Klauški: SDP je odavno roba s greškom, a Bernardić političar s posebnim potrebama - Monitor.hr
29.06.2018. (09:14)

Presmiješan lik

Klauški: SDP je odavno roba s greškom, a Bernardić političar s posebnim potrebama

Zbilja se ne zna tko je tu iščašeniji: Davor Bernardić ili oni koji mu govore da ode. Ali zato se zna jedno: ovakav Bernardić slika je i prilika ovakvog SDP-a. Je li SDP danas Davor Bernardić? Ili je to inače besprijekorna stranka kojoj se, eto, slučajno omaknuo Bernardić? Je li to stranka hrabrih i ispravnih pojedinaca koji su sada nanjušili slabost aktualnog šefa, dok su godinama trpjeli samovolju njegova prethodnika? Nije samo Bernardić “roba s greškom”, SDP je “stranka s greškom”… – piše Tomislav Kluški za 24 sata.


Slične vijesti

Prekjučer (19:00)

'Proslavljeni srpski analog Prvoslav dosegao je tako samo dno Putinovog dupeta, najdublju ikada izmerenu tačku od kada se vode analoška merenja'

Dežulović: Ćaci i vukodlaci

Pre nedelju dana poput zvučnog topa odjeknula je vest iz Moskve: Porfirije se javio iz Putinovog dupeta! Patrijarh je, eto, uspeo nemoguće, zavukao se Vladimiru Vladimiroviču i – ponizno se usput izvinjavajući na lošem ruskom i prenoseći pozdrave Aleksandra Vučića, zazivajući Gospoda Boga da ruskom predsedniku “podari snagu i mudrost”.. Nije isto, razumećete, kad se Rusima u dupe uvlače takozvani obični Srbi, i kad im se uvlače takozvani neobični. Pa tako nije isto kad se Vladimiru Vladimiroviču u dupe uvuče neki ćaci iz Pionirskog parka, kojekakav student koji hoće da se uvuče, i kad se u Putinovo dupe zavuku, štajaznam, Jovana Jeremić ili Emir Kusturica. Niti je isto kad se u tesno rusko dupe zavuče jedan srpski režiser ili sam srpski predsednik, koji je, kako se više puta javno pohvalio, u dupetu ruskog predsednika bio više puta nego proslavljeni nepalski šerpa Kami Rita na Everestu. Boris Dežulović za Novosti.

Prekjučer (15:00)

Blago onima koji ne očekuju Isusa u konklavi — ti barem neće biti razočarani

Pilsel: Isus u konklavi – upute za izbor novog pape

Bi li bio izabran kardinal koji bi, kao Isus, umjesto da se bavi blagoslovima, konkordatima, diplomatskim floskulama ne baš svetim vladama i onim diktatorima koji se vole slikati u Vatikanu, ili ugostiti Papu u svojim nesretnim državicama, rekao svima onima koji zatiru slobodu: ”Slušajte vi i kažite onoj lisici da ću i dalje otvoreno propovijedati!”, baš kao što je Isus poručio kralju Herodu kada ga je ovaj kanio ušutkati?

A bi li bio izabran netko tko se družio s prostitutkama i drugim grešnicima naviještajući im Kraljevstvo nebesko. Dakle, da li bi bio izabran netko kao papa Franjo ili još bolji od njega? Definitivno, Isus bi imao jako malo glasova u konklavama, ako bi ga itko uopće i primijetio. Za njega bi dim iz Sikstinske kapele bio crn. A kada je već riječ o konklavi (iz latinskog, a znači pod ključem), treba reći da kardinali više nisu, kao nekoć, doslovno pod bravom. Moći će slobodno šetati unutar vatikanskih zidina, posebno u bogatim vrtovima i muzejima, tražeći inspiraciju ili debatirajući između sebe.

Ali kardinalima je zabranjen svaki dodir s vanjskim svijetom kako ne bi nitko na njih utjecao. Njihove prostorije već su pregledane kako bi se stekla sigurnost da nisu ozvučene iako tajnost više nije tako stroga pa se relativno brzo saznaje (uvijek postoje kanali kojima cure tako zanimljive informacije) kako tko stoji u izbornih krugovima… Drago Pilsel za Autograf

Prekjučer (13:00)

Ili Varšavski?

Dežulović: Vlaški pakt

Od prosvjeda u Varšavskoj 2010. izmijenjivali su se sljedećih godina oni “naraštaji studenata političkih znanosti diljem svijeta”, izmijenjivali su se bogami i naraštaji studenata zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, vođa protesta Tomislav Tomašević postao je gradonačelnik Zagreba, a šef gradskog ogranka Davor Bernardić napredovao je do predsjednika SDP-a, pa na izborima 2020. – tko bi se tome nadao? – poveo stranku u najteži poraz u ovom stoljeću.

Život se ponekad baš dobro zajebava. Umjesto, shvatili ste, da promijeni ime, uši i spol, šef SDP-a promijeni sam stranku, pa nanjušivši političku krv spremno pohitao ravno put FPZG-a.

– Uaaaa, dolje Tomaševićeva milicija, smrt samoupravnom socijalizmu! – prkosno je vikao drug Gospodin opkoljen prezirnim pogledima studenata što mu nisu dopirali niti do sljepoočnice, provjeravajući krajičkom oka snima li Nova TV i čekajući da ga Tomaševićevi zaštitari strpaju u maricu. – Dolje komunizam, dolje Sovjetski Savez, dolje Vlaški pakt!

– Varšavski – ispravio ga je jedan.

– Dolje Varšavski Savez!

Tako je neslavno završio pokušaj Davora Bernardića da se ugura među zagrebačkog gradonačelnika i upiše u žrtve boljševičke dikatature. A naraštaji studenata političkih znanosti gledat će bizaran prizor jednog tužnog političkog luzera kako se kiselo smiješka natopljen pljuvačkom, sjedeći u WC-u zagrebačke Gradske skupštine, službeno najdubljoj točki do koje se ikad spustilo neko političko biće. Boris Dežulović za N1

Ponedjeljak (12:00)

Nemoj brate na tu stranu

Starešina: Zašto je objavljen Putinov razgovor s ruskim i srpskim patrijarsima

Je li Porfirije znao da u Kremlju s predsjednikom Putinom i patrijarhom Kirilom zapravo snima promidžbeni spot ‘ruskoga svijeta‘ koji će biti objavljen ne samo kao transkript već i kao video? Irelevantno je i je li Vučić znao ili je tek naslućivao. Važno je da su Putin i Kiril preko Porfirija odlučili javno pokazati čija je Srbija u novome poretku. I važan je trenutak u kojemu su to Putin i Kiril učinili, demonstriravši potpuno jedinstvo ruske države i Ruske pravoslavne crkve. Učinili su to u vrijeme kada rusko-američki razgovori o mirovnome sporazumu u Ukrajini postavljaju šire temelje novoga svjetskog poretka u kojemu Rusija nastoji osigurati svoju ulogu na starim temeljima velikoruske politike.

Kao što je Porfirije obećao, Vučić će 9. svibnja u Moskvu. Jer ne može odbiti. I Milorad Dodik će u Moskvu. Jer nema kamo. A možda se i ne vrati. Jer možda neće imati kamo nakon što su zapadni protektori počeli isključivati Republiku Srpsku s financijskih aparata. Višnja Starešina za Lider

Nedjelja (19:00)

Kako postati neprijatelj naroda jer imaš čiste ručnike

Andrassy: Volim imati čist i uredan stan, čišćenje me veseli i opušta, no za neke imam dijagnozu


“Psihopat”, kažu neki kad dođu kod mene, “ovo je stan psihopata.” Bezazlena je to šala, naravno da osoba ne misli da sam Patrick Bateman zato što gostima omogućujem boravak u urednom prostoru, a društveno prihvatljiva reakcija je da se nasmijem – i eventualno ponudim ispriku koja potvrđuje da je čišćenje zapravo simptom nedijagnosticiranog poremećaja. Nije uvijek “psihopat”, nekad je “OCD”, nekad “Monica Geller”, a nekad samo “vidi se da nemaš djecu” – opet u teoriji bezazlena šala, ali usput zvuči i kao prozivka jer “nije normalno” da je netko uredan. Ili je možda normalno, ali svejedno je nepotrebno i pretjerano.

Meni tuđi nered zapravo uopće ne smeta – ni prašina, ni suđe, ni veš ni pun pod dječjih igračaka – smeta mi jedino kad domaćin ne pripremi ručnik za goste pa, kako kaže onaj citat s interneta, ne znaš jesi li upravo obrisao ruke ručnikom kojim Zoran briše ku*ac, ali s tuđim neredom nemam problem. Postoji ona ideja da ti nijedan normalan gost u stanu neće radit sanitarnu inspekciju i brojat čestice prašine – i apsolutno se slažem s tom idejom, nitko normalan to ne radi – ali postoji i ideja da se sasvim normalno zgražat, makar kroz “šalu”, na izostanak nereda. Andrea Andrassy za Miss7

Nedjelja (13:00)

'Iz čovjekove perspektive postoje tri temeljna metafizička stadija: život, smrt i nema struje'

Jergović: Prava istina o tome zašto je nestalo struje u Španjolskoj i Portugalu

Prvo s čim ćete se suočiti već prvoga dana obestrujenja, a što sada dobro znaju ljudi u Španjolskoj i Portugalu, jest što sve radi na struju. Neznalice i ubogi u pameti, pritom suštinski bezvjernici, praznovjerci misle da kad nestane struje nestane svjetla, ne radi caffe aparat u poduzeću, ne rade liftovi u zgradi, i to je to. Oni malo dublji i njegovaniji duhovi svjesni su, recimo, toga da ne rade ni semafori, alarmi i nadzorne kamere, ne rade telefoni, nema više interneta.

No, samo oni kojima nestane struje na dan ili na nekoliko godina znaju da ako nema struje više nema ni vode. Nema grijanja, ne rade benzinske crpke, i nema ničega za što ste prethodno vjerovali da je evidentno, sigurno i neporecivo. Nema više ničega čega je bilo. Kada nestane struje, nestalo je svega. Jer u našim je životima, u svijetu u kojem smo se rodili i u kojem živimo, mi, naši roditelji, djedovi i bake, pradjedovi i prabake, na struju sve što uopće postoji. Struja u tom svijetu može nakratko nestati, ali ako je nema cijeli dan, tada se događa nešto što bismo slobodno mogli nazvati ne samo civilizacijskim preobražajem, nego prelaskom iz jednoga u drugo metafizičko stanje. Miljenko Jergović za svoj blog.

Subota (23:00)

Prije da im smetaju, između ostalog, i ovakvi tekstovi

Ivančić: Fašizam i tržište

Kada te fašist šalje na tržište, uviđaš kako se svijet mijenja i postaje zbunjujuće mjesto. Zašto na tržište? – pitaš se. – Zašto ne u logor?

Stjecajem okolnosti, međutim, suvremeni fašist nema fizički logor pri ruci, barem za sada, pa mu tržište dođe kao zamjenski pojam koji podrazumijeva učinkovitu egzekuciju. Ponosni vlasnik članske iskaznice Domovinskog pokreta, ili netko sličan, nema dakako u primisli ništa slično ekonomiji: u riječi “tržište” koja mu se sve češće otkida od usana upisana je njegova čežnja za logorom.

U neprežaljenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, recimo, bilo je drugačije: Srbi, Židovi i ostali s poslovnim ambicijama (ili bez njih) – trgovci, bankari, postolari, slikari, ugostitelji, novinari, zidari, liječnici, muzičari… – otpremani su u logore da ne bi zagađivali čisto hrvatsko tržište. Sada bi, pak, “tržište” imalo biti odlagalište za one koji zagađuju čisti hrvatski proračun.

Suvremeni je fašist prinuđen koristiti se infrastrukturom koja mu stoji na raspolaganju. Ne možeš, uostalom, imati sve – i ovce i jasenovce. Tek, dobro je znati da tipovi poput Ivana Penave, Josipa Dabre ili Stipe Mlinarića Ćipe, kada upiru prstom u Novosti i uzvikuju “Mrš na tržište!”, koriste šifrirani jezik, te da im nije namjera osnaživati mehanizme liberalno-kapitalističkog poretka, nego organizirati susret između Srba i pakla. Viktor Ivančić za Novosti

02.05. (11:00)

Nismo zemlja za starce

Rudan: Besramnica

Pitam se da li je kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba, Marija Selak Raspudić, ikad savladala kako upravljati svojim tijelom kad je tuta u blizini? Ili se ipak odluči da se olakša gdje joj i kako padne na pamet? To se nešto usudilo iz bespuća svoje nevjerojatne prostote i gluposti izvući prijedlog kako riješiti problem smještaja hrvatskih umirovljenika i umirovljenica u staračke domove.

Za nju je rješenje jednostavno. Naše tisuće jadnika čiji je život u doslovnom smislu riječi samo jezivi, goli boj za fizički opstanak dobili su recept. Svoje bi čatrlje i stanove trebali dati državi koja bi im za uzvrat ustupila krevet u nekom domu, a starci bi se onda svojih nekretnina riješili u korist mladih bez krova. Oni bi dobili njihove stanove po “posebnim kriterijima”. Dublje analizirati prijedlog žene koja očito pojma nema o čemu govori i čija je jedina misao promovirati svoj lik i nedjelo nema nikakvog smisla. Žena jednostavno nije pri sebi, ako je ikad i bila, što ne znači da bi joj umirovljenici to morali oprostiti jer će njeno carstvo biti nebesko. Vedrana Rudan za svoj blog. Marija Selak Raspudić je reagirala videom..

02.05. (01:00)

Ali zato se plješće studentima iz susjedstva

Dežulović: O glupim Hrvatima

Ne treba, međutim, gubiti nadu, jednom će i prostodušni Hrvati shvatiti kako u prirodi stvari stoje, i kako Zemlju ne drže slonovi na leđima divovske kornjače, nego se to samo kornjača popela na slona koji dokono stoji na zemlji. I da njihov najveći problem nisu ni inflacija i visoke cijene, ni stanje u domaćem gospodarstvu, ni životni standard i niske plaće, već je njihov najveći problem onaj s četvrtog mjesta – metastazirana korupcija i organizirani kriminal pod političkim pokroviteljstvom. Zbog čega – ne znam mogu li me Hrvati pratiti – i imaju inflaciju, devastirano gospodarstvo i niske plaće.

Usprkos dakle nezadovoljstvu Hrvata zbog visokih cijena, devastiranog gospodarstva, lošeg standarda, niskih plaća, inflacije, korupcije i kriminala, i usprkos činjenici da je tako profilirano nezadovoljstvo nepromijenjeno već godinama i desetljećima – po istom istraživanju dvije najjače političke snage i dalje HDZ i SDP, i da je njihov rejting od po dvadeset pet posto, kako kažu u Ipsosu, gotovo nepromijenjen u odnosu na ožujak. Ne Novoj TV, kažem, nisu precizirali odnosi li se to na ožujak 2025., ožujak 1991., ili bilo koji ožujak bilo koje godine između 1991. i 2025. Boris Dežulović za N1.

01.05. (12:00)

Reci mi u što ulažeš i reći ću ti tko si

Šajatović: Sudbina svijeta ovisi o državnim obveznicama

Svjetski dug dostiže rekordne razine. Velike sile, za koje se čovjek pita odakle im toliko novca za naoružavanje, istraživanje svemira, ulaganje u robotizaciju, financiranje obavještajnih službi te sto drugih stvari, postižu rekorde. Udio je javnoga duga u BDP-u Sjedinjenih Država 121 posto. Kina, koja se počela zaduživati desetljećima poslije, već je na devedeset posto. Jedina stvar koje se Trump dosad istinski uplašio jest opasnost da bi se moglo urušiti trgovanje američkim državnim obveznicama. Zato savjet svima nama: obratimo pozornost na državne obveznice i njihovo tržište. Ti signali diktiraju poteze svjetskih čelnika. Više od signala iz trgovina i s dioničkih i deviznih burzi. Miodrag Šajatović za Lider.