Viktor Ivančić: "...a i neonacist je u autobusu" - Monitor.hr
18.07.2018. (21:08)

Viktor Ivančić: “…a i neonacist je u autobusu”

Neopisivo, dragi čitatelji, jedina riječ kojom se ovo može opisati je neopisivo, jedina riječ koja nas može izbrojati je neubrojivo… Počinje svoju kolumnu Viktor Ivančić koju zapravo nije on napisao, već ju je složio od citata iz drugih hrvatskih medija. Njegova jedina, ali genijalna intervencija je upravo baš onakva kakvu su mnogi osjetili da strši i kvari, da ne pripada svemu tome, zajedničkoj sreći, ushitu, ponosu, ekstazi… i ona glasi: “a i neonacist je u autobusu“. I nećemo spoilati kraj, čitajte.


Slične vijesti

Prekjučer (22:00)

A ko onda dobiva? Zoki ili Milanović?

Robi K.: Bačve pravde

Konoba Kod šjor Bepa na otoku Šolti. Za jednim od stolova side dida i njegov frend barba Tonino. Pridružija im se šjor Bepo, vlasnik konobe. Piju po šestu travaricu i ćakulaju (iz novog poglavlja Bilježnice Robija K.:

ŠJOR BEPO: Ako ljevica glasa za Zokija, a desnica za Milanovića, ko će glasat za Plenkija i HDZ?

DIDA: Niko. U tome i je baza.

BARBA TONINO: Nula glasova. Adio mare.

DIDA: Gleaj, Bepo. Zoki i Milanović su učinili dogovor da Zoki napadne sliva, a Milanović zdesna. Tako da Plenkija opkole.

BARBA TONINO: Držaće ga u okruženju. Biće ka bakula u trapuli. Bereš?

ŠJOR BEPO: A ne baš…

DIDA: Aj reci, zašto bi iko glasa za Plenkija ako ljevičari znaju da je Zoki liviji od njega, a desničari da je Milanović desniji od njega? Bereš?

BARBA FRANINO (dobacujući sa susidnog stola): Samo su se partizani znali izvuć iz obruča. A Plenki se davni dana odreka partizana.

BARBA TONINO: Eto viš. Čak je i glupi Franino skužija stvar.

15.03. (22:00)

Dovoljna je samo jedna

Ivančić: Tri opscenosti

Smisao “Lex AP-a” nije u tome da osigura pošteni sudski postupak, nego da zaštiti od progona i javnog difamiranja korumpirane nositelje vlasti. Važno je da se alat koji je izvorno bio namijenjen likvidaciji izabranih protivnika prestane upotrebljavati protiv dojučerašnjih korisnika. . Kao što smo ranije konstatirali: od presudne je važnosti da se alat koji je izvorno bio namijenjen dokrajčivanju izabranih protivnika prestane upotrebljavati protiv dojučerašnjih korisnika. Što se “curenja podataka iz istraga” i popratne dijareje tiče, Plenkoviću i HDZ-u su pune gaće principa. Viktor Ivančić za Novosti.

11.03. (14:00)

Robi Hud

Robi K.: Kragićkina mater

Moj tata je za maškare se zamaškara u premijera Plenkovića. On je obuka modri veštit i natracka je po kila gela u kosu. Ja i mama smo u hodniku njega gledali kako se gleda u ogledalo. Tata je popravljao kravatu i pitao je: „Kako izgledan?“ Mama je njemu rekla: „Izgledaš ka kreten!“ Tata je rekao: „Znači, uspija san!“ Mama je rekla: „Jesi!“ Onda sam ja uletijo: „Zar nisu maškare bile pri dvi šetemane?“ Tata je rekao: „Jesu!“ Ja sam pitao: „Pa zašto onda vi tek sad idete u maškare?“ Mama je rekla: „Zato šta je umrla Kragićkina mater!“ Ja sam zableušio se u nju sa težom zblentozom. Mama je sagnila se prema meni i rekla je: „Gleaj, malac… Juče smo saznali da je Kragićki riknila mater! A ti i sam znaš kakva je Kragićkina mater bila rospija i oštrokondža!“

Onda su moji roditelji odgibali u maškare na sprovod Kragićkinoj materi. Ja sam mojoj sestrici Damjani rekao da ajmo se i mi doma igrat na maškare. Damjanica je pljesnila sa rukama i rekla je da ona će bit Barbika. Ja sam rekao da ja ću bit Robi Hud. Damjanica je pitala: „Ko je Robi Hud?“ Ja sam rekao: „Robi Hud krade lovušu bogatin razbojnicima i dili je poštenoj sirotinji!“ Onda sam iz škatulice izvadijo plavu kovertu. Onda sam iz koverte izvadijo dvista eura. Damjanica je rekla: „Tata kaže da je on to krvavo štedija!“ Ja sam njoj rekao: „E, al tata je isto iša u maškare! On sad nije naš tata, nego je hrvatski premijer!“ Damjana je pitala: „Šta to znači?“ Ja sam rekao: „Znači da ove đenge nije uštedija, nego ji je opljačka!“ Iz novog poglavlja Bilježnice Robija K.

08.03. (22:00)

Inkvizitori bez smisla za ironiju

Ivančić: Zakon lomače

Prema tradicionalnome poimanju, karneval je prilika da se nemoćni simbolički obračunaju s moćnima, da suspendiraju vladajući poredak i izokrenu postojeće hijerarhije. U Herceg Novom, međutim, za račun vladajuće političke moći simbolički je smaknut onaj koji vlast izlaže kritici, a sâm nikakvu moć ne posjeduje. Mora te obuzeti koktel tjeskobe i gađenja pred tim kolektivnim srozavanjem; pred bijedom “maškara” koje, umjesto da u obrednom igrokazu likvidiraju vlastodršce, bacaju u oganj njihova kritičara. Ima li ičeg jadnijeg i kukavnijeg? Poklade poput onih u Herceg Novom, gdje je spaljena lutka koja simbolizira pisca Andreja Nikolaidisa, postaju poligoni za uvježbavanje fašističkih hordi, kaže Viktor Ivančić za Novosti.

01.03. (20:00)

Razgovor ugodni

Ivančić: Izvještaj iz ordinacije

“Marko Milić, portparol moje vlade, zadužen za odnose s javnošću. Dođe dakle Marko do moje kancelarije, onako sav ljepljiv i migoljav kao inače, i kaže ovako: Ako više ne postoji nikakva razlika između politike i odnosa s javnošću, to jest ako se kompletan sadržaj politike sveo na odnose s javnošću, tko je kome šef, vi meni ili ja vama? Ja ga frapiran upitam: Zašto bi ti meni bio šef, pobogu, Marko? Kaže on meni: Zato jer se čitavo vrijeme ne bavite ničim drugim osim što reklamirate rad i postignuća svoje vlade, a ja sam na čelu odjela koji se treba baviti reklamiranjem rada i postignuća vaše vlade. Znači, tko bi kome morao izdavati naloge, vi meni ili ja vama?”

“I što ste mu rekli?” upita doktor Grković.

“Poslao sam ga u pičku materinu”, reče Plenković.

“To je dobro”, kaže doktor Grković.

“Zašto je dobro?” pita Plenković.

Onako, zbog dinamike teksta“, slegne ramenima doktor Grković. “Nije to bila medicinska napomena.”

Viktor Ivančić opisuje razgovor premijera i njegovog liječnika, za Novosti.

24.02. (08:00)

Ipak nije kao Vučić

Ivančić: Veliki Lektor

Plenković se uhvatio nacionalnog identiteta kao pijan komplota. Danima već strasno uvjerava javnost u veleizdajnički karakter opozicije, jer je ova odbila podržati zakonsku zaštitu hrvatskoga jezika. Neka historijska iskustva, međutim, dosta su zloslutna. Upućuju na to da svi ti krici, jer su plodovi nacionalističkog očajanja, mogu imati zvučnu aromu predsmrtnoga hropca. Na primjer: gotovo identične riječi kakvima se danas služi Andrej Plenković, optužujući političke protivnike za kulturni zločin protiv vlastite nacije, koristio je Slobodan Milošević neposredno prije no što je svrgnut s vlasti, u oktobru 2000. godine. “Poništenje identiteta naroda”, urlao je tada srpski vođa, bit će “jedan od bitnih zadataka marionetske vlasti”. Malo nakon te dirljive lamentacije, predstavivši se jedinim vjerodostojnim čuvarom kulturne i jezične posebnosti nacije, nasuprot izrodima koji joj mučki rade o glavi, Milošević je skončao na političkom smetlištu. Polože li se nade u stanovitu povijesnu pravilnost, slična se sudbina po svemu sudeći ceri u lice i njegovu današnjem hrvatskom imitatoru. Viktor Ivančić za Novosti

12.02. (14:00)

Priče za laku noć

Bilježnica Robija K.: Crvenkapica je mrtva

Moja sestrica Damjana je noćas se upiškila u krevet. Mama je ujutro sidila u kužini sa mrgudnom facom. Ona je pila kavicu i uzdisala je. Ja sam sidijo do nje i žnjopao sam kakao sa baškotom. Onda je u kužinu ugibao moj tata. Njega je na stolu čekala čikara sa kavicom. Tata je srknijo jedan jači guc i rekao je: „Uh, dobraaaa…“ Onda je tata zapalijo španjulet. Onda je mama njemu rekla: „Damjanica se sinoć upiškila u krevu!“ Tata je rekao: „Na bava kua? A zašto?“ Mama je rekla: „Neam blage! A pre je ona velika da bi činila pod sebe!“ Onda sam ja rekao: „Upiškila se zbog priče!“

Tata je sidijo na krevi kraj Damjanice i pričao je. Ja sam ležao na drugoj krevi i slušao sam. Tata je govorijo: „I onda je strašni vuk uletija u kolibu i izija je baku!“ Damjana je pitala: „A Clvenkapicu?“ Tata je rekao: „Crvenkapica je uspila uteć! Onda je trkala u selo da zovne upomoć lovca Luku!“ Damjanica je pitala: „I?“ Tata je rekao: „I onda je lovac Luka ubija Crvenkapicu!“ Damjana je zinila: „Kako?“ Tata je rekao: „Lipo! Repetira je dvocjevku i sprašija joj metak u glavu!“ Damjanici je uzletila zbunjoza: „A nije ubija vuka?“ Tata je rekao: „Nije! Ubija je Crvenkapicu! A sa vukom je posli otiša na piće!“ Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

10.02. (13:00)

Pravnik koji će upotpuniti praznik autokracije, radosti

Ivančić: Tri zablude uz slučaj Turudić

U HDZ-u su shvatili da je višestranačka demokracija idealan ambijent za jednopartijsku diktaturu. Po tome se hadezeovci bitno razlikuju od nekadašnjih komunista. Komunisti su, ako se sjećaš, svoju tiraniju izvodili iz jednostranačja, dok je satrapija HDZ-a legitimirana upravo višestranačjem. Potrebno je samo da moć vladajuće partije nije manja nego u jednopartijskom sistemu i da vladajuća partija tu uzurpaciju može pravdati “poštivanjem demokratske procedure”, dakle HDP-om. Što to konkretno znači, radosti? Znači da se društvo dijeli na hadezeovce koji rukovode svime – Vladom, javnim poduzećima, kazalištima, lovačkim društvima, Državnim odvjetništvom itd. – i na ostale koji ne odlučuju ni o čemu.

Uvriježeno se smatra da pravna država štiti društvo od bezakonja, dok u Hrvatskoj, suprotno tome, pravna država štiti bezakonje od društva. Sada se, k tome, stremi ka višoj etapi – da se bezakonje ozakoni. Odatle “lex AP”, čija je namjera, kako mu samo ime kaže, osigurati zaštitu Andreju Plenkoviću od kaznenog progona, novinske kritike i, općenito, javnog sramoćenja. Viktor Ivančić za Novosti.

03.02. (12:00)

"Više je u Splitu ostalo ruševina iza HDZ-a, nego iza savezničkog bombardiranja. Jedni su otišli nakon par dana, a ovi drugi ostali decenijama"

Ivančić: 34. obljetnica

Nedavno nas je šjor Vlado Šeks podsitija na to da je živ. Već smo bili mislili da je umra, da ga je progucala crna zemlja, da se crvi goste na kostima velikana, al onda se iznenada ukaza, zdrav, čil i vesel, na fešti povodom “34. obljetnice utemeljenja HDZ-a u Splitu”. Tamo je šjor Vlado, sićajući se slavnih uspjeha stranke, izjavija da je “Split bio jedno vrlo čvrsto jugo-militarističko središte”. I još je reka: “Mi smo se ovdje obračunavali i s Hrvatima koji su samo gledali kroz optiku jugoslavenstva, a hrvatske nacionalne interese zapuštali.

Mi pinku stariji još pamtimo kakvi je pakal vlada u “jugo-militarističkom središtu”. Koncen osandesetih, recimo, Split je ima vrhunski nogometni klub, vrhunski teatar i vrhunski dnevni list. A onda je uletija HDZ da bi ka zastupnik “hrvatskih nacionalnih interesa” vrhunski sorija sve tri institucije.

Samo terminator sa kodnim imenom Kutle dobija je od HDZ-a na poklon više od sto dalmatinskih poduzeća s blagoslovom da ih u šta kraćem roku isisa, upropasti i ugasi. Pa je ovi to i učinija. Deseci iljada Splićana su ostali bez posla, jerbo je HDZ izračuna da će se ka takvi – nezaposleni, osiromašeni, bisni, raspižđeni, stariji skloni alkoholu, a mlađi težim drogama – lakše priklonit “hrvatskim nacionalnim interesima”. Pa onda i jače pljunit na “jugo-militarizam” i “optiku jugoslavenstva”. Viktor Ivančić za Novosti.

31.01. (09:00)

Tonino je uprdija u glavu da dida mora umrit pri njega! A isto su godište! Bereš?

Robi K.: Didova smrt

Onaj didin frend barba Tonino sa Šolte je nazvao moju mamu na mobitel. On je njoj rekao da je dida umra. Mama je cijuknila: „Kako to misliš, umra?“ Barba Tonino je rekao: „Nije doša kod Bepa u konobu! A bija nan je četvrti za trešetu! Znači, stoposto je umra!“ Mama je podviknila: „Pa možda nije doša jerbo je osta doma, čoviče, a ne zato jerbo je umra!“ Barba Tonino je rekao: „Zašto bi osta doma ako se u Bepa igra trešeta, jebaga led? Otkad ga znan, taj nije propustija ni jednu paku!“ Mama je rekla: „Pa ima mali miljon razloga za ostat doma, jebate! Možda je skupija plauritu! Il je dobija proliv! Il je žginca nogu!“ Barba Tonino je rekao: „E znan, to san i ja pomislija! Pa san mu iša doma kucat na vrata! Al ne otvara!“ Mama je uzdahnila: „Asti krv irudovu!“ Samo onda je nama neko doma kod kuće zalupao na vrata. Ja sam odgibao u hodnik za otvorit. Na vratima je bijo moj dida. Iz Bilježnice Robija K.