje živom tkivu ili organu. Kombinacije glicerola i želatine vode idu po svemu sudeći u dobrom smjeru, no trajnost takvih izradaka od desetak dana (u pogledu otpornosti na sušenje i zaštite od infekcija) još je uvijek premala. Bug