Basara recenzira Coppolin novi film - Monitor.hr
01.10.2024. (08:00)

Ne treba nam film, pa mi živimo Megalopolis

Basara recenzira Coppolin novi film

I – šta ka­žem. Ka­kav je „Me­ga­lo­po­lis“. Kao što sam i pre­t­pos­ta­vio – odli­čan. Od­go­vor na pi­ta­nje: za­što se ni­je svi­deo be­lo­sve­t­skoj kri­ti­ci – na­ša, do­ma­ća, tek tre­ba da ka­že svo­ju reč – ta­ko­đe je jed­nos­ta­van: za­to što je odli­čan, ali ni­je za­ba­van i za­to što ne­će na­mla­ti­ti pa­re.
Da skra­tim pri­ču: „Me­ga­lo­po­lis“ je fi­l­m­ska pri­ča o kra­ju ci­vi­li­za­ci­je ko­ji se – za ra­zli­ku od re­gu­lar­nih di­sto­pi­ja – ne do­ga­đa, 2374, re­ci­mo, ne­go upra­vo sa­da. To je i ra­zlog „Me­ga­lo­po­li­so­ve“ ne­po­pu­lar­nos­ti. Ni­ko ne vo­li da gle­da svoj kraj.

Ko­po­la je me­ta­fo­ri­č­no po­ve­zao ago­ni­ju ri­m­ske ci­vi­li­za­ci­je sa ago­ni­jom ove u ko­joj ži­vo­ta­ri­mo, što od gle­da­la­ca (i kri­ti­ča­ra) za­h­te­va bar elemen­tar­no po­zna­va­nje Gi­bo­no­vog de­la „Opa­da­nje i pro­pa­st Ri­m­skog ca­r­stva“, što je, pre­t­pos­ta­vljam da pre­t­pos­ta­vlja­te, kra­j­nja re­t­kost, naro­či­to u Sr­bi­ji, u ko­joj se još vo­de ra­spra­ve o opa­da­nju i pro­pa­sti Mi­lo­še­vi­će­vog ca­r­stva, ko­je se ote­glo go­to­vo kao pro­pa­da­nje ri­m­skog.

Ko­po­la ni­je ak­ti­vi­sta, još ma­nje je­dan od le­gio­na bo­ra­ca pro­tiv ka­pi­ta­li­z­ma, ra­si­z­ma, fa­ši­z­ma i mu­če­nja imi­gra­na­ta i osta­lih bau­ka XXI ve­ka. Ko­po­la je ume­t­nik i ume­t­ni­č­ki ubed­lji­vo – re­di­te­lj­ski, sce­no­gra­f­ski i glu­ma­č­ki pe­r­fe­k­t­no – pri­ka­zu­je pro­ro­čan­stvo sa­da­šnjos­ti, ono­ga što se već do­ga­đa, ali što ni­je ta­ko efe­k­t­no kao u fi­l­mu, za­to što to što se do­ga­đa ne re­ži­ra Ko­po­la, ne­go ma­h­ni­ti klov­no­vi op­sed­nu­ti zgr­ta­njem pa­ra i mo­ći. Svetislav Basara


Slične vijesti

Jučer (07:00)

True story

Jakov Sedlar ima novi film ‘260 dana’, glume Tim Roth i Armand Assante… neki ga uspoređuju s Edom Woodom

Dok Sedlara film zapravo uopće ne zanima, on je tek sredstvo za neke druge ciljeve, bilo ideološke, bilo sasvim osobne. Nemoguće je osim krajnjom nezainteresiranošću za film objasniti da čovjek koji režira filmove gotovo četrdeset godina i na IMDb-u ima navedena 68 naslova samo u odjeljku režije, ne poznaje pravilo rampe (odnosno pravilo snimanja po osi, ili pravilo 180 stupnjeva), banalni skup osnovnih zanatskih pravila za održavanje kontinuiteta zbivanja unutar scene koja se uče na prvoj godini bilo koje filmske škole ili akademije na svijetu. To je kao da nogometni trener ni nakon 40 godina treniranja ne shvaća pravilo ofsajda. A zvijezda Tim Roth u filmu, iako bi prema plakatu mislio da nosi film, ima samo jednu scenu… Index… Na IMDB-u ima ocjenu 7,3 (zasad), a ima i temu na Forumu

Prekjučer (08:00)

Prvo gledaj pa čitaj, da si ne spojlaš

Radić o Bugoniji: Standardno kvalitetan Lanthimosov film, ali sa razočaravajućom završnicom

Bugonia” je film s de facto samo tri lika – ili, hajmo reći, tri i pol – i ponovo je sparila, nakon “Kinds of Kindness”, Emmu Stone i Jesseja Plemonsa. Priča filma čak ima snažnu dodirnu točku sa središnjom epizodom potonjeg omnibusa, u kojoj je Plemonsov lik bio uvjeren da njegova supruga, koju igra Stone, zapravo nije njegova supruga nego njezin klon. Do obrata “Bugonia” je standardno kvalitetan Lanthimosov film u njegovom prepoznatljivom modu začudnog i apsurdnog, s ekspresivnim karakterima koje Plemons i Stone očekivano odlično igraju, uz jako dobru Delbisovu asistenciju i interesantan epizodni nastup Caseyja Boyda kao lokalnog policajca koji je Teddyja zlostavljao kao dijete, što je potencijalna narativna linija koja međutim ostaje nerazvijena. Damir Radić za Novosti.

10.11. (14:00)

O vanzemaljcima i ljudima

Bugonia: Ništa seks, samo oprašivanje – Tko će uništiti svijet – obrijana Emma Stone ili njezin ludi otmičar?

Grčki je filmaš tako i ove godine zaintrigirao ljubitelje ne samo svog stvaralaštva, nego i pravca nazvanog ‘čudni grčki val’, a on već gotovo dva desetljeća suvremenu grčku kinematografiju čini uzbudljivom i prepoznatljivom. Ovaj se val počeo etablirati krajem 2000-ih nizom filmova začudnog ozračja s daškom distopije, bizarnih likova i njihovih odnosa te ogoljenom, rafiniranom stilizacijom, u čijoj je pozadini bio kontekst preispitivanja društvenog identiteta zemlje koja je bila na korak od jedne od najvećih kriza posljednjih desetljeća. Otkako je 2015. predstavio ‘Jastoga‘, svoj prvi film na engleskom jeziku, a tri godine Oscarom nagrađenu ‘Miljenicu‘, grčki redatelj međunarodne karijere Yorgos Lanthimos posljednje tri godine režira film za filmom sa svojom glumačkom muzom Emmom Stone. Njihova je nova suradnja žestok prepravak južnokorejskog filmaSpasite Zeleni planet!‘, u kojem nema mjesta optimizmu… Boško Picula za tportal

02.11. (00:00)

Kad obiteljski roštilj preraste u filmsku dramu

Iskren, poetičan, dramatičan… Tako opisuju regionalni filmski naslov koji niže nagrade. Stiže u kina

Proteklog je ljeta na Sarajevskom filmskom festivalu pobijedio u kategoriji najboljeg igranog filma, čime je kao hibrid, tj. igrano-dokumentarni film zabilježio neuobičajen uspjeh. Film “Vjetre, pričaj sa mnom” bilježi autorov povratak kući nakon majčine smrti, kako bi proslavio bakin rođendan. Inspiriran stvarnim iskustvima redatelja te s članovima njegove obitelji u glavnim ulogama u misiji dovršetka kuće na jezeru i filma, spomenuti rad intimno je filmsko istraživanje bezvremenskog odnosa majke i sina. Journal

31.10. (15:00)

Još jedan dan u uredu: predsjednik, panika i nuklearka na horizontu

Netflixov triler Kuća dinamita izazvao raspravu o realnosti nuklearnog napada

Najnoviji Netflixov hit Kuća dinamita redateljice Kathryn Bigelow prikazuje 18 minuta kaosa dok američki predsjednik odlučuje kako reagirati na nadolazeću nuklearnu raketu. Iako nije temeljen na stvarnim događajima, film se oslanja na realne protokole i savjete vojnih stručnjaka, no Pentagon ga je proglasio „dramski pretjeranim“ i netočnim prikazom američke obrane. Stručnjaci ističu da bi stvarni napad uključivao više projektila, a ne jedan, dok autori brane film kao portret ljudske reakcije pod ekstremnim pritiskom, a ne vojnu rekonstrukciju. tportal

30.10. (11:00)

Šarmantni čudaci

Bugonia: Lanthimos opet pogađa ‘u sridu’

Bugonia je apsurdistička crna komedija koja je djelomična adaptacija južnokorejskog filma Save the Green Planet! iz 2003. godine. Radnja prati dvojicu muškaraca, Teddyja (Jesse Plemons) i njegovog neurodivergentnog rođaka Dona (Aidan Delbis). Oni otmu moćnu direktoricu tvrtke, Michelle Fuller (Emma Stone), sumnjajući da je ona potajno izvanzemaljka koja želi uništiti Zemlju. Dijalog između glumaca je oštrouman, a iako humorističan, zapravo savršeno pokazuje ludilo modernog društva da je čak u određenim trenucima i tužan. Journal

29.10. (17:00)

Prije nego što je "Born in the USA"

Kako je nastao legendarni album Brucea Springsteena? O tome je i film “Izbavi me iz ništavila”

Osim što je američkija od američke pite i hamburgera zajedno, zašto je “Nebraska” toliko značajna, osim veličanstveno jednostavnih pjesama koje se sastoje od dva do najviše pet akorda, ali svaka od njih nosi priču dostojnu cjelovečernjeg filma? Pa zbog onoga što Springsteena žestoko distancira od čitave američke glazbeno-filmsko-serijske produkcije posvećene nepreglednim oceanima krvi, masovnim ubojicama i psihopatima koji se uklapaju u manihejsku sliku mitskog zla koje ugrožava banalnu laž o američkom snu – činjenice da njegove pjesme lucidno i sažeto govore da je kriminal najčešće uvjetovan okrutnim sustavom ekonomske eksploatacije. E sad, zašto bi netko koga zaboli uvo tko je Bruce Springsteen danas uopće otišao u kino pogledati ovaj potpuno netipični biografski film koji će teško shvatiti netko ima ispod pedeset i u pola noći ne zna izrecitirati deset songova “Nebraske”? Možda i zato što bi novo iščitavanje Springsteenovog temeljnog djela, njegovog “Starca i mora” i “Sto godina samoće”, moglo biti vrlo aktualno u današnjim vremenima, usprkos činjenici da o društvenim prilikama u filmu nema osobitog spomena. Petar Glodić za Novosti.

28.10. (17:00)

'Šaka smija, vrića užasa'

Trenutak nestajanja (2025.): Jedan od filmova godine glatko sintetizira komediju, dramu i stravu

Njegov je autor Zach Cregger, prethodno afirmiran svojim prvim samostalno režiranim ostvarenjem “Barbar”, jednim od hvaljenijih filmova strave zadnjih godina, iako je Cregger izvorno zapravo komičar, i to ne samo scenarističko-redateljski nego i glumački. Taj komičarski trag intenzivno je prisutan u “Trenutku nestajanja” koji je velikim dijelom crna komedija sparena s dramom, da bi tek u završnici eksplodirala u nesuzdržani horor. Početna problemska situacija filma jest tajanstveni nestanak čitavog jednog školskog razreda. U dva sata i 17 minuta poslije ponoći, sedamnaestero djece ustalo je iz kreveta, izašlo iz svojih domova i, kao što je zabilježeno na kućnim kamerama, poletno, s rukama kao spremnima za let, nestalo u noći. Damir Radić za Novosti

26.10. (13:00)

Kad demoni pune blagajne

2025. godina horora: od američkog zrcala do japanskog dvorca beskraja

Godina 2025. obilježena je uspjehom horora – od hollywoodskog „Prizivanja 4: Posljednji obredi” do japanskog animiranog hita „Demon Slayer: Infinity Castle”. Novi nastavak „Prizivanja”, temeljen na stvarnim slučajevima Eda i Lorraine Warren, donosi zamor formule, ali i rekordnu zaradu od gotovo pola milijarde dolara. Nasuprot njemu, „Demon Slayer” nudi vizualno raskošnu, filozofski obojenu akciju u beskonačnom labirintu boja i krvi. Zajednički nazivnik? Horor više nije ni nišni ni sezonski – postao je globalni spektakl za sve kontinente i publike. Boško Picula za tportal

24.10. (22:00)

Nije ni Bossu uvijek išlo sve od ruke

Biopic o Springsteenu: Kako je crna kazeta bez omota ispisala povijest

Springsteen: Deliver Me from Nowhere”, kao i “A Complete Unknown” ima više osobina klasične biografije od Cheadleovog filma. Kao što je Mangold svoj film temeljio na knjizi Elije Walda “Goin’ Electric”, tako i režiser Scott Cooper svoje djelo o Bossu temelji na odličnom zapisu Warrena Zanesa s kojim dijeli ime, a koji se fokusira na razdoblje od dvije godine (1981. – 1982.) u kojoj Bruce iscrpljen od turneje The River koja je pratila istoimeni album koji mu je s “Hungry Heart” priuštio prvi Top 10 singl karijere, kupuje kuću u Colt’s Necku u New Jerseyju i započinje rad na svom sljedećem poglavlju koje započinje u kućnom studiju s jednostvanom opremom za višekanalno snimanje koja je u to vrijeme bila priličan novitet. Film svjedoči o nepokolebljivom umjetničkom integritetu Brucea Springsteena, ali i njegovoj depresiji koja ga je gotovo koštala karijere. Ivan Laić za Ravno do dna