Njegić: Prljavi Harry - što na umu, to na magnumu - Monitor.hr
15.06. (18:00)

Split u znaku akcije

Njegić: Prljavi Harry – što na umu, to na magnumu

Uz 50 obljetnicu klasika akcije u Splitu kolumnist piše: Klasika u Ljetnom kinu “Bačvice” ove će sezone započeti s praskom. Za otvaranje ovoljetne etape posjećenog “kinotečnog” programa “Klasika al fresco” odabran je ikonički akcijski film sedamdesetih “Prljavi Harry” (1971.) Dona Siegela s Clintom Eastoodom u ulozi policajca s magnumčinom. Pojavom “Prljavog Harryja” bilo je jasno da je prošlo nevino herojsko vrijeme starih kauboja Johna Waynea, Garyja Coopera i ekipe, tj. da je na snazi smjena žanra, od vesterna do akcijskog filma, te neka nova brutalnija filmska era u kojoj se reflektirao rat u Vijetnamu i uzlet urbanog nasilja. Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju


Slične vijesti

06.07. (17:30)

In memoriam

Marko Njegić: Superman od filmaša poletio je na onaj svijet

Kolumnist povodom smrti slavnog redatelja piše: Umro je Richard Donner, jedan od zaštitnih znakova visokobudžetne američke kinematografije sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih koju je obilježio kao režiser i producent… Neke od najboljih potjera u povijesti kinematografije njegovo su djelo, primjerice jurnjava u “Lethal Weapon 3”. U jednom trenutku Donner je u totalu potjere uhvatio zrakoplov u slijetanju u zadnjem planu, iza Gibsona za upravljačem policijskog motocikla kako juri za terencem, stvarajući jedan od najimpresivnijih akcijskih kadrova devedesetih i šire. Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

29.06. (16:30)

Sezona bezukusnih filmova

Njegić: ‘Budni‘: Ja ću budan spavati, neki bi mogli zatvorenih očiju dočekati kraj filma

Na novi pokušaj distopijskog filma popularne platforme Netflix, film “Awake”, kolumnist reagira riječima: Generičan je, gledljiv i instant zaboravljiv, kao mnogi Netflix filmovi za ubijanje vremena (“time waster”). Nesanica nije prenosiva s ove strane ekrana i neki bi, ironično, mogli dočekati završetak “Budnih” sa zatvorenim očima. Ja ću budan spavati. Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

20.06. (10:30)

In memoriam

Polimac: Odlazak čovjeka kojeg je proslavila jedna od najšokantnijih scena u povijesti filma – ‘Ciči poput svinje!‘

O preminulu glumcu Nedu Beattyju kolumnist piše: Redovno je nastupao u sporednim ulogama, ali u njima ga se uvijek pamtilo, bilo kao pozitivca, bilo kao negativca. To je valjda i razlog zašto su ga tako često angažirali, na filmu i televiziji igrao je preko 160 puta. Ako bismo trebali izdvojiti samo jednu ulogu, to je ona u “Priči o igračkama 3”, posudio je glas plišanom medvjediću po imenu Lotso, i mnogim klincima pribavio noćne more svojim zastrašujućim glasom. To je vrsta negativca koja bi impresionirala i Stanleyja Kubricka. Ženio se četiri puta, imao je osmero djece i umro u Kaliforniji u 84. godini. Impresivna karijera i impresivan glumac. Piše Nenad Polimac za Jutarnji list

21.03. (00:30)

Retrospekcija ususret Oskarima

Njegić: ‘Soba panike‘: Finch… Finch… Fincher, sjećamo se starijeg filma novopečenog oskarovskog favorita kojim je zaslužio titulu najdostojnijeg nasljednika ‘majstora napetosti‘

Općenito rečeno, “Panic Room” je jedna prilično realistična napetica, koliko god bila filmična i trilersko-strateški “iskalkulirana” (kćerka dijabetičarka s inzulinom izvan sobe panike, majčin mobitel posijan ispod kreveta), a “(bes)tjelesnost” kamernog pristupa s pripadajućom tehnologijom Fincher suprotstavlja opipljivo kompleksnijoj psihologizaciji naizgled jednostavno skiciranih likova tijekom napete igre šaha ili mačke i miša od koje se znoje gledateljevi dlanovi. Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

06.03. (09:30)

Škakljiva tema ruskoga redatelja

Polimac: I kad bi ga odbili prikazati, cijenili su ga. Film “Dragi drugovi” ruski je kandidat za Ocara

U odabir 15 naslova iz kojih će se birati pet ostvarenja u kategoriji najboljeg međunarodnog filma za Oscara probili su se i ruski “Dragi drugovi” u režiji Andreja Končalovskog, čija je međunarodna karijera prilično impresivna: u doba kad to baš nije bilo jednostavno, u prvoj polovini osamdesetih, režirao je u Hollywoodu, a i kasnije nakon raspada Sovjetskog Saveza bez problema se kretao među kontinentima. “Dragi drugovi” pobudili su popriličnu pozornost nakon lanjske premijere u Veneciji, gdje su dobili specijalnu nagradu žirija, a dobro su ocijenjeni i u Ruskoj Federaciji, jer je u siječnju Končalovski ovjenčan Zlatnim orlom kao najbolji redatelj (iako se po ukupnom zbiru nagrada puno više izdvojio “Dnevnik blokade” Andreja Zajceva). U zemlji Kozaka “Dragi drugovi” su za ruske standarde neobično ostvarenje, budući da zadiru u razdoblje koje suvremeni filmaši obično izbjegavaju, vladavinu Nikite Hruščova, predsjednika ključnog za proces destaljinizacije. Piše Aleksandar Dragaš za Jutarnji list

01.03. (00:30)

Netflixove poslastice

Polimac: ‘Jako mi je stalo‘ – sočna glumačka izvedba Rosamund Pike nosi film zanimljive premise

Nenad Polimac u novom nastavku serijala “Polimac preporučuje” govori o filmu Jako mi je stalo te ističe: Priča počinje glavinjati u zadnjoj trećini, što mnogima neće biti problem, jer su već prihvatili redateljeva pravila igre. Vizualni prosede je vrlo solidan, jedino što ne znate da li biste navijali za junakinju ili joj naprosto poželjeli što skoriji kraj. Piše Nenad Polimac za Jutarnji list

10.01. (11:30)

Revalorizacija klasika

Polimac: Kakav je ‘Kum III‘ danas, nakon toliko godina

Kako “Kum III” izgleda danas nakon toliko godina? Po mome sudu, nije baš uspio zasjeniti prva dva filma, ali je unatoč tome prilično impresivno ostvarenje… Film nije zasnovan na akciji, obiteljska i poslovna okupljanja zauzimaju više mjesta od obračuna među gangsterima, a najzanimljivije je da Michaelovi bivši suradnici žele udio u njegovom preokretu, i njima je dosta zarada na kocki, prostitutkama i drogi. “Kum III” je zapravo svođenje računa šefa organiziranog kriminala, njemu se nudi i mogućnost političke karijere, međutim, čak i okorjeli banditi smatraju da je kriminal isto što i politika. Prikaz Crkve i Vatikana itekako je provokativan, no to je bilo razdoblje najvećih skandala s Vatikanskom bankom, njihov bankar nađen je 1982. obješen na londonskom mostu Blackfriars, a posrijedi nije bilo samoubojstvo nego ubojstvo. Piše Nenad Polimac za Jutarnji list

13.12.2020. (15:30)

Časno je izgubiti od boljega

Pavičić: Goran Bogdan ostao bez ‘europskog Oscara‘, trijumfirali danski film ‘Druk‘ i Mads Mikkelsen

Pobjeda danskog filma „Druk“ nije iznenađenje. Riječ je o filmu koji je bio nominiran u četiri od pet najvažnijih kategorija, imao odlične kritike i veliku gledanost. „Još jedna runda“ premijerno je predstavljena na virtualnom, neodržanom Cannesu u lipnju ove godine. Usred pandemije film je krenuo u danska kina i po mnogim mišljenjima spasio dansku kino-mrežu u trenutku kad nije bilo holivudskih filmova, pa im je očajnički trebao domaći hit. Još je manje iznenađenje nagrada za Mikkelsena koji je desetljećima među europskim i holivudskim top-glumcima, triput je bio nominiran za EFA, ali tu nagradu nikad nije dobio. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list

06.12.2020. (10:30)

Ljubav među drukčijima

Zrinka Pavlić: ‘Oaza’ – film koji daje glas onima koji svoju ljubav i očaj ne znaju izraziti riječima

Teško je pisati o ovome filmu, pritom ne otkriti neke od važnijih točaka fabule, a ipak se osvrnuti na sve što nam on govori. Troje mladih o kojima govori – a koje sjajno i dirljivo tumače pravi štićenici jednog doma za mlade s posebnim potrebama – proživljavaju iste stvari koje proživljavaju i milijuni njihovih vršnjaka diljem svijeta. Ljubav, ljubomora, potreba za slobodom i ostvarenjem svojih snova, odrastanje zbog kojeg se imaš potrebu ponašati kao samostalna osoba koja donosi samostalne odluke prema vlastitim željama, a ne prema pravilima društva koje te okružuje – s tim da oni, za razliku od većine drugih mladih diljem svijeta, oko sebe imaju još stroža ograničenja i društvo koje ih još manje shvaća. Piše Zrinka Pavlić za Tportal

15.11.2020. (13:30)

Novo ispod holivudskog čekića

Polimac: ‘Tesla‘ i ‘Kuća straha‘ – biografski film i hororac kakve moderni Hollywood sve rjeđe radi

Almereyda u “Tesli” ne čeka dugo da sruši četvrti zid i obrati se publici, dok Franco strpljivo gradi napetost i izbjegava klišeje horor žanra. “Tesla” je možda biografski film, ali nikako nije priča “od kolijevke do groba” kakve Hollywood inače proizvodi, a Franco svoju priču gradi na likovima i njihovim odnosima. Preporučuje Nenad Polimac za Jutarnji list