Viktor Ivančić: "...a i neonacist je u autobusu" - Monitor.hr
18.07.2018. (21:08)

Viktor Ivančić: “…a i neonacist je u autobusu”

Neopisivo, dragi čitatelji, jedina riječ kojom se ovo može opisati je neopisivo, jedina riječ koja nas može izbrojati je neubrojivo… Počinje svoju kolumnu Viktor Ivančić koju zapravo nije on napisao, već ju je složio od citata iz drugih hrvatskih medija. Njegova jedina, ali genijalna intervencija je upravo baš onakva kakvu su mnogi osjetili da strši i kvari, da ne pripada svemu tome, zajedničkoj sreći, ushitu, ponosu, ekstazi… i ona glasi: “a i neonacist je u autobusu“. I nećemo spoilati kraj, čitajte.


Slične vijesti

Subota (10:00)

Lezi, diž' se, ustaj, sjedi

Ivančić: 30 napomena o vojnom roku

  • 3. Temeljna vojna obuka je, prema tome, samo formalno vojna, a zapravo osigurava sveobuhvatno osposobljavanje za harmoničan i društveno-produktivan odnos između današnjih ročnika i vječitih moćnika.
  • 4. Devizu da se s oružjem u šakama iskazuje ljubav prema domovini smislili su oni koji s domovinom u šakama iskazuju ljubav prema oružju.
  • 8. Protivite li se obaveznom služenju vojnog roka, pokazujete patološki manjak osjećaja za Hrvatsku, s tim da emocionalna invalidnost nije na popisu zdravstvenih tegoba s kojima možete izbjeći odlazak u vojsku.
  • 9. Tko pokuša izbjeći služenje obaveznog vojnog roka uz pomoć lažne medicinske dokumentacije – na primjer liječničkim nalazom koji dijagnosticira anemiju – smatrat će se dezerterom, pičkicom, kukavicom ili premijerom.
  • 16. Ako biste obavezni vojni rok radije odslužili u civilstvu, obavještavamo vas da su i zatvori civilne institucije.
  • 19. Pošto je jedan od najvažnijih ciljeva obaveznog služenja vojnog roka taj da u sklopu redovne obuke izgubite svoje ja, lakše ćete ga postići ako svoje ja ostavite kod kuće prije odlaska u vojsku.
  • 20. Kada se nakon odsluženoga vojnog roka vratite doma, velika je vjerojatnost da ga nećete naći…

Viktor Ivančić za Novosti.

09.04. (10:00)

„Ma znan da je koncert za tri miseca, al tili bi uvatit šta bolje mista, biće gužvara zapopizdit…"

Bilježnica Robija K.: Tomson na Hipodromu

Ona pita: “A jesi reka Grišpi?” On pita: “Šta jesan mu reka?” Ona kaže: “Da idemo na Tomsona na Hipodrom!” On kaže: “Naravski da san mu reka! Grišpe je glavni ustaša u firmi! Ako ne rečeš Grišpi, to je ka da nisi ni iša na Tomsona!” Ona pita: “I šta ti je Grišpe reka?” On kaže: “Ma daj ga u kurac!” Ona kaže: “Mišuuu…” On kaže: “Reka mi je – svaka čast, ti si prvi Srbin kojeg znan šta ide na Tomsonov koncert!” Ona kaže: “Nemoj me jebat?!” On kaže: “Časna rič! I to da ga čuje po firme!” Ona kaže: “Koji gubaš, čoviče!” On kaže: “Gubaš i laživac!” Ona kaže: “Dobro sad, pa nije ništa slaga…” On podvikne: “Šta san ja kriv šta mi je pokojni ćaća bija pravoslavac?! Jel ja sad zbog toga ne bi smija ić na Tomsona na Hipodrom arlaukat protiv četnika?!” Ona kaže: “A baš! A ti baš zbog toga i ideš!” On kaže: “Pa to ti i govorin…” Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

05.04. (09:00)

Vjerujem, cijenjena glavo, da si i učio pravo

Ivančić: Turudićev PORH

Za razliku od DORH-a, akronima kakav je dosad bio u optjecaju, PORH označava Partijsko odvjetništvo Republike Hrvatske, kojemu je na čelu Glavni partijski odvjetnik. Osnovna zadaća PORH-a je da borbu protiv kriminala i kršitelja zakona uskladi s akutnim interesima vladajuće stranke, pa ga se – poput podružnica u Imotskom, Osijeku, Gospiću ili Žrnovnici – može smatrati podružnicom HDZ-a u pravosuđu. Partijsko odvjetništvo Republike Hrvatske, tijelo pod rukovodstvom Ivana Turudića, svedeno je na ulogu psa prijetećeg izgleda koji se rita i otima na uzici političkoga gospodara. Po intenzitetu režanja i pokazivanja očnjaka možemo procjenjivati kolikim je stupnjem bjesnila trenutno zahvaćen gospodar. Viktor Ivančić za Novosti

29.03. (09:00)

Neoustaški srpski špijun i dio vladajuće većine koji je protiv vladajućih, a podržava ih. Tko tu koga?

Ivančić: Mir i Dabro

Tko razbija hrvatsku desnicu? Svakako ne hrvatska ljevica koja već dugi niz godina nema ama baš nikakva utjecaja na rad i kadrovski sastav policije i DORH-a. Sumnja bi prije mogla pasti na tipove poput državnoga tužioca Ivana Turudića, HDZ-ova čovjeka za specijalne operacije, koji nemilosrdno progoni Josipa Dabru, i kojeg opozicija uporno pokušava ukloniti s funkcije, ali bez izgleda za uspjeha, jer ga – eto nezgode – svojim glasovima štite parlamentarni zastupnici Domovinskog pokreta, uključujući Josipa Dabru. A i o samoj će se hrvatskoj desnici zacijelo stvoriti drukčija predodžba kada se pokaže da je jedan od osnivača neoustaškog DP-a – Mario Radić – zapravo srpski špijun.

Djeluje prilično glupo, no ovdje nam nije namjera baviti se ograničenim kapacitetima Dabrina uma. Važnije je konstatirati da čovjek koji kao “76. glas” u Saboru osigurava stabilnost vladajuće većine smatra da policija i tužilaštvo rade za račun notornoga srpskog špijuna, da vladajući aparat već trideset godina štiti jednog ubojicu, lopova i okupatorskog slugu, da ga čak i danas opslužuje povjerljivim informacijama, a ipak on, Dabro, kao “76. glas” u Saboru, tome vladajućem aparatu – oličenom u figuri tužioca Turudića – poslušno udjeljuje podršku i jamči opstanak. Viktor Ivančić za Novosti.

28.03. (00:00)

Šifrirani jezik poricanja

Ivančić: Što je Lora?

Grlić Radman je upitan namjerava li hrvatska vlast nešto učiniti da se rasvijetli slučaj logora Lora u Splitu, u kojem je stradalo 14 pripadnika bivše JNA iz tzv. nikšićko-šavničke grupe. Kompletan odgovor glasi ovako: “Prvo, ne postoji i nikad nije postojao nikakav ‘logor Lora’. Drugo, to o čemu govorite nije otvoreno pitanje. To je narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve. Sve oko događanja u zatvoru u Lori je procesuirano i presuđeno, te je u domeni pravosudnog postupanja…”

Zaista – što je Lora ako nije logor? Kako na pravilnome hrvatskom jeziku nazivamo mjesta gdje su, protivno međunarodnome humanitarnom pravu i važećim konvencijama, zatvarani civili i ratni zarobljenici, da bi tamo bili zlostavljani i mučeni, a neki od njih i ubijeni? Da nije bio spriječen brojnim obavezama, Grlić Radman bi možda razjasnio da je Lora bila zdravstveno-rehabilitacijski centar, specijaliziran za elektroterapiju… Viktor Ivančić za Novosti.

25.03. (08:00)

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim (a mislima u Irskoj)...

Robi K.: Moja domovina

Mi đaci u razredu smo pisali zadaću iz hrvackog. Naslov zadaće je bijo Moja domovina. Ona učiteljica Smilja je dok smo mi pisali šetkala oko klupa. Ona je držala ruke na leđima i skupljala je usta. Plus bi svako malo žešće uzdahnila. Mi smo škrabali u bilježnice i šutili smo. Uča je rekla: „Jebešmi mater ako u ovon razredu ukupni kvocjent inteligencije prilazi deset! Kad se svi zbroje! Pa da iman deset iljada eura plaću, to bi bilo malo za nosit se sa ovolikon količinon debilizma! A kamoli manje od soma eura!“ Uča je rekla: „Šta opet znači da bi svaki od mojih učenika moga postat ministar u Plenkovićevoj vladi! Šta si veći tupson, to u Plenkijevoj Hrvackoj imaš veće šanse!“

Uča je rekla: „Kad je u Hrvackoj pravilo da najveći glupani najbrže napreduju, ne bi se čudila da sutra cili ovi razred postne kabinet gospodina Plenkovića! A ja, koja san ih učila čitat i pisat, zbrajat i oduzimat, ja iman duplo manju plaću od klozetfrau u Minhenu! Jebenlivan mliko materino!“ Uča je rekla: „Pa jel ih onda ne bi bilo bolje sve od kolpa spržit sa napalmom dok su još mali, da nan posli ne zagorčavaju život? A ne gubit vrime na školovanje i zadaće iz hrvackog!“ Uča je rekla: „A i te zadaće su ljuta propaganda! Moja domovina, molinte lipo, koji li je to gubaš u ministarstvu smislija! Jedini ispravan naslov bi bija Moja septička jama!”… novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

15.03. (00:00)

Razgovor o razgovorima

Četiri magaraca apokalipse: Podzemne devedesete ili arhiv nepristajanja

“Četiri magarca apokalipse” naslov je knjige s pedesetak intervjua koje je novinarka i glavna urednica Feral Tribunea Heni Erceg objavila u Feralu devedesetih i dvijetisućitih, a nedavno izdao izdavač Ex Libris iz Rijeke. “Četiri magarca apokalipse” višestruko je vrijedna i zanimljiva knjiga: kao dokument vremena u kojemu su intervjui nastali, kao svjedočanstvo njihove aktualnosti, zamrznutog političkog vremena u kojemu tavori Hrvatska; kao podsjetnik na iščezla vremena serioznog, temeljitog, obaviještenog i kritičkog novinarstva, te kao prisjećanje na moralne, intelektualne i političke autoritete koje je vlastita zemlja, ali ništa manje i cijela Europa, u posljednjih trideset godina, na vlastitu štetu, uvelike odbacila. Boris Pavelić u razgovoru s autoricom za Lupigu. Viktor Ivančić je donio svoju recenziju prije par mjeseci.

14.03. (23:00)

Loptanje s mržnjom

Ivančić: Roll over Orwell

Unatoč otežavajućoj okolnosti da je razmišljao u dimenzijama Londona i Moskve, a ne Cerića i Trpinje, nijansama neskloni Orwell je prije osamdeset godina dosta britko opisao fenomen, kao i stanje duha što se uz njega veže, ustvrdivši da natjecateljski sport “nema nikakve veze s poštenom igrom”, nego je isti “usko povezan s mržnjom, zavišću, hvatanjem, nepoštivanjem pravila i sadističkim uživanjem u nasilju: drugim riječima, to je rat bez pucanja”. Sve su te dijagnoze potvrđene nedjeljnom razmjenom strasti na relaciji Cerić – Trpinja, a ova je opet bila tek seoska demonstracija općih nogometno-nacionalnih prilika, čije “urbane” verzije nisu ništa manje sirove.

Utakmice i u gradovima služe da, uz sporedne obavijesti o postignutim zgodicima, redovno saznajemo tko će koga zaklati i ispeći, tko će kome ubiti djecu i jebati mrtvu majku, čak i kad objekti demonizacije postaju zamjenski Srbi, kao što su to na primjer za navijače Hajduka navijači i igrači Rijeke. Svejedno je da li se s navijačke retorike i pirotehnike prelazi na bojevu argumentaciju ili stvar putuje u obrnutom smjeru. Nogomet se nametnuo kao jedno od efikasnijih uporišta za odbacivanje demobilizacije. Važeće geslo je: Navucimo kopačke da ne bismo izuvali vojničke čizme! Viktor Ivančić za Novosti

11.03. (21:00)

Razgovor ugodni

Robi K.: Tonino i Lukisha

Onda je barba Tonino rekao: „Za najjeftinije atomsko mi triba cirka sto iljada dolara! Bez dodatne opreme, to ću ja sam pokrit!“ Barba Lukisha je rekao: „Daj, Tonino, nemoj me činit smijat…“ Barba Tonino je rekao: „Nisan ti ja kriv šta si glasa za tiranina!“ Barba Lukisha je podviknijo: „Tramp nije tiranin, nego demokracki izabrani presjednik!“ Barba Tonino je rekao: „E znan, i Hitler je bija demokracki izabran!“ Barba Lukisha je dreknijo: „A tvoj drug Tito nije čak ni to! Zbog njega san i uteka u Ameriku!“

Sutra je na barba Toninov račun u banki legla lovuša. Preksutra je u barba Toninovom vrtlu bagerao bager. Tu je naišao moj dida da obađe frenda. Dida je njega pitao: „I? Kako ide, Tonino?“ Barba Tonino je rekao: „A šta da ti kažen? Kurbin sin mi je posla pedes iljada dolara! A za najjeftinije atomsko mi triba barenko sto!“ Dida je pitao: „Pa štaš sad?“ Barba Tonino je rekao: „A šta mogu? Pokrpaću se sa ovin šta iman!“ Dida je rekao: „Kako, jebate? Pa nemoš izgradit po atomskog skloništa!“ Barba Tonino je rekao: „Al mogu cili apartman!“ Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

08.03. (17:00)

Fajt kolumnista

Ivančić: O pizdarijama

Nejasno je zbog čega Miljenka Jergovića, suočenog sa “žalosnim” srazom ljevice i desnice oko sudbine štandarca na splitskome Narodnom trgu, prožima “ozbiljna nelagoda”, kada su njegovi argumenti do detalja podudarni s lupetanjem zadriglih desničara. Drugim riječima: ponašat ću se kao zadnji pizdun pristajući da po nalogu vlasti klešem pizdarije koje su suprotne istini i mojim osobnim uvjerenjima, za mastan honorar, ali ću se principijelno ustobočiti kada se pojavi inicijativa da se pizdarija barem djelomično ispravi, da se približi istini i mojim uvjerenjima, žestoko braneći svoje autorsko pravo na pisanje pizdarija po političkom diktatu.

Zbog čega? Zbog toga što moj spomenik, iz naknadne perspektive, funkcionira kao implicitna kritika onih koji su me za tu pizdariju angažirali, jer sam kao plodan i svestran umjetnik evoluirao od pizduna u kritičara vlasti koja me držala na platnome spisku, a i honorar je, uostalom, odavno potrošen. Viktor Ivančić reagira na tekst kolege, za Novosti.