Thompson je statistički gledano o ženama ispjevao više pjesama nego o domoljublju i domovini - Monitor.hr
Petak (18:00)

Nije on kriv, takve mu se pjevaju

Thompson je statistički gledano o ženama ispjevao više pjesama nego o domoljublju i domovini

Prvi Thompsonov album i uopće je tekstualno više fokusiran na žene, nego na domoljublje. Prva je pjesma “Zmija me za srce ugrizla” u kojoj je, pogađate, žena istovjetna zmiji i to onoj zbog koje je MPT nesretan, smušen, izgubljen i otrovan. Zbog žena, pjeva on, prosuo je život i od žena nije dobio ništa više od praznih priča. Tipičan je to motiv iz mitologije i folklora, ali i iz patrijarhalno-kršćanskog naslijeđa u kojem su nam žene i zmije ili žene-zmije krive za sve i da nije bilo njih, još bi se dan danas nagi naganjali po Rajskome vrtu. Kakve su žene opisane u njegovim pjesmama? Tldr, one su – ili lažljive ili bludne ili zmije, one su objektivizirane i predmet su požude čitavih satnija i posada napaljenih muškaraca, one ne znaju raditi, ali zato znaju moliti, one su spremne ispuniti sve želje svojih muškaraca, one su nevjerne, one su se pokvarile odnosno nisu više ‘kao prije’… zanimljiva analiza iz pera autora za Ravno do dna.


Slične vijesti

28.05. (19:00)

Neki novi pioniri maleni

Ilko Ćulić: Thompsonove turneje sve više podsjećaju na ispraćaje i dočeke štafete mladosti sa završnim ritualom na stadionu/hipodromu

Najuspješniji domaći političari nisu okupili toliko pristaša na svim svojim dosad odrađenim mitinzima, a najuspješniji muzičari nigdje nisu imali toliki utjecaj u društvu kao M.P. Thompson. U našim krajevima ovo je dosad uspjelo samo Titu i Tuđmanu. Zloslutni ratni bubnjevi uvijek su bili povod da uznemirena i preplašena gomila potraži zaštitnika, a Tito i Tuđman osvanuli su na liderskim pozicijama u gadnom ratnom nevremenu. Na zaposjednutom prostoru nisu naišli na neku preopasnu konkurenciju iz redova starije političke nomenklature, pa su mogli neometano graditi i betonirati svoj kult ličnosti i autoritet ćaće. Ovdje je riječ o tome kako mladi doživljavaju potencijalnog kandidata za vođu nacije. Iako je jasno kako vidi dvojicu predsjednika, Thompson je mladima danas Tito, koji je bio zapanjujuće uspješan u indoktrinaciji omladine i postigao je da se njegov rođendan u nekoliko generacija oduševljeno slavi kao Dan mladosti. Ilko Čulić za Ravno do dna

19.04. (15:00)

Kad domoljublje ima dobar razglas i još bolji marketing

Fenomen Thompson: više od mikrofona, manje od Mesije

Thompsonov koncert na zagrebačkom Hipodromu s rekordnih 350.000 karata otvara pitanja o popularnosti pjevača čiji je opus prožet nacionalističkom simbolikom. Iako ga se često veže uz ustaški poklič i desničarsku retoriku, njegova publika nadilazi ideološke granice. Stručnjaci poput Blanuše i Budena tumače Thompsona kao simbol kolektivne identifikacije, kulture žrtve i potrebe za jasnim identitetom u nesigurnom svijetu. Popularnost mu nije samo glazbena, već društvena i politička manifestacija: protest protiv birokracije, nostalgija za suverenošću i bijeg od stvarnosti. Hipodrom tako postaje mjesto emocionalnog pražnjenja i privida zajedništva – Thompson kao svećenik jedne novokomponirane mitologije. DW

08.04. (13:00)

Samo je ljubav tajna prepunog hipodroma

Je li Thompson domoljubni pjevač ili fašist koji je postao prihvatljiv? ‘Oni koji daju javnosti da zna ne prodaju pola milijuna karata za koncert’

Početkom devedesetih Thompsonu nije bilo strano na koncertima pokazivati koliko je narastao kukuruz, pozirati s portretima Ante Pavelića i Jure Francetića, kao ni pjevati alternativnu verziju Čavoglava (“Za dom braćo, zovemo se Poglavnikovi”). Ipak, tada je sve to prolazilo pod parolom “bilo je takvo vrijeme”. Iako je imao i ljubavne pjesme, nakon prvog albuma počeo je nizati hit za hitom, a tu su uslijedili i prvi veći koncerti. No, početak 2000-ih došle su i prve kontroverze, od pjesme Jasenovac i Gradiška Stara do crkvenog razvoda s Danijelom Martinović. Poznato je i da su mu navodno plaćali da ne pjeva pred izbore, a nova kulminacija su bile zabrane koncerata u inozemstvu. Iako je bilo negodovanja zbog pjevanja za srebrne nogometaše 2018. godine, za rukometaše ove godine nikoga više nije bilo briga. Je li Thompson danas samo domoljub koji je svoju ljubav prema domovini uspješno pretočio u pjesme ili fašist kojeg je mašinerija izbrusila tako da bude prihvatljiv široj javnosti? Odgovor je da nitko zapravo ne zna. Index

02.04. (16:00)

Pozdrav Azri, makar s nekog drugog hipodroma

Jurkas: Samo bi još jedna osoba možda mogla postići ovo što je Thompson, samo da želi – Branimir Štulić

Bi li itko drugi mogao izazvati ovakav interes za koncert u Hrvatskoj? “Da ga to zanima i da je u autorskom naponu, možda bi mogao Štulić, ali nitko više. Da se odluči vraćati iz Amsterdama i da hoće prodavati nostalgiju kao što to Bregović radi. Mogao bi, otprilike, taj red veličine. Ali mislim da nitko drugi ne može” – kaže glazbeni kritičar Anđelo Jurkas za Index. Ipak, Thompson je, svakako puno više od Štulića, specifičan po tome što je istovremeno zabavljač i politički simbol. Zadnjih desetljeća Thompson takvo ponašanje ne potiče, ali ga ne može ni kontrolirati jer se, govori Jurkas, “stalno provlači mit o njemu kao nacionalnom zaštitniku”. Jurkas napominje kako u Hrvatskoj kronično nedostaje senzacija, pa onda javnosti dobro dođe netko kao Thompson, iako su njegove poruke već repetitivne.

28.02. (00:00)

Zakukuljeni u vlastitoj ironiji

Vučetić: Thompson je zabludjeli knjigovođa bez povijesnog sluha

Njegove su pjesme knjigovodstvene forme, a tko ih smatra bitnima ima etički, estetski i povijesni problem, izjavio je filozof, povjesničar i teolog s Filozofskog fakulteta u Zadru Marko Vučetić za Zavidavanje. Vučetić je kazao kako se s estetskim likom hrvatske desnice treba “suočiti ironijski”. On na odsustvu svoga sluha zgrče novce. Oni koji se okupljaju oko njega i misle da sudjeluju u nečem nacionalno bitnom imaju estetski, etički i povijesni problem. Krajnja hrvatska desnica u takvoj spoznajnoj insuficijenciji ne shvaća da se zalaže za marksističko-lenjinistički koncept države. Novosti

24.02. (18:00)

Da ne ispadne "črni Zagreb grad"

Čulić: Boj na Hipodromu

Thompson je najjači zrcalni odraz tridesetogodišnje vladavine HDZ-a u maloj zemlji velikih mogućnosti. U nekom drugačijem društvenopolitičkom okruženju možda bi još uvijek nosio konobarsku gvantijeru ili odavno krenuo za ćaćom na arbeit u Njemačku. Golemu popularnost na domaćem terenu doživio je već krajem 1990-ih kao opasno škodljiva mješavina živopisnog dinarskog hajdučkog rokera i glasnogovornika poratne proustaške subkulture, ali njegove akcije tek sad kad je ušao duboko u hrvatski politički mainstream djeluju nezaustavljivo i zastrašujuće, a zakašnjele inicijative da ih se zabrani uzaludno i jalovo.

Grandioznu smotru objedinjenog desnog sektora, s realnim izgledima da preraste u lokalni game changer poslije kojeg kod nas i oko nas ništa više neće biti kao prije. Tko dolazi na ovo povijesno okupljanje? Hipodrom je preglomazan da sve bude isto kao lani u Imotskom i Dugopolju, ali tri glavne frakcije fanova opet će se pojaviti u punom sastavu. Ovo je za njih ne samo stvar prestiža nego i prilika da se vječno bumersko nacionalno pitanje „gdje si bio devedesetprve?“ zamijeni novim „gdje si bio dvadesetpete?“ Ilko Čulić za Ravno do dna

16.02. (15:00)

Čovjek koji nije mogao ne pjevati

Fenomen Thompson: ‘Šlepa se na uspjehe drugih, poput Severine i Zaprešić boysa’

‘Sve vezano uz najkomercijalnijeg hrvatskog nacional-patriotskog izvođača pitanje je profita. Ako govorimo o ekonomskim varijablama legitimne ponude potražnje. Druga je stvar to što je i koliko je (ne)kvalitetno ono što se nudi. Thompson se već neko vrijeme šlepa na sportske uspjehe, isto kao Severina, Zaprešić Boys i ini izvođači koje champovi ili finalisti prigrle kao svoje budnice i koračnice. Nije to njihov problem’, izjavio je Anđelo Jurkas za tportal. No, ima ih koji misle drugačije, uz tvrdnju kako oko njega (više) nije važna politička ni ideološka priča, jer ga sluša raznolika publika neopterećna politikom i ideologijom. No, za neke je i dalje polarizirajuća figura, dokazuje tema na Forumu.

13.02. (10:00)

Možda nije problem u pjesmi

‘Ako ne znaš šta je bilo’ – hit koji je izazvao kontroverze zbog nominacije za Porin

Thompson se vratio u velikom stilu – neupitno je da zna što radi, a kontroverze su samo dio brenda. Pjevač ih ne potiče niti poriče, drži se podalje od medija i radi svoje uz ogroman uspjeh. Pjesmu Ako ne znaš šta je bilo napisao je Nenad Ninčević, čije ste pjesme sigurno čuli, bilo da ih izvodi Oliver, Grdović ili Thompson otprije. Za ovu pjesmu kaže da nema ratne tematike te da je zapravo ljubavna i da ga veseli što je uz nju na trgu bio zagrljen i sjever i jug. Anđelo Jurkas komentira kako je ta stvar postala hit zbog glazbene nepismenosti velikog broja slušatelja, jer se radi “o rubno pismenoj kompoziciji, i lirski i glazbeno”. Mislim da je bazna psihologija toga da što slušatelje nešto manje tjera na razmišljanje, to su veće šanse da bude hit. Ninčević tvrdi kako nije opterećen nagradama te se na dodjeli ni neće pojaviti, a odgovara i od napada na Remi. Index

11.02. (17:00)

Idealna tema za skretanje pozornosti

Bauk: Pjevač nije veći problem od premijera

Kad im odgovara da ne pjeva, plate mu da ne pjeva, a kad misle da im odgovara da pjeva, pozovu ga da pjeva. Plenković je problem, ne Perković. Ali znate, riječi Thompsonove pjesme “Ako ne znaš što je bilo” može se lako prilagoditi kao ljevičarska pjesma. Svaki put kad čujem pjesmu “Tamo gdje si moji korijeni”, pomislim da sam na Sutjesci, bez ikakvih problema, kaže SDP-ov saborski zastupnik Arsen Bauk u razgovoru za Novosti, nadodavši da bi Thompsonu trebalo dozvoliti natup na Hipodromu, ali nakon odslužene kazne i isteka roka rehabilitacije (u kontekstu jedne ružne pjesme koja se veže uz njegovo ime).

10.02. (12:00)

U krivom vagonu...

Mirela Priselac Remi: Žena koja nije mogla šutjeti

Je li sve to uopće glazbena tema, ili se sve treba gledati kroz okulare političkog djelovanja? Evo, pitam otvoreno jer koliko god u životu pisao o drugim glazbenicima i glazbi, nije baš običaj da zbog negativnih kritika dobivam prijetnje smrću. A ovdje se došlo do toga. Do prijetnji smrću, kaže Zoran Stajčić za Ravno do dna.

Da je Remi isto rekla prije mjesec dana reakcija bi bila sasvim drukčija nego sad u ovim tjednima Trumpovog besramnog sadizma, Muskovog divljanja po državnoj riznici i otvorenog i necenzoriranog fašističkog bigotizma Kanyea Westa po Muskovoj društvenoj mreži. Tako je i glavna junakinja ove priče (da, glavna junakinja, jer je ‘na stol’ stavila sve, svoju kompletnu karijeru, a s prijetnjama i život) da bi kao onaj junak iz Slijepčevićevog filma podigla glas protiv fašizma o kojem odjednom više nije učtivo govoriti. Tema i na Forumu