Tomić: O Zvonku Bušiću i beznađu - Monitor.hr
14.03.2018. (19:30)

Tomić: O Zvonku Bušiću i beznađu

“Život Zvonka Bušića na mnogo je načina mogao bolje ispasti. Da je sabranije odlučivao, bio oprezniji, razboritiji, sve je moglo biti ljepše i ljudskije, i pravo me rastuži da njemu ni trideset godina u zatvoru nije bilo dovoljno da to shvati, da je čovjek i umro ništa ne kontajući, a činjenica da se ovdje i danas, u ožujku 2018. slavi njegov kretenski zločin, čini ovu našu zemlju zapravo potpuno beznadnom”, piše Ante Tomić. Slobodna


Slične vijesti

Prekjučer (10:00)

Klasa pesimist u optimističnom tonu

Ante Tomić: Kako li sam samo postao ovako nadrkan tip?!

Kultura koja ne zna proizvesti radost često završava u nekoj turobnoj samoreferencijalnosti. I sam sam dugo imao taj osjećaj da možda trebam pisati nešto “ozbiljno”. Onda shvatiš da ta sposobnost da nekome pružiš radost, da se netko dobro osjeća čitajući ono što si napisao, da to zapravo nije tako česta vještina. Smatram da je sposobnost smijanja, pa i ismijavanja, temelj svake kritičke misli. To je početak zdravog društva. Iskreno, mislim da Hrvatsku nije spasila nikakva politika ni ideologija, nego humor. Ne znam kako bi zemlja izgledala da nije bilo Ferala – tih senzacionalno duhovitih ljudi koji su pravili sprdnju od tog zagušljivog nacionalističkog režima. Pokušavam razumjeti drugačije, to mi je stalna preokupacija. Zanima me kako svijet doživljavaju ljudi koji nisu poput mene – Srbi, homoseksualci, bilo tko tko je manjina ili tko jednostavno ima drukčiji pogled na život. Pokušavam svijet sagledati njihovim očima, shvatiti ih bez osude. U Nadi sam otišao možda i najdalje u tome – pokušao sam razumjeti i ljude čiji su mi svjetonazori stvarno strani, čak i zazorni. Ante Tomić u razgovoru za tportal otkriva kako je napisana Nada…

04.12.2024. (13:00)

Krleža, ćevapi i svjetska nepravda – sve u jednoj priči

Bijes, nada i ćevapi: Ante Tomić o Grlićevom filmu i svijetu oko nas

Film Svemu dođe kraj, inspiriran Krležinim Na rubu pameti, obrađuje bijes zbog socijalne nepravde i okrutnosti moćnih. Ante Tomić kaže da se film bavi aktualnim temama, poput eksploatacije i slobode, te kritizira društvene podjele i političku pasivnost. Njegov roman Nada donosi optimizam kroz priču o ljubavi i toleranciji, suprotstavljajući se ksenofobiji. Tomić humor koristi kao oružje protiv političkog nasilja, vjerujući da priče mogu biti globalno prepoznate. Kritike i napadi prihvaća s humorom, dok ga uspjeh u Francuskoj potiče da ostane vjeran svom stilu. HRT

08.11.2024. (11:00)

Možda Nada ipak ne umire uopće

Ante Tomić u novom je romanu poželio biti dobar

Osjećao sam potrebu napisati nešto drukčije. Priču o dobroti, baš otrcanu, staromodnu humanističku priču. Trudio sam se ne osuđivati, ne pisati onako kako pišem za novine; gnjevno i podrugljivo. Tamo ponekad znam biti i zločest i okrutan prema ljudima. Ovdje sam želio biti pomirljiv, pokušati razumjeti inače ne pretjerano simpatične ljude. Želio sam, ako i bude kakvo ismijavanje, da ono bude dobronamjerno i benigno – rekao je Tomić u razgovoru za ePodravinu, povodom predstavljanja novog romana Nada. U razgovoru otkriva kako je gotovo izgubio želju za pisanjem, doduše piše, ali nije bio zadovoljan, a izdavači su mu zvali suprugu i pitali je li dobro. Dotaknuo se i novinarstva, koje smatra i danas jako važnim i društveno korisnim radom, iako je stradalo zbog pada prodaja novina i interneta.

17.05.2023. (12:00)

Raste trava zelena

Ante Tomić: Nepismeni teroristi i napušene svinje

Primijetili ste zacijelo, poruke potencijalnih ubojica političara su jezivo nepismene. Katkad nije ni jasno o čemu oni to pišu. Valja ih gramatički vještačiti. I gotovo vas uhvati tuga za onim davnim vremenima kad su teroristi bili studenti s cvikerima. Kad su se atentatori nadahnjivali debelim filozofskim knjigama, prevodili s njemačkog i ruskog. Današnje bi terorističke organizacije, prije nego instruktora za borbu hladnim oružjem i stručnjaka za sastavljanje paklenih naprava, trebale zaposliti lektore koji će u njihovim objavama provjeriti č i ć. I treće što je svim ubojicama i potencijalnim ubojicama zajedničko jest neumoljiva ideološka jednoličnost. Od onoga sirotog Danijela Bezuka koji je pucao na Markovu trgu do onoga bradatog antivaksera koji je prešao na islam, obratite pažnju, svi su redom nekakvi desničari i hrvatski nacionalisti ili branitelji i djeca branitelja. Kao ljevičar, moram priznati da mi čak i nije drago što baš nijednog glasača Nove ljevice, Radničke fronte i Možemo! dosad nisu uhvatili da planira nasilno promijeniti političke prilike u Hrvatskoj. Hrvatska će radikalna ljevica, čini se, prije kupiti travu nego pištolj. Svinje napušene, oni valjda čekaju da se Plenković sam ubije. Slobodna

10.05.2023. (10:00)

Što bi tek bilo s nama sirotima da nas hrabri HDZ ne spašava

Ante Tomić: “Zamalo je krunidba propala, ali onda se pojavio On. ‘Camilla, vidi, Grlić Radman!‘”

Grlić Radman iz Londona: Neka vladavina Karla III. nastavi dobre odnose s Hrvatskom – Prigorski.hr

Čitali ste zacijelo kako je ministar Gordan Grlić Radman u zadnji trenutak upao na krunidbu Charlesa Trećeg i spasio ugled naše zemlje, nakon što je predsjednik Zoran Milanović neodgovorno propustio neprocjenjivo važnu vanjskopolitičku obavezu. Kratka vijest ne otkriva razmjere drame koja se tu desila. Grlić Radman, znate ga, šutljiv i skroman, izrazito nesklon samoisticanju, neće ispričati sve detalje, a možda je ocijenio da to i ne treba pričati. Možda drži da je narod bolje ostaviti u neznanju, da se slabokrvni nepotrebno ne uzbuđuju opasnostima koje bi nam prijetile da baš nitko od nas u subotu nije došao u London. Mi ćemo ipak otkriti kako je to bilo jer smo mišljenja da veličanstveni podvig visokog dužnosnika jednostavno ne smije ostati zaboravljen. Za naraštaje koji dolaze treba biti zabilježeno herojstvo Grlića Radmana. Slobodna

08.05.2023. (00:00)

Samo joj maknite pudlice i starice s puta

Ante Tomić: “Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica od svog prezimenjaka Branka”

Pomislite li koji put na pjevačicu Lidiju Bačić kad se spomene ministra Branka Bačića? Kad mi se to dogodilo tri ili četiri puta zaredom, pomislio sam da mi mozak možda želi i nešto ozbiljnije poručiti. Napokon, Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica graditeljstva od prezimenjaka Branka. Da pjevačica s onim svojim dugim vitkim nogama i kipućim dekolteom izađe iz crnog ministarskog Audija, svi bi je dočekali s limenom glazbom, cvijećem i papirnatim trobojnicama. Nju nitko ne bi psovao i vrijeđao što se kuće na Baniji ne grade. Mnogi bi vjerojatno poželjeli da obnova bude i sporija samo da ih zanosna ministrica što dulje obilazi. Ne bi bilo loše birati ministre prema izgledu ili bi to svakako bilo bolje od načina na koji se sad biraju. Andreju Plenkoviću važno je samo da su mu suradnici nesposobni kako bi njegova nesposobnost bila manje uočljiva. Slobodna

26.04.2023. (19:00)

Kako je to moguće, najveća je zagonetka našega političkog trenutka

Ante Tomić: “Andrej Plenković živi samo od plaće”

Plenković: U Hrvatskoj postoji enorman rast govora mržnje, to nije normalno niti dopustivo – Prigorski.hr

Bio je i onaj Damir Škugor, lijevi bezvezni u maksimirskom ogranku, koji je na trgovini plinom, zajedno s jatacima, izvukao cijelu milijardu iz državne naftne kompanije. Nepojmljiv novac je gepio i umalo prošao nekažnjeno. Skoro pa slučajno su ga otkrili, a kad se se to dogodilo, Andrej Plenković je još jednom izvio obrve. Znate već njegovu začuđenu gestu s obrvama. Ni njemu jadnome nije bilo jasno kako je to moguće, da jedan glupi hadezeovski statist mazne milijardu kuna, dok on, koji je predsjednik stranke, živi od plaće. Na bezbroj malih načina različiti su hadezeovski ministri, državni tajnici, savjetnici, župani i gradonačelnici negdje uzeli nekakvu nezakonitu pinku. Oni se raskalašno valjaju u blatu kriminala, dok iznad svih njih stoji besprijekorno čista, savršeno nedužna, gotovo svetačka figura njihova voljenog vođe. Andrej Plenković, kažimo to još jednom, živi isključivo od plaće. Kako je to moguće, najveća je zagonetka našega političkog trenutka. Slobodna

19.04.2023. (19:00)

Kolo sreće se okreće

Ante Tomić: “To je napokon zemlja u kojoj želim živjeti. Zemlja u kojoj će čistačice uzimati dva soma mjesečno”

<p>Iznajmljivači su dovedeni u izrazito ružnu, gotovo bih kazao neljudsku situaciju da moraju ili podići plaće čistačicama ili sami navući žute gumene rukavice</p> <p> </p>

U Jutarnjem listu u nedjelju je izišla lijepa priča, najljepša u dugo, dugo vremena, da su neki u Dalmaciji ženama spremni platiti tisuću i po eura, pa i dvije tisuće, plus smještaj i hranu, samo da im dođu raditi. Obrat je nevjerojatan. I dogodio se na totalno neočekivan način. Čistačicama na koncu nisu pomogli ni Marx ni Lenjin, ni Peđa Grbin ni Katarina Pejović, već su žene počele zarađivati zbog prostog zakona ponude i potražnje. Spasilo ih je isto ono što ih je dosad uništavalo. Kapitalizam. Volio bih, iskreno, da je to bilo drukčije, ali nema veze. Dobro je i ovako. To je napokon zemlja u kojoj želim živjeti, pomislio sam sretno, čitajući priču u “Jutarnjem”. Zemlja u kojoj će čistačice uzimati dva soma mjesečno. Slobodna

05.04.2023. (14:00)

Mi ovdje, istina, odavno znamo da nam je vlast nesposobna

Ante Tomić: DORH se opet obrukao: Mogli su dobiti jednako nezakonito vještačenje Agrokora i po nižoj cijeni

Dokument koji je Ismet Kamal Državnom odvjetništvu napravio za više od osam i po milijuna kuna mnogi bi ovdje, uvjeren sam, daleko manje naplatili. Na primjer, Feđa Klarić, fotoreporter Slobodne Dalmacije, ima puno vremena otkako je prije nekoliko godina otišao u penziju. On bi mogao jednako beskorisno vještačiti “Agrokor” za tri milijuna, a našlo bi se možda i jeftinijih. Mnogo bi zubara, mesara, postolara i piljara koji prodaju špinat i batate pristalo po nižoj cijeni zakurac istraživati Todorićev kriminal. Čak bih i ja, koji ne vladam sa sve četiri temeljne računske operacije, za koju stotinu hiljada znao napisati vještačenje koje će Sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu proglasiti nezakonitim dokazom. Slobodna

26.03.2023. (21:00)

Bi li se ti likovi usudili zatvoriti dvoranu za nastup Mladena Grdovića?

Ante Tomić: “Šta šumari u nas slušaju? Ludwiga van Beethovena?”

A nema nikakve sumnje da je zabranjivanje narodnjaka motivirano jedino nacionalizmom, koliko god se nadležni pozivali na svoja navodno visoka estetska mjerila. Šta oni inače slušaju? Neku pizdariju poput Jacquesa Houdeka? Razmislite, da njima stvarno smeta očajna muzika pijanih i razdrljenih tipova koji kvare omladinu, bi li se usudili zatvoriti dvoranu za nastup Mladena Grdovića? Muka nekih Hrvata s narodnjacima vrlo slična onome što muči i ćelavog neonacista koji vrijeđa Indijce. Oni se smatraju boljima od drugih. Ukratko i bez okolišanja, riječ je o muzici koja se prepoznaje kao srpska, a hrvatski se Übermenschi, nadljudi, oholo smatraju superiornima srpskim Untermenschima, podljudima. Javio se i u nas u Splitu jedan takav nadčovjek minornog značaja, zove se Marko Pejnović. Odnedavno je zaposlen kao ravnatelj marjanske šume i kao takav je htio zabraniti koncert srpskog pjevača Željka Samardžića na Sustipanu. Slobodna