Nacionalna groupie: Raos i kaos - Monitor.hr
12.09. (13:00)

Nema ljepše nego u devetom mjesecu biti u Splitu

Nacionalna groupie: Raos i kaos

Nacionalna groupie se u novoj zgodi našao u Splitu, gdje je kolabirao od alkohola i po njega je došla hitna. Znao sam da puno riskiram. Ako Hitna ovdje u Splitu nije željela doći po novinara Matijanića nego su ga pustili da umre od korone u svom stanu, kakve šanse ja imam? Zašto bi došli po nekakvog novinarskog alkosa koji se oduzeo od alkohola na klupi u parkiću? Kad sam se osvijestio, otvorio oči, shvatio sam da sam na odjelu za otrežnjavanje u čuvenoj bolnici na splitskim Firulama. Tamo je sreo Predraga Raosa, Nenadovog brata. Fakat su ti Dalmoši po svim pitanjima uvrnuti, uvik kontra… Novinara Matijanića koji ih je molio da ga hospitaliziraju nisu htjeli, a Raosa koji je to pak panično odbijao, njega su, eto, na silu odvukli u bolnicu, zavezali ga za nosila…

 


Slične vijesti

Srijeda (08:00)

L.A. Confidential

Andrea Andrassy: Los Strangeles – ovdje nitko nije normalan, ali to nikom ne smeta

Od svih mjesta na kojima sam pisala kolumnu, ovo je vjerojatno najčudnije – par metara od mene sjedi čovjek koji je ili serijski ubojica ili suvlasnik Facebooka; u LA-u nikad ne možeš procijenit i to je super, pod uvjetom da niste sami u mračnoj ulici. Točno preko puta je frizerski salon iznad čijeg ulaza stoji tabla s natpisom “no psychic vampires.” Išla bi ih pitat što im to znači, ali nakon “kluba” pored hotela više nemam potrebu. Los Angeles je čudan grad, ali čak i oni najčudniji ljudi uspijevaju bit ljubazniji od prosječnog Hrvata koji stoji pored tebe u redu u Pošti. Ovdje ti se u prolazu svatko nasmiješi, kad ti stoji na putu se makne i kaže “sorry”, a ako se nekom sviđa što imaš na sebi, dobacit će ti kompliment u prolazu. I nema šanse da ćeš na šetnici uz plažu izdržat više od 5 metara prije nego što ti netko kaže “good morning!” Neki kažu da je to fejk ljubaznost, ali s tim se nikad ne mogu složit – ako ti netko usput dobaci nešto lijepo i simpatično, odakle ikome pravo da odluči da je to lažno? A i da je, fejk ljubaznost je i dalje bolja od iskrene neljubaznosti koje kod nas ima na bacanje… piše Andrea Andrassy direkt iz L.A.-a a nije blagoglagoljiva zagrebačka cura svaki dan tamo.

26.10. (09:00)

So, what else is new?

Andrea Andrassy: Casa de bojler – Kako su nas pokušali opljačkat u Španjolskoj

Dvadesetak-tak minuta kasnije, napokon dolazimo do stana jer nam je napokon dao adresu koja uključuje kućni broj. “That’s not a big suitcase”, kaže posprdno dok silazi s romobila (kojim je mogao doć po nas u roku od dvije minute). Engleski mu je loš pa to zapravo zvuči kao “zac nota beg sjukes.” Visok je i elegantan dok nas elegantno i s visoka gleda kako unosimo kofere u stan. A kažu da su Hrvati krkani. Pokazuje nam stan i brzo (i nervozno) odlazi, što nama odgovara jer se želimo oprat. Kupaone su super, iako je pritisak vode dosta loš – ali kog briga, na odmoru smo, imamo vremena ispirat šampon iz kose… Tako nekako počinje zaplet krimića koji slijedi – “Andrea Cristina Barcelona” by Agatha Andrassy.

07.10. (21:00)

Preškakljivo za premijera

Lovrić: Ljuštenje premijera Plenkovića

Gromoglasnoj će šutnji Andreja Plenkovića o intrigantnim pitanjima naftnog biznisa u Hrvatskoj pokušati doskočiti saborsko Antikorupcijsko vijeće. Sazvano najavom njegova predsjednika, opozicijskog zastupnika Nikole Grmoje da kreće u „rasvjetljavanje Ine“. Vrlo je vjerojatno da se pozivu na javno saslušanje Andrej Plenković, njegov ex-ministar Ćorić ili premijerova pouzdanica, odnedavno sklonjena u Bruxelles, Tena Mišetić, neće odazvati. Bijeg od pitanja koja bi im se mogla postaviti vrlo je znakovit. Javnosti sugerira skrivanje i zavaravanje tragova. Svejedno, u četvrtak se na sjednici antikorupcijskog gremija očekuju vrlo zanimljiva svjedočenja. Jelena Lovrić za Nacional.

03.10. (21:00)

Ok je da ti ponekad bude ugodno

Gala Svilan: Život ne počinje izvan komfor zone, ona je tu s razlogom

Dignite ruku ili stisnite Like ako je i vama dosta slušanja i čitanja o tome kako život počinje izvan komfor zone. U današnje vrijeme nemoguće je izbjeći jato gurua i influencera koji online propovijedaju da su sigurnost i komfor oblik sabotaže. Da bez izlaska iz komfor zone nikada neću ništa postići u životu. Kao zaposlenik trebala bih vječno biti u potrazi za novim izazovima i prilikama. Današnja popularna kultura uvjerava nas da je ključ sreće u vječnoj težnji ka promjeni i rastu. Sramežljivi da izađu iz kućice, glasni da nauče slušati, osjetljivi da očvrsnu, a hladni da omekšaju. Ukratko, sve obrnuto od onoga što jesmo. Kada god bih se nemilosrdno tjerala preispitati svoje granice, dovelo bi me to do psihičkog i fizičkog burnouta. Na teži način, na vlastitoj koži tako sam naučila definirati i poštovati svoje granice. Komfor zona istovremeno je i metafora za anksiozno neutralno stanje. Ona nije mjesto na kojem naš rast stagnira, već mjesto koje nam služi da napunimo baterije. Gala Svilan za Index

14.09. (22:00)

E, moj blesavi predsjedniče

Tomić: Uvijek je zabavno kad Zoran Milanović ispadne blesav, a čini se da ni njemu nije mrsko ispasti blesav

Pamteći da je on u lipnju odlučno tvrdio kako je Rusija nepobjediva, kako ruska čizma zauvijek ostaje na mjestu koje je ugazila, ne možemo se ne nasmijati gledajući kako posljednjih dana ruske čizme panično praše put istoka, sve po onoj staroj narodnoj “bjež’te noge posrat će vas guzica”… (skok na kraj)
Ali, demokratski je svijet sada znao kako se suprotstaviti, upamtio je ono što je Zoran Milanović zaboravio, da protiv ruske tiranije samo treba biti složan i pobjeda će nesumnjivo opet doći. S modernim oružjem i prvorazrednim obavještajnim podacima Ukrajinci će na koncu zaustaviti hordu orka. Ta je pobjeda, ako mene pitate, vrijedna svake cijene. I nestašice i inflaciju i hladne radijatore lakše bih podnio nego da mojim životom upravlja netko tko političke protivnike ubija radioaktivnim polonijem – lijepo zbori Ante Tomić za Slobodnu.

05.09. (20:00)

Ma ne znamo mi kako je tek našem vrlom premijeru koji mora svašta jesti

Jokić: Gušenje, da ne kažem čime, nije dostojan način umiranja

U podjeli uloga u filmu ‘Velika hrvatska plinska pljačka’ sudjelovali su menadžer srednjeg ranga naftne kompanije, njegov otac umirovljenik, aktivan u župi i poznat po pomaganju Crkvi, agilni poduzetnik, direktorica regionalne energetske firme i odvjetnik ‘toliko cijenjen’ da je dogurao do toga da vodi odvjetničku komoru. Ljudska pohlepa često nema granica, to je barem trebao znati umirovljenik ako je pažljivo čitao Bibliju i slušao propovijedi na nedjeljnoj misi. U pozadini svega nazire se politički kontekst koji je posebno ugrožavajući za vladajuću stranku te međunarodna dimenzija s mađarskim partnerom. Dok trpamo kokice uz scene marice iz koje vremešni penzioner nakon što je pokrao novac novinarima viče ‘lešinari’, udaraju nas napadi bijesa i gađenja, a mnogi roditelji razmišljaju o pakiranju torbi za te naše klince da odu ‘negdi’ gdje, premda sigurno postoje, u tolikoj mjeri ne caruju krađa i laž. Boris Jokić za Tportal.

02.09. (01:00)

Ali zato znamo tko jede

Lovrić: Ne, premijer Plenković ne jede tuđa govna

Njegova je vlast sudjelovala u proizvođenju patogenog stanja iz kojeg rastu afere. Uhapšeni Inin direktor Škugor, vjerojatni mastermind zločinačke operacije, pripada HDZ-ovom jatu. Činjenica koja je njegovom kriminalnom malformiranju jako pogodovala. Činjenica da se Škugorovim imenom operiralo u kombinacijama za neke vrlo visoke funkcije, skoro je postao šef HEP-a, govori o njegovoj umreženosti u HDZ-ove strukture. Takve se mogućnosti bez političkog poguranca s najviše razine ne otvaraju. Cijeli je sustav vlasti u Hrvatskoj, od Vladinih ureda do državnih firmi, postavljen tako da funkcionira gotovo prijateljski prema odstupanju od zakona i morala. Država je uređena tako da lopovluk nikako nije rijedak izuzetak i sramota. Zato je Plenkovićevo skandaliziranje nad aferom u Ini neiskreno. Ne možeš stvoriti monstruma, pa se onda ljutiti – povremeno. Jelena Lovrić za Nacional.

18.07. (14:00)

Duh fontana i dalje živi

Nacionalna groupie: Radi se spomenik Bandiću

Ej, Tomislave, vrijeme je da se napravi spomenik Bandiću! Oslobođen je svih optužnica, dosje mu je čist kao bijela, čipkana maramica Natalije Price. A vi iz Možemo! čak niste uspjeli na sudu ni oborit njegovu mjeru o isplati plaća za roditelje odgojitelje. Ako Tuđman ima spomenik u svakoj selendri, valjda je i Bandić barem jedan zaslužio u Zagrebu! Ja ću se pobrinut za to”, doviknuo sam gradonačelniku dok je u pratnji nove pročelnice za kulturu razgledavao skulpture na otvorenju 14. Trijenala kiparstva u Gliptoteci. Rekao mi je: “Samo izvoli”! Nisam mogao iščitat je li to izrekao ironično ili stvarno to misli. Možda je shvatio da postaje previše nepopularan i da mu treba neki novi pristup javnosti. To da on inicira podizanje spomenika Bandiću prikazalo bi ga u sasvim novom svjetlu. Građani bi to znali cijeniti. Nacionalna groupie s još jednom suludom idejom u novoj zgodi.

18.07. (12:00)

Nasljeđe SSSR-a

Beck: Biti svjetski prvak pa makar i u preuranjenoj ejakulaciji

Brzina svjetlosti će u bliskoj budućnosti biti dostižna, tvrdi svjetski prvak u preuranjenoj ejakulaciji – to je jedna od brojnih mudrih ludosti iz stripova Dubravka Matakovića. Tog se uvijek sjetim kad se Rusi pohvale da imaju hipersoničnu raketu Kindžal koju nitko ne može zaustaviti. Eh, da, netko tamo opasno pati od preuranjene ejakulacije. I uopće mahanje tolikim velikim, većim i najvećim raketama – ne treba biti Freud da se shvati da se time nadoknađuje manjak onoga u gaćama. Ako mislite da pretjerujem s Freudom, što reći o izvješću da Putinovi tjelohranitelji skupljaju njegove fekalije i urin nakon svake nužde koju obavlja tijekom službenih putovanja u inozemstvu. Slovenski filozof Slavoj Žižek jednom je ukazao na razliku između Nijemaca i Francuza na temelju njihovih zahodskih školjki. Nijemci imaju u školjci jednu policu na kojoj se izmet zadrži prije puštanja vode, tako da ga vlasnik, sada već bivši, može proučiti; Francuzi to nemaju jer ne razmišljaju o svojim ostacima. Žižek je iz toga izveo dalekosežnu studiju nacionalnog karaktera, analitičkog i radišnog s jedne strane te bezbrižnog i hedonističkog s druge. Dosjetljivi Boris Beck za Večernji ponovno primjećuje nešto što drugi ne vide.

11.07. (20:00)

Ajde jednom da i jedan naš bude primjer Britancima

Zdravko Marić i Boris Johnson u igrama moći: Kako (ne) postati tužni politički klaun

Odlazak Zdravka Marića s ministarskog mjesta bio je iznenađenje za mnoge. Radi se o poziciji u kojoj je kumulirana velika moć, a ona je za većinu onih koji se bave politikom osnovni razlog djelovanja. Moć kvari i oni pametniji znaju da je se treba pribojavati. Za razliku od Borisa Johnsona, koji je dobio nogom u dupe i na kraju ismijan, Mariću politička moć nije bila glavna motivacija za postojanje. Otišao je baš onako kako treba i kako možeš kad ti politika nije sve u životu. Umjetnost odlaska s pozicije u velikoj mjeri definira budući smjer društava. Kad je kraj blizu, uvijek je bolje naglo presjeći. Odmaknuti se od političke moći. S obitelji otići na muzički festival. Naručiti pivo i viknuti: ‘Ja sam slobodan.’ Najgore je dovesti se u situaciju da te čvrgaju i udaraju različiti ministri i savjetnici. Tada riskiraš to da u cirkusu punom zvijeri i čudovišta s kojima si do jučer pio, dijelio plijen i slavio postaneš tek tužni klaun. Predmet ismijavanja i žaljenja, još jedna žrtva najsnažnije droge koja postoji – političke moći. Boris Jokić za Tportal.