Jergović: Sahranjivanje doma čovjeka snažnije odredi nego sahranjivanje oca i majke - Monitor.hr
19.05. (11:30)

Dom koji je to prestao biti

Jergović: Sahranjivanje doma čovjeka snažnije odredi nego sahranjivanje oca i majke

“Sahranjivanje kuće kontinuirani je proces samoponižavanja. Dok sahranjuješ čovjeka, jednom ćeš se, možda, izvrgnuti ruglu, jer će ti vidjeti plačni grč na licu i suze, ili ćeš, ne daj Bože, izgovoriti nešto što ne bi smio. Sahranjivanje kuće je kontinuirano izvrgavanje ruglu, kojem nema kraja, sve dok kuća ne bude prodana, a mjesto gdje se ona nalazila ne bude temeljito zaboravljeno”, za Jutarnji piše Miljenko Jergović o grafičkoj noveli “Kuća” španjolskoga strip autora Paca Roce, “jednoj od onih pripovijesti kroz koje bi trebao proći svatko pismen, iz estetskih i iz životnih razloga”.



Slične vijesti

Utorak (20:30)

Traži se slabiji od sebe

Jergović: Zašto Obuljen-Koržinek šuti na izložbu o D’Annunziju

Nakon što sam obišao izložbu o D’Annunziju i njegovim šatorašima iz 1919 prvo što mi na um pada je ovo: da su kojim slučajem Srbi kojim slučajem priredili ovakvu izložbu na temu nekoga svog, istina primitivnijeg i rudimentarnijeg Danuncija, nadigla bi se do Bruxellesa i New Yorka sva hrvatska politika. Sjetimo se samo kako je ministrica Nina Obuljen Koržinek energično nasrnula na svoga srpskog parnjaka s ambicijom pohrvaćenja Nikole Tesle i Ive Andrića. Pa zašto, majku mu, gospođa sad šuti kao kamena dubrovačka svinga na ovu tršćansku izložbu, koja se ne bavi dvojicom ljudi, nego cijelim jednim gradom? – pita Miljenko Jergović.

02.09. (07:30)

Novo čitanje starog albuma

Jergović: Buldožer ili čovjek nije samo ono što jest, čovjek je i ono što mu je susjed

Miljenko Jergović se sjetio albuma Buldožera “Nevino srce” i napisao odličnu, sasvim osobnu kolumnu: “Autoironija prvi je znak autorefleksije. Autorefleksija je, pak, najvažniji element vitaliteta društvene zajednice i njene kulture. Preživljavaju samo oni koji su u stanju vidjeti svoje lice i nasmijati mu se u brk. Slovenci nisu smatrani najduhovitijim među Jugoslavenima, ali za ironiju su imali dara. Ono što postoji već u prvoj u nizu, u Buldožerovoj Sloveniji (YouTube, lyrics) iz 1983, ironijski je atentat na nacionalnu samobitnost, kakav je u Hrvata, Srba, Bosanaca i Bošnjaka nezamisliv, sve do dana današnjega.”Miljenko Jergović, Jutarnji.

01.09. (18:30)

Nema nevinih

Miljenko Jergović: Prije 80 godina ratom je dovršena kratka povijest europskog beščašća

“Poljaci su, možda, tih dana mislili da će svojim velikim srcem i razigranim konjaništvom zaustaviti njemačke tenkove, ili će, svakako u lošijem slučaju, Varšava doživjeti sudbinu Beča i Praga. Ljudi griješe kada o vlastitoj sudbini razmišljaju na osnovu onoga što znaju o drugima. Tvoja će sudbina vazda biti gora od svega što o sudbinama znaš. Tako to jest, takav je smisao smrti. Takav je smisao pakla, koji će se mimo pitomih vjerovanja priprostoga svijeta ostvarivati na Zemlji, a ne u nekom nedefiniranom podzemnom i izvanzemnom svijetu”, piše Miljenko Jergović za Jutarnji.

25.08. (20:00)

Jergović: Mi gradimo prugu, pruga gradi nas – Istina i mit o radnim akcijama

Na pruzi Šamac – Sarajevo tako su radili budući premijeri, švedski Olof Palme i kanadski Pierre Trudeau (inače Justinov tata)… “Nadmašimo naše očeve da bismo im bili ravni” – bio je to posljednji proplamsaj jednoga kolektivnog vjerovanja – koje je, kao i svako drugo kolektivno vjerovanje, nužno retardirajuće, zaglupljujuće i idiotsko – tako da je anonimni autor nosećeg, da ne kažem trudnog i gravidnog slogana, posve zanemario djelovanje ljudske psihologije i samopoštovanje u mladoga čovjeka. Čuj, nadmašimo naše očeve da bismo im bili ravni! – zanimljiv faktografsko-osobni članak napisao je Miljenko Jergović za Jutarnji. Povod je i jedna izložba u Osijeku.

21.08. (11:30)

Prokleta avlija još je veća

Jergović: Kada je točno Andrić prestao biti hrvatski pisac?

Jergović komentira svađu hrvatske ministrice Obuljen Koržinek i srpskog ministra Vukosavljevića oko pripadnosti Tesle i Andrića (a oni, avaj, Jugoslaveni), no na kraju teksta poteže daleko važnije pitanje – “kako je moguće da se baš svaki suvremeni pisac koji svojim djelom postaje značajan u bližem susjedstvu, pa u Europi i u Svijetu, u Hrvatskoj proglasi nedovoljno hrvatskim, izolira ga se, i živog ga se izvan groblja sahrani. Zbiva se to s Dubravkom Ugrešić, sa Slobodanom Šnajderom, sa Slavenkom Drakulić. O tome, međutim, možemo govoriti dok su pisci živi. Sve drugo je pljačkanje grobova”.

08.08. (07:30)

Gaće su zastava grada

Jergović o zabrani sušenja rublja na vidnom mjestu: Tiramol je znak grada

“Tiramol je zastava Mediterana. Tiramol je zastava svake obitelji. Ono što se na njemu suši, to smo mi. To je ono naše što se inače ne vidi, jer i ne služi tome da se vidi, osim onda kada se suši na tiramolu. Goleme gaće dalmatinskih baba i djedova. Pa košulje, bijele košulje naših povijesti… Tiramol dalmatinski grad čini gradom, razlikuje ga od malih mista uz obalu, koja nemaju potrebe za tiramolima” – ne da Miljenko Jergović užad što visi nad glavama u ulicama i dvorištima primorskih gradova.

06.08. (11:30)

Upravo zato

Jergović: Nisam znao što me toliko potresa u toj pjesmi, a ne znam ni danas

Sreo Miljenko Jerković na tržnici Đimija Stanića i sjetio se jedne pjesme koja mu je obilježila djetinjstvo: “Nije riječ o tekstu, u njemu nema ničega tako ganutljivog. Možda se ne radi ni samo o melodiji. Način na koji su se u glasu pjevača riječi spojile s melodijom ono je što će ‘Kaži zašto me ostavi’ u izvedbi Đimija Stanića učiniti neusporedivom. Pjesmom koja je skladište emocija i sjećanja što se prenose danas s kraja na kraj svijeta, ovoga nadgrobnog i onoga zagrobnog, podjednako”.

30.07. (16:30)

Baywatch Tribunj

Jergović: Braneći plažu, načelnik Tribunja brani posljednji neosvojeni javni prostor u RH

Običaj da se rezervira mjesto na javnoj plaži proizašao je iz dugog niza hrvatskih običaja, čiji je cilj da se rezervira, privatizira, osvoji i poništi javni prostor. Naravno, taj prostor može biti stvaran – kao što je stvarna plaža u Tribunju – a može biti i simboličan, kao što je, recimo, simboličan novac, ili kao što je, recimo, simboličan položaj predsjednika Vlade. To da živ čovjek koristi položaj predsjednika Vlade svoje zemlje, koliko god ona bila malena, siromašna i nezanimljiva, da bi se kandidirao za položaj predsjednika Vlade u Bruxellesu ne razlikuje se suštinski od rezerviranja najboljeg mjesta na plaži u Tribunju – secira Miljenko Jergović naopako naše društvo.

16.07. (21:30)

Mjerenje civiliziranosti

Jergović: Što konzervativac misli o kapetanici broda koja spašava migrante

“Kada su zakoni, poput onih na koje se poziva Mateo Salvini, neracionalni i nehumani, onda je naša moralna obaveza da ih ne poštujemo” – citira Miljenko Jergović u svojoj novoj kolumni Marija Vargasa Llosu koji piše o migrantima, a kojeg voli “zato što mi je jedan od rijetkih desnih orijentira, ali ga volim i zato što mislim da je korisno s vremena na vrijeme biti iziritiran”.

14.07. (17:30)

Prošlo je 65 godina od objavljivanja ‘Proklete avlije’ Ive Andrića

Šezdeset i pet godina je od izlaska “Proklete avlije”, posljednjega dovršenog romana Ive Andrića. Legenda kaže da je knjiga započeta između dva rata, dugo je i s mukom pisana, uz mnoga odbacivanja i kraćenja, da bi svoje konačno ostvarenje dočekala u godini nakon Staljinove smrti i u vrijeme kad je jugoslavenska literatura već bila izašla iz čvrsto skovanih okvira socijalističkog realizma. Iste godine pokrenuta je i Ninova nagrada, najvažnije književno priznanje u povijesti zemlje, koju će, međutim, ispred Andrića dobiti podobni mladi pisac Dobrica Ćosić, za roman “Koreni” –  Miljenko Jergović za Jutarnji.