U2 ‘Songs Of Surrender’ – predaja nakon dvije pjesme - Monitor.hr
30.03.2023. (10:00)

Lošije od originala

U2 ‘Songs Of Surrender’ – predaja nakon dvije pjesme

Zar su stvarno mislili da mogu savršeni dio svoje karijere učiniti savršenijim? Mislili su. Da nisu ne bi im palo na pamet ući u projekt „Pjesama predaje“ i baš taj projekt 33 godine kasnije otvoriti s ničim drugim već „One“. Pomislili su naivno da uši slušatelja ne mogu razaznati emociju, posebno emociju patnje u pjesmi. Nova verzija „One“ zvuči poput bezazlenog chill outa kojeg Vox zadovoljno pjevuši nakon dobre večere u nekom glasovitom fine dinning restoranu tipa Noma uz čašu vina čiji gutljaj košta koliko primjerice prosječna plaća na Balkanu. Album besmislen jednako poput onog kretenskog remake pokušaja da se ponovno snimi Hithcockov „Psiho“. Album koji ne treba ni fanovima, ni onima na koje U2 računaju da bi im mogli biti fanovi nakon „Songs Of Surrender“. Ravno do dna


Slične vijesti

Petak (18:00)

Kanye Swift

Rafaneli: Nitko nije tako uspješno utjelovio suvremenu opsesiju sobom kao Taylor Swift

Novi, dvanaesti album Taylor Swift “The Life of a Showgirl” postavio je rekord s 2,7 milijuna primjeraka (od toga čak 1,2 milijuna vinila) prodanih u SAD-u na dan izlaska. Kontinuirana je to potvrda najveće pop karijere u 21. stoljeću. Međutim, ovo je izdanje prvi pravi nagovještaj da je njen dugogodišnji medeni mjesec s kritičarima, ali jednim dijelom obožavatelja napokon došao kraju. Tim je zanimljivije što podijeljeni kritičarski dojam, unatoč ogromnom početnom komercijalnom uspjehu, prati i onaj dijela razočarane publike. Krivac za to je ponajprije sama Swift, koja je od 2020. objavila čak pet novih i četiri nanovo snimljena albuma, čime je uz spomenutu turneju zasitila tržište. Zapravo je nevjerojatno koliko Swift iz albuma u album podsjeća na jednog od svojih arhetipskih neprijatelja, Kanyea Westa. Oboje su se u startu pozicionirali kao autsajderi protiv kojih je ostatak svijeta. Rastom popularnosti i hvalospjeva, ego je narastao, ali u njihovom glavama ostala je pozicija žrtve. Karlo Rafaneli za Novosti.

19.10. (19:00)

Rock'n'roll guske

Geese – Getting Killed: U ritmu ludila za ples

Album „Getting Killed“ svojom, može se reći, zvučnom razbarušenošću iz koje se iščitava mnoštvo utjecaja kao da se nameće kao soundtrack upravo ovog trenutka u SAD-u. Jest da bend kao uzore navodi moderne engleske bendove kao što su Squid i već spomenuti Black Midi Geordieja Greepa, no Beats ih je svojim intervencijama gurnuo i u ozračja vremena kad je rock and roll bio slobodan i koja podsjećaju i na rad Captain Beefhearta, kao što donosi i svojevrsne world music rakurse kad bubnjevi i razne udaraljke preuzmu pjesme i nose ih u smjeru nekih ritualnih plesnih trenutaka bez zadrške. Može se reći i da je ovo jedan od onih albuma koji se već samim početkom „trudi“ rastjerati što više slučajnih padobranaca među slušateljima. Kažu na Ravno do dna

17.10. (20:00)

Orijentalno, a svjetsko

Balkan Dub System: Balkansko, a naše

Svestrani multiinstrumentalist Ognjen Zečević, umjetničkog imena Egoless, za prijatelje Musa, sam je odsvirao gotovo sve potrebne instrumente. Jedino sviračko pojačanje je Roko Margeta za turski ney i makedonski kaval. Roko je ovdje zapravo bio na uzvratnom gostovanju budući da je Ognjen kao gitarist, saksofonist, producent i ton majstor, višestruko pojačao njegov i Chakkin bend KaliKamo na izvanrednom proljetnom albumu „Jedinstvo“. Možda će se Balkan Dub System i KaliKamo zajedno upisati među ponajbolja ovogodišnja domaća izdanja, ali B.D.S. će u svakom slučaju napraviti još jedan iskorak kao prvi 100% balkanski oriental dub album. Balkan Dub System je danas skoro unikatan projekt sa sjajnim predispozicijama za svaki world music stage.  Ravno do dna

04.10. (21:00)

Nepodnošljiva lakoća

Mangroove – Komad neba: Povratak muzike kući

Umjetnički i životni partneri Željka Veverec i Toni Starešinić su do sada pokazali zavidnu upornost u tjeranju svoje muzike i plodovi takvog pristupa se mogu vidjeti na “Komadu neba”. Udruženi sa Silviom Bočićem i Leom Beslaćem, ova ekipa zaljubljenih u različite muzičke smjerove s lakoćom “kuha” manje-više što god poželi, pa se na ovom albumu mogu osjetiti tragovi ne samo ranijih albuma Mangroovea, nego možemo čuti kako Starešinić iz grupe Chui utječe na Starešinića iz grupe Mangroove, a fatalna Je Veux usmjerava izričaj Željke Veverec. Ravno do dna

27.09. (13:00)

I frontmen mi je ukrao majicu

Stoned Jesus – Songs to Sun: Šuljanje kroz jazbinu usnuloga zmaja

Prvo poglavlje nadolazeće trilogije ukrajinskog stoner/doom trija dokaz je kako je njihov osnivač i glavni autor Igor Sydorenko zalutao na neke nove i posve neočekivane teritorije kreativnosti. “Songs to Sun” predstavljen je kao uvodno poglavlje trilogije koju će činiti još i “Songs to Moon” i “Songs to Earth” čiji su datumi izlaska planirani za naredne 2026. i 2027. godinu. Čini ga samo šest pjesama, ali njihovo je trajanje dovoljno impozantno da cijela ploča prebacuje i više nego pristojnih četrdeset minuta. Ravno do dna

25.09. (00:00)

Elektronika koja je mrak

Nine Inch Nails pomiču granice filmske glazbe uz ‘TRON: Ares’

Album, prethodno najavljen singlom „As Alive As You Need Me To Be”, donosi potpuno novu, originalnu glazbu za treći dio revolucionarne filmske franšize „TRON” i predstavlja prvi filmski soundtrack kojeg potpisuju kao Nine Inch Nails, iako su Trent Reznor i Atticus Ross već samostalno skladali glazbu za više od 20 filmova, za što su osvojili dva Oscara, tri Zlatna globusa, Grammy i Emmy nagradu.

Soundtrack za „TRON: Ares” donosi inovativnu zvučnu arhitekturu koju potpisuju Trent Reznor i Atticus Ross. Sastavljen od pulsirajućih sintesajzera, distorziranih tekstura i mračnijih melodija, album je potpuno oslobođen od klasičnog orkestralnog zvuka, pružajući slušatelju snažnu zvučnu eksploziju koju bi mogli očekivati od Nine Inch Nails. Zvukovi opasnosti, melankolije i energije pomiču granice, ostavljajući snažan dojam od početnih taktova. Ravno do dna

20.09. (19:00)

Vrijeme kad je rock bio subverzija

Kongres Rock Majstora: Tajne veze rock kongresnika i četverosmjerne ceste

O obljetničkom reizdanju kultne rock kompilacije objavljene 1975. godine na Ravno do dna: Uz medijsku pomoć magazina Džuboks formirano je svojevrsno natjecanje ponajboljih gitarista u nekadašnjoj Jugoslaviji. Od 10 gitarista, po odluci Mihaljeka i njegovih kolega u uži su izbor ušla četiri i svaki od njih je dobio “jednu stranu” LP-a da pokaže svoje autorsko i izvođačko umijeće, odnosno, snime originalan, još neobjavljen materijal. Tu su čast dobili Vedran Božić, Goran Bregović, Josip Boček i Miodrag Bata Kostić. 50 godina kasnije, situacija pokazuje da prvotni odabir četvorice nije bio loš: sva četvorica su “opravdala poziv izbornika” te na ovaj ili onaj način dočekala pola vijeka bavljenja muzikom i za svu četvoricu ovo je na neki način bilo pismo namjere o njihovim potencijalima.

10.09. (22:00)

Za vaš poslijepodnevni groove

Kerala Dust – An Echo Of Love: Hipnotički krautrock za 21. stoljeće

Treći studijski album britanskog benda s privremenom berlinskom adresom ukazuje na to da ćemo ubrzo dobiti novu senzaciju. S ovim su dobili efekt svjetskog benda kojeg bi po zvuku lako mogli izmjestiti u New York ili Pariz, s obzirom da bravurozno vladaju plesnom post punk estetikom na koju nas je navukao LCD Soundsystem, ali su zvučno ogoljeniji, dok njihov low-fi nimalo ne gubi na raskošnosti cjelokupne priče s obzirom na vraški dobro poigravanje zvučnim elementima koji ovisno od pjesme do pjesme bivaju gurnuti u prvi plan – ponajviše sola, koja su očigledno opet u modi. Ravno do dna

09.09. (14:00)

Dobri stari hard rock

The Hives – The Hives Forever Forever The Hives: Švedski kraljevi garažnog rocka

Novi album nudi pregršt brzog i sirovog amalgama rock ‘n’ rolla i garažnog punka, ipak nudi manje stilske raznolikosti i iznenađenja u odnosu na prethodno izdanje, a pjesme su minimalistički srezane što se može primijetiti u poprilično kratkim uvodima, tranzicijama i povremenim gitarističkim solo dionicama. S druge strane takav koncept pak rezultira izraženim intenzitetom koji se prelijeva iz pjesme u pjesmu. Iako odavno nisu novi bend, i dalje su mnogima omiljeni jer su zadržali entuzijazam i žar kojeg redovito isporučuju kroz energične i žestoke nastupe. Ravno do dna

06.09. (20:00)

Glava koja i dalje govori

David Byrne – Who Is the Sky?: Poznato o nepoznatom

Na svom prvom novom albumu nakon odličnog „American Utopia” iz 2018. kojim je na neki način preispitao i redefinirao što pop, dance, EDM pa i techno glazba može biti krajem prvog desetljeća novog milenija, Byrne se na „Who Is The Sky?” okreće neopterećenijem i jednostavnijem pristupu pisanju pjesama, a rezultat su pristupačne, vesele i pozitivne pjesme koje se na prvu mogu učiniti čak i banalnima. Iako glazbeno možda nije izazovan i uzbudljiv kao svoj prethodnik, ‘Who Is The Sky’ nudi jednu drugačiju vrstu ‘izazova i uzbuđenja’, a koja se prvenstveno nalazi u tekstovima, temama i referencama o svemu onom što nam je tako strano, ali i tako poznato o gradu u kojem vjerojatno nikad nismo bili. Ravno do dna