Tamna energija slabi: Svemir možda ide prema Velikom sažimanju - Monitor.hr
20.03.2025. (17:00)

Pa, baš kad smo se navikli na beskonačnost...

Tamna energija slabi: Svemir možda ide prema Velikom sažimanju

Novo istraživanje pomoću DESI instrumenta pokazuje da tamna energija – sila koja ubrzava širenje svemira – možda slabi. Ako se potvrdi, ovo bi moglo značiti da će se svemir prestati širiti i početi urušavati u Veliko sažimanje. Iako podaci još nisu apsolutno sigurni, neki znanstvenici već su uvjereni da svjedočimo rušenju stare paradigme. Razlozi slabljenja tamne energije ostaju nepoznati, ali otkriće otvara nova pitanja o temeljnim zakonima fizike. Index


Slične vijesti

19.03. (15:00)

Čuvajte ju vi malo bolje, koji ste tamo dolje

Astronaut koji je više puta promatrao Zemlju s Međunarodne svemirske postaje: Vidio sam krhki sustav koji nam omogućuje život, nisam vidio ekonomiju

Tijekom boravka u orbiti tisućama je puta promatrao planet i došao do zaključka da čovječanstvo zapravo živi u velikoj zabludi. Kako objašnjava, pogled na Zemlju iz svemira potpuno je drukčiji od onoga koji imamo s njezine površine. Iz orbite su jasno vidljivi krhki sustavi koji omogućuju život, poput atmosfere, oceana i ekosustava, no ljudi se prema njima često ponašaju kao da postoje samo da bi služili globalnoj ekonomiji. Ovakvu promjenu u načinu razmišljanja astronauti nazivaju „efekt pregleda“ (Overview Effect). Termin je još 1987. godine uveo svemirski filozof Frank White kako bi opisao snažnu promjenu svijesti koju mnogi astronauti dožive kada Zemlju vide iz svemira. Često govore o osjećaju dubokog divljenja, o novom poštovanju prema ljepoti i krhkosti planeta, kao i o snažnom osjećaju povezanosti s čovječanstvom i cijelom Zemljom. N1

03.03. (13:00)

Sunce se rađa

Chandra prvi put snimila astrosferu oko mlade zvijezde slične Suncu

Astronomi su pomoću rendgenskog opservatorija Chandra X-ray Observatory prvi put izravno snimili astrosferu oko mlade zvijezde HD 61005, udaljene oko 120 svjetlosnih godina. Zvijezda, stara oko 100 milijuna godina, nalikuje ranom Suncu i proizvodi znatno snažnije zvjezdane vjetrove – 25 puta gušće i tri puta brže od današnjih Sunčevih. Sustav, prozvan “Moljac”, okružen je gustim međuzvjezdanim plinom koji omogućuje detekciju rendgenskog zračenja. Otkriće pomaže znanstvenicima bolje razumjeti razvoj Sunčeve heliosfere u ranim fazama Sunčeva sustava. Bug

28.02. (15:00)

Katastrofa koja život znači

Kozmički impuls: Kako je udar S2 nahranio ranu Zemlju

Prije 3,26 milijardi godina, gigantski hondritni meteorit S2 (do 58 km) pogodio je Zemlju, izazvavši globalni tsunami i isparavanje oceana. Iako katastrofalan, udar je bio ključan za biosferu arhaika. Oslobađanjem golemih količina fosfora iz samog tijela meteorita te miješanjem oceanskih slojeva bogatih željezom, stvoreni su idealni uvjeti za procvat tadašnjih prokariota. Dok je Chicxulub presudio dinosaurima, S2 je djelovao kao „kozmičko gnojivo“: umjesto uništenja, obogaćivanje voda nutrijentima dalo je novi zamah primitivnoj fotosintezi temeljenoj na željezu, dokazujući da su rani ekosustavi bili iznimno otporni na svemirske kolizije. Nenad Raos za Bug

25.02. (15:00)

In a galaxy far far away

Otkrili planetarni sustav gdje su zvijezdi bliži plinoviti, a dalji stjenoviti planeti

Tradicionalni modeli formacije planetarnih sustava kažu da radijacija zvijezde “odnosi” plinovite atmosfere bližih planeta, ostavljajući samo njihove čvrste jezgre, dok se plinoviti divovi formiraju u hladnijim, udaljenijim regijama gdje mogu akumulirati plin. Povijesno gledano, sve naše teorije o formiranju planeta temeljile su se isključivo na onome što poznajemo iz vlastitog Sunčeva sustava. Međutim iz ESA-e ističu da sve veći broj otkrivenih egzoplanetarnih sustava prisiljava znanstvenike na reviziju tih starih postavki. Znanstvenici su istražili različite scenarije, uključujući zamjenu mjesta planeta ili gubitak atmosfere uslijed sudara, no te su teorije zasad odbačene. Umjesto toga, pronađeni su dokazi da planeti u ovom sustavu nisu nastali istodobno. Bug

21.02. (00:00)

Malo prenapredna fizika za mene

Crvotočine nisu tuneli, već zrcala koja povezuju suprotne smjerove vremena

Novo istraživanje Sveučilišta u Portsmouthu ruši mit o crvotočinama kao galaktičkim prečacima. Umjesto prolaza za materiju, Einstein-Rosenovi mostovi djeluju kao zrcala koja povezuju naš svemir s verzijom u kojoj vrijeme teče unatrag. Ova teorija rješava paradoks gubitka informacija u crnim rupama i objašnjava asimetrije u kozmičkom zračenju. Umjesto apsolutnog početka, Veliki prasak mogao bi biti tek “kvantni odskok” prethodnog urušavajućeg svemira. Studija sugerira fascinantnu mogućnost: naš cijeli kozmos možda se nalazi unutar crne rupe nekog sasvim drugog svijeta. Mreža

15.02. (15:00)

Nije dokaz, ali nije ni baš kamen bez duše

Organske molekule na Marsu: nova studija pojačava hipotezu o drevnom životu

Analiza uzoraka stijena koje je prikupio rover Curiosity u krateru Gale otkrila je dosad najveće organske molekule na Marsu – alkane, moguće fragmente masnih kiselina. Nova studija objavljena u Astrobiology sugerira da poznati abiotički procesi, uključujući meteoritni materijal, ne mogu u potpunosti objasniti njihovu količinu. Procjene pokazuju koncentracije do 7.700 ppm, što premašuje očekivanja za nebiološko podrijetlo. Iako rezultati ne dokazuju postojanje života, znatno jačaju hipotezu o drevnim biološkim procesima na Marsu. Bug

10.02. (23:00)

Kad svemir ne čita udžbenike

Neutrino koji ne bi smio postojati i crna rupa koja sve objašnjava

Godine 2023. detektiran je neutrino s energijom 100.000 puta većom od one koju može proizvesti LHC, bez poznatog izvora u svemiru. Fizičari sa Sveučilišta Massachusetts Amherst predlažu da potječe od eksplozije kvazi-ekstremne primordijalne crne rupe, nastale ubrzo nakon Velikog praska. Takve crne rupe, kroz Hawkingovo zračenje, mogu završiti snažnom eksplozijom. Uvođenjem koncepta „tamnog naboja“ objašnjava se zašto su neutrino zabilježili jedni detektori, a drugi nisu. Teorija bi mogla rasvijetliti i prirodu tamne tvari. Bug

08.02. (16:00)

Sve se vraća u prah. I to luksuzni

Nova snimka maglice Heliks otkriva kemiju života i sudbinu Sunca

Svemirski teleskop James Webb snimio je dosad najdetaljniji prikaz maglice Heliks, poznate i kao Božje ili Sauronovo oko. Riječ je o planetarnoj maglici nastaloj smrću zvijezde slične Suncu, u čijem središtu se nalazi bijeli patuljak. Infracrvena promatranja otkrivaju složenu strukturu plina i prašine, uključujući kometne čvorove i hladnu prašinu bogatu organskim spojevima. Taj materijal sudjeluje u nastanku novih zvijezda i planeta te pokazuje kako su nastali sastojci života – i kako će završiti Sunce za oko pet milijardi godina. Nenad Jarić Dauenhauer za Index.

08.02. (13:00)

Nismo ga bacili, samo smo ga zakomplicirali

Video: Što bi se dogodilo da otpad izbacujemo u svemir? Nije baš neka pametna ideja


Svakodnevno proizvodimo oko 6 milijuna tona otpada, no da bi tu količinu izbacili u svemir trebalo bi nam oko 90 tisuća raketa i ne zna se koliko milijuna dolara da bismo ih sve lansirali. Tu je i problem goriva koje bi se za to potrošilo i ispustilo emisija C02 u atmosferu, a dodatni je problem i domet raketa koje mogu doseći tek nižu Zemljinu orbitu, što bi rezultiralo time da se dio otpada vrati na Zemlju. Onaj dio koji bi i ostao oko Zemlje s vremenom bi nastavio letjeti oko Zemlje, formirajući prsten od smeća.