U dobroj emisiji EnergyPress.Net na N1 televiziji gostovao je ekonomski analitičar Velimir Šonje. [video_icon]
Mali turistički iznajmljivači prošli su put od spasitelja gospodarstva do nepoželjnih „rentijera“. Dok im se u socijalizmu i tranziciji toleriralo poslovanje zbog ključnog priljeva deviza, danas ih centralizirane zagrebačke elite optužuju za visoke cijene nekretnina, inflaciju i izbjegavanje poreza. Velimir Šonje za Ekonomski lab ističe da je obiteljski turizam legitiman oblik poduzetništva koji je spasio obalu od iseljavanja dok su se čekale državne strategije. Kao rješenje za probleme održivosti i poreznih napetosti predlaže radikalnu fiskalnu decentralizaciju – prepuštanje lokalnim zajednicama da same određuju poreze na nekretnine i dohodak te samostalno snose odgovornost za vlastiti razvoj.
Hrvatske cijene hrane često izazivaju kritike usmjerene prema trgovcima i turizmu, no stvarnost je kompleksnija. Dok je opća razina cijena u 2025. na očekivanih 76% prosjeka EU (prateći rast BDP-a), hrana i bezalkoholna pića odskaču 6% iznad prosjeka. Ipak, anomalije su selektivne. Bezalkoholna pića (+34%) te šećer i slatkiši (+26%) bilježe ogroman skok, dok su meso, voće i povrće znatno ispod europskog prosjeka. Uzroci nisu univerzalni; umjesto populističkog zamrzavanja cijena, problem leži u ekonomiji obujma manjih tržišta, transportu, strukturi lokalnih lanaca nabave i potrošačkim navikama koje tek treba detaljno istražiti. Velimir Šonje za Ekonomski lab
Pad potrošačkih cijena u svibnju spustio je godišnju inflaciju u Hrvatskoj na 5,2% (prema HICP-u na 4,9%), dok je u europodručju ona ubrzala na 3,2%. Trenutačni višak inflacije u Hrvatskoj uzrokovan je većim udjelom i bržim rastom cijena energenata nakon zatvaranja Hormuškog tjesnaca. Za razliku od inflacijskog vala 2021. – 2022., cijene hrane i usluga zasad su stabilne zbog slabije agregatne potražnje, restriktivnije monetarne politike te veće upotrebe obnovljivih izvora energije. Iako su zbog nepredvidivosti geopolitike i odgođenih reakcija tržišta promjene i dalje moguće, vrhunac ovog vala očekuje se na ljeto i trebao bi dosegnuti tek polovicu snage onog prošlog. Velimir Šonje za Ekonomski lab
Analiza strukture javnih rashoda u Hrvatskoj (EU-25, podaci za 2025.) otkriva strukturni debalans: država troši čak 3,15 postotnih bodova BDP-a (oko 2,8 milijardi eura) više od očekivanog s obzirom na stupanj razvoja i broj stanovnika. I dok su socijalne naknade (uključujući mirovine) točno na očekivanoj razini (16. mjesto u EU), problem leži u operativnim troškovima države. Hrvatska je 6. po intermedijarnoj potrošnji te visokom 3. mjestu po naknadama zaposlenika u javnom sektoru. Ključni prostor za reforme leži u rezanju operativne neefikasnosti administracije, čime bi se rasteretio deficit, a dio preusmjerio u mirovine i zdravstvo. Velimir Šonje za Ekonomski lab
Neovisno Povjerenstvo za fiskalnu politiku upozorava na zabrinjavajuće trendove: Hrvatska je u 2025. godini probila granicu Pakta o stabilnosti i rastu s deficitom iznad 3% BDP-a. Iako su javni prihodi rekordno rasli, rashodi opće države skočili su za čak 52% u tri godine (s 30,5 na 46,5 milijardi eura), gurajući zemlju prema procikličkoj i neodrživoj politici. Zavarani privremenim padom javnog duga zbog inflacije i rasta BDP-a, političari ignoriraju opasnost. Vlada će vjerojatno balansirati na rubu kako bi održala rast do izbora 2028., riskirajući ulazak u proceduru prekomjernog proračunskog manjka, dok obvezničko tržište i mirovinski fondovi zasad još uvijek miruju. Velimir Šonje za Ekonomski lab
Hrvatsko tržište rada službeno je ušlo u fazu hlađenja. Podaci za ožujak 2026. potvrđuju pad zaposlenosti u privatnom sektoru, dok ukupnu sliku umjetno održava rast u javnim službama. Glavni uzroci su visoka cijena rada i pritisak na profitabilnost, zbog čega poduzeća optimizacijom i tehnologijom zamjenjuju radnike (rast produktivnosti). Službene prognoze o daljnjem rastu zaposlenosti više ne drže vodu. Iako proračunska rupa raste, sindikati javnog sektora i dalje ciljaju na visoke povišice, ignorirajući realnu kontrakciju u realnom sektoru koja bi mogla najaviti ozbiljnije makroekonomsko usporavanje. Velimir Šponje za Ekonomski lab
Hrvatska je 2024. i 2025. doživjela dramatičan rast rashoda za plaće u javnom sektoru, skočivši na 13,6% BDP-a, čime se izjednačila s Finskom. Unatoč prividnoj stabilnosti duga, deficit je dosegnuo granicu iz Maastrichta (3%), a država troši više od 50% BDP-a. Velimir Šonje za Ekonomski lab upozorava da ovaj rast nije rezultat EU fondova, već svjesnih političkih odluka. Uz usporavanje privatnog sektora i smanjenje priljeva bespovratnih sredstava nakon 2027., Hrvatskoj prijeti “rumunjski scenarij” – fiskalna kriza uzrokovana umjetnim održavanjem rasta kroz zaduživanje, dok se strukturni problemi ignoriraju zbog kratkoročnih političkih bodova.
I to na 3,1% u 2026. godini. Iako su cijene nafte skočile, svijet je već “baždaren” na skupe energente, pa se šok ne smatra dramatičnim. Zanimljivo, rast ostaje otporan zahvaljujući fiskalnoj ekspanziji – masovnom naoružavanju. Čak 40% zemalja sada troši više od 2% BDP-a na obranu, što djeluje kao specifičan ekonomski poticaj. Dok Europa ulazi u dugi ciklus ulaganja u sigurnost do 2035., glavno pitanje ostaje hoće li taj novac potaknuti domaću produktivnost ili samo podebljati račune američkih dobavljača oružja. Velimir Šonje za Ekonomski lab
Plivajući PDV je učinkovit alat za amortizaciju cjenovnih šokova jer omogućuje državi da brzim intervencijama “odreže” nagle skokove cijena energenata. Njegova glavna prednost je fleksibilnost: smanjenjem poreznog tereta u jeku krize izravno se štiti standard potrošača i stabilnost gospodarstva, čime se sprječava prelijevanje troškova na sve ostale proizvode. Time se smanjuje neizvjesnost i korigira “šum” u cjenovnom sustavu. Model je dugoročno održiv jer dopušta vraćanje poreza u normalnim uvjetima, čime se čuvaju proračunski prihodi i potiče energetska učinkovitost, dok u krizama djeluje kao ključni fiskalni osigurač. Velimir Šonje za Ekonomski lab
Analiza Velimira Šonje za Ekonomski lab odbacuje teoriju da SAD namjerno potiče rat i inflaciju kako bi obezvrijedio golemi javni dug (122% BDP-a). Umjesto genijalnog plana, trenutna situacija rezultat je teorije kaosa: izraelske borbe za opstanak i nepredviđenih posljedica blokade Hormuškog tjesnaca. Iako se trgovci klade na smirivanje cijena nafte u drugoj polovici 2026., “istočni grijeh” rasta kamata i cijena energenata prijeti stagflacijom. Države imaju fiskalni prostor za amortizaciju šoka kroz smanjenje trošarina, no politička nespremnost na odricanje od prihoda čini globalni ekonomski oporavak neizvjesnim do ključnih američkih izbora.