Sanja Modrić: Skladištar za direktora Uljanika - Vlada zbilja misli da ne postoji nitko tko je ujedno i pošten i kompetentan? - Monitor.hr
25.12.2020. (08:30)

Možda se desi čudo

Sanja Modrić: Skladištar za direktora Uljanika – Vlada zbilja misli da ne postoji nitko tko je ujedno i pošten i kompetentan?

Brodogradilište Uljanik dobilo je nakon stečaja i likvidacije novog direktora za novi početak pod novim imenom. To je, Samir Hadžić, koji je do ovog svog čudesnog karijernog uzleta, u Uljaniku bio – skladištar i jedan od vođa prosvjeda radnika škvera. Među svima koje se može naći na tržištu ovdje i vani, a da se razumiju u brodogradnju, sanacije i restartanje bankrotiranih tvrtki, Andrej Plenković i Vlada odabrali su gospodina Hadžića – piše Sanja Modrić.


Slične vijesti

23.11. (10:00)

Zakon iznad čovjeka

Kao u doba Hitlera: Europa opravdava smrt djece

Politika Europske unije i Hrvatske prema izbjeglicama naprosto je duboko nehumana, bešćutna i protivna samoj ideji Europske unije. S takvom izbjegličkom politikom, EU je izgubila smisao postojanja: što će nam Europa čiji političari, ne trepnuvši okom, tvrde da je smrt tisuća ljudi na njezinim granicama uvjet mira, stabilnosti i ljudskih prava unutar Europe? Što će nam Europa u kojoj se ministri, privatno osjećajni očevi i djedovi, javno pretvaraju o opravdavatelje pogibija djece? Jer kada država počne opravdavati smrt – bilo čiju smrt – put najgoremu je otvoren. A današnja Europa ne samo da je počela opravdavati smrt – “Dok se ovo pitanje ne riješi na razini EU, nitko ne može isključiti da se ne može dogoditi incident”, formulirat će to ministar Božinović – nego je s njom počela i računati. Ukalkulirala ju je u svoju politiku – a otpora praktični nema. Al Jazeera

14.09. (12:00)

Stare čarke

Markovina: Mit o crvenoj Rijeci – kako HRT-ova serija i nova postava u Muzeju grada guraju ideološku reviziju prošlosti

Kolumnist komentira kulturnjačku polemiku koju su izazvale serija i postav u muzeju u Rijeci riječima: Prvo što upada u oči kad se uđe u stalni postav jeste da je u njega uloženo strašno puno truda i novaca, zbog čega doista izgleda spektakularno. No, kad se krene grebati po sadržaju, možemo uočiti sljedeće. Ponajprije nevjerojatnu odu Habsburgovcima, kroz velike portrete i priču o zlatnom dobu grada. Potom slijedi najbolji dio postava posvećen prvom industrijskom dobu iz 19. i početka 20. stoljeća i njegovim dosezima. Onda slijedi romantizacija fiumanskog autonomizma i oda dvoglavom orlu, koji se, kako tvrdi autor, kao Feniks vratio na Korzo, nakon svih totalitarizama. Potom ide rutinska crtica o D’Anunzijevom dobu, da bismo konačno došli do partizanske borbe, svedene donekle ispravno, na klasne odnose te, neproporcionalno, na poslijeratne obračune. Piše Dragan Markovina za Telegram

11.04. (23:30)

Strašno dobar horor

‘Demoni‘: Jabuka nije pala daleko od hororskog stabla, sin legendarnog Davida Cronenberga krenuo očevim koracima i hororu tijela pridodao horor uma

Na Sundance Film Festivalu, gdje je “Possessor” imao premijeru, drugijenac Croneberga juniora je službeno opisan kao veličanstveni “mindfuck”, a taj opis mu prilično savršeno pristaje. Nije ovo SF horor triler za svakoga, ali se ni ne trudi biti i teško ga je (s)trpati u neku ladicu. Ciljana publika su ambiciozniji filmofili otvorena uma za drukčije filmske doživljaje iz audiovizualne i senzorne domene. Svatko kome je uvodna scena “too much” i testira njegove/njezine granice, bolje da nakon toga prestane gledati. Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

12.02. (22:30)

Preko svakog reda

Ivanka Toma: Presica Stožera razgolitila dva velika problema

Ne može se gospođa Markotić ponašati kao božica vakcinacije i odlučivati koga će cijepiti preko reda, a onda se još javno s time razbacivati. Time što je javno rekla da je i nekome od kolega novinara napravila takvu uslugu nije pokazala da je velika žena, nego je priznala da ne postupa po pravilima i da je kompromitirala svoju funkciju. Drugo što doista plaši je što su ljudi koji su stup borbe s pandemijom priznali da su nesposobni organizirati krajnje jednostavne stvari, a to je formirati registar procjepljivanja i u njega unositi podatke o osobama koje su cijepljene i s kojojm vrstom cjepiva – piše Ivanka Toma.

27.01. (20:30)

Premijerova antena

Dežulović: Mitovi i agende o Andreju Plenkoviću

Boris Dežulović opisuje scenu – premijer kod psihijatra: U ljeto 2016., nakon izvanrednih izbora sastavio je vladu, i prvu večer, točno se sjeća, sjedio je sa suprugom i gledao na televiziji Supertalent, kad odjednom, ovako, fiju!, iskočile mu iz sljepoočnica antene, upalili se filteri u glavi i radar uhvatio signal medijskog spina o takozvanoj “velikoj koaliciji” HDZ-a i SDP-a. Točno tri sekunde kasnije shvatio je da se radi o agendi kojom mu mediji rade o glavi. Sve otada, nije prošlo mjesec-dva da mu antena ne bi dojavila novinarsku hajku i medijsku histeriju, a filteri i radar u glavi prepoznali agendu.

09.01. (00:30)

Ziđanje bez pameti

Boris Dežulović: Tajna hrvatskog serklaža

O loše izvršenoj obnovi kuća na Baniji piše Boris Dežulović: Prije četrdesetak godina – ne znam jesam li vam se već time pohvalio – završio sam srednju građevinsku školu, i da sam kojim slučajem za maturalni rad donio projekt obiteljske kuće bez horizontalnih i vertikalnih serklaža, mene bi po kratkom postupku strijeljalo iza škole. I dandanas tako pamtim čemu serklaži služe – da amortiziraju djelovanje horizontalnih sila, dakle potresa. Točno toliko trebalo je, eto, znati za dvojku iz konstrukcija. Oni koji niti to nisu uspjeli naučiti, četrdeset godina kasnije – kako vidimo – otvorili su privatne građevinske tvrtke i uzeli ozbiljne pare na ugovorima s Vladom, mašući diplomom završenog petogodišnjeg studija na onom čuvenom građevinskom fakultetu u danskom Billundu. – Pet godina? – zainteresirat će se državni tajnik u Središnjem uredu za obnovu. – Da, tri godine za prvostupnika, i pet za master. Evo, piše tu gore: LEGO junior constructions, 3-5 years.

08.01. (22:30)

Miriše na zlo

Bešker: Trumpa mogu strpati u zatvor, no problem je 74 milijuna onih koji takvoga žele na čelu SAD-a

Nije problem on – nego 74 milijuna koji takvoga hoće na čelu USA. Ne nužno baš osobno Trumpa. Može to biti Ted Cruz. Ili Mike Pence. Ili netko iz familije. Ta 74 milijuna ostaju, kao kvasac nezadovoljstva i očaja nakon reaganomike i njezine deregulacije. Reagan je za Ameriku bio otrov s odgođenim djelovanjem, kao i Thatcher za Ujedinjenu Kraljevinu – komentira Inoslav Bešker.

06.01. (16:30)

Što je to email?

Sanja Modrić: Baka Mira iz Gline nije pisala Državnim rezervama da bi joj trebao šator? Kakav neviđeni tip je taj ministar Ćorić

Mnogi se ni u normalnim okolnostima nikad ne obraćaju vlastima jer ili ne znaju gdje i kome, ili jer nemaju čime. Guraju nekako u mrkloj nedođiji od svoje dvije krave, sedam kokošaka i baštice s kupusom iza kuće. Staro stanovništvo u škole ili nije išlo, ili su stali s osnovnom, i nije im poznato ni što točno smiju tražiti za sebe, a ni kako. Jednostavno su iz drugog vremena. Ili žive sami kao suhi prut. Ili spadaju u one kojima vlasti desetljećima obećavaju struju pa navečer pale masnu lojanicu kao u doba Ivane Brlić Mažuranić. Laptop nemaju. Ni televizor da upoznaju ministra Ćorića – piše Sanja Modrić.

01.01. (21:30)

Kao u zemlju propali

Fižulić: Gdje su stambeni kontejneri, šatori i agregati iz državnih robnih zaliha?

Ako u zalihama ne postoje stambeni kontejneri u vrijednosti od 5,4 milijuna kuna, višenamjenske cisterne u vrijednosti od 80,6 milijuna kuna, ako u njima nema barem 186 šatora, 12 000 vreća za spavanje i 15 agregata onda bi Savjet za robne zalihe i ministar gospodarstva Tomislav Ćorić morali objasniti što se sa svim tim zalihama dogodilo. Ako pak svi ti kontejneri, šatori i agregati stvarno postoje u državnim zalihama onda bi ravnatelj Civilne zaštite Damir Trut morao javnosti otkriti tajnu zbog čega još uvijek nisu dopremljeni u Petrinju, Glinu okolna sela i zaseoke te kako je moguće da su prije kontejnera iz strateških robnih zaliha stigli kontejneri i kamp kućice iz turističkih tvrtki, a agregati i šatori iz Slovenije i Grčke – piše Goranko Fižulić.

01.01. (17:00)

Džepovi bez dna

Repecki: državi godišnje dajemo milijarde kuna, da bi se na kraju sami međusobno spašavali

Kako država raspolaže novcem koji joj građani stavljaju na raspolaganje kako bi obavljala javne, općekorisne funkcije, odlično se vidi na primjeru zdravstvenog sustava. Bolnica u Sisku teško je stradala u potresu. Većina zgrada i odjela te bolnice nakon potresa nisu upotrebljivi. Iako građani samo za zdravstvo svake godine državi stave na raspolaganje 30 milijardi kuna, ona nije u stanju izgraditi ni bolnice koje bi mogle izdržati jače potrese, kakvi se na području Hrvatske itekako mogu očekivati – piše Marko Repecki.