Vinicius Junior: Slušajte me dobro, rasisti! - Monitor.hr
17.09. (20:00)

Neću prestati plesati

Vinicius Junior: Slušajte me dobro, rasisti!

Vinicius: Rasisti, slušajte me dobro...

Realov ofenzivac golove slavi plesom, što je  karakteristično za južnoameričke nogometaše. Međutim, mnogi smatraju da Vinicius to radi kako bi isprovocirao ili ponizio suparnike. Španjolski mediji gunđaju o njegovu ponašanju, a posebno je žestok bio Pedro Castro, predsjednik Udruge španjolskih agenata, koji je u TV emisiji  Viniciusa nazvao “majmunom”. Mladog nogometaša mnogi su nakon toga uzeli u zaštitu, ali najbolje se “obranio” on sam riječima koje otkrivaju duboku mudrost, hrabrost i teško životno iskustvo: “‘Dok god je boja kaže važnija od svjetla u očima, bit će rata.’ Ovu frazu sam tetovirao na tijelu. Ta misao mi je urezana u misli. I u životu ovu filozofiju pretvaram u stvarnost. Kažu da sreća smeta. Sreća crnih Brazilaca koji su uspješni u Europi smeta još više. Ali moja žudnja za pobjedom, moj osmijeh i žar u očima su jači od toga. Dolazim iz siromašne zemlje u kojoj ljudi nemaju pristup obrazovanju, a često ni hrani. Inače ne odgovaram javno na kritike ni na pohvale. Radim! Puno! Na terenu i izvan njega. Gradim školu koja nosi moje ime. Želim da generacije koje dolaze budu spremne poput mene na borbu protiv rasizma i ksenofobije. … Rasisti, ponavljam vam: Neću prestati plesati! Na Sambadromu, Bernabeuu, gdje god ja želim! S ljubavlju i osmijesima svima koji su sretni, Vini Jr.” Index

 


Slične vijesti

23.11. (20:00)

"Što se promijenilo od '90-ih? To što su danas nacisti u odijelima i kravatama"

Njemačka prije 30 godina i danas: rasizam je i dalje tu

Nešto poslije ponoći 23. studenoga 1992. dvojica neonacista bacili su molotovljeve koktele u dvije kuće u Möllnu u pokrajini Schleswig-Holstein jer su tamo živjele turske obitelji. Stanari jedne od napadnutih kuća su spašeni, neki s teškim ozljedama. U drugoj kući poginule su 51-godišnja Bahide Arslan, njena desetogodišnja unuka Yeliz i njena 14-godišnja sestričina Ayse. Bahide je uspjela spasiti sedmogodišnjeg unuka Ibrahima tako što ga umotala u mokre ručnike. Ubrzo nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke dogodio se čitav niz rasističkih napada: u Hoyerswerdi, Rostocku, Möllnu, Solingenu… Poslije Möllna u Njemačkoj je nastao i val gnjeva, kao i suosjećanja. Nekoliko tisuća ljudi okupilo se u gradu na spontani, tihi marš. U danima i tjednima koji su uslijedili širom Njemačke održavane su demonstracije i manifestacije protiv rasizma i ksenofobije. Deutsche Welle

08.11. (09:00)

Rasizam, kapitalizam, ksenofobija

Potplaćeni, prezreni i izopćeni

strani radnici - Bauštela.hr

Teški poslovi za malo novca i s velikim rizikom od ozljeda, angažman preko agencija, život odvojen od obitelji i opće populacije dio je problema s kojima se radnici iz Nepala, Filipina i Indije susreću u Hrvatskoj. Mediji ih zasad iscrtavaju u dva smjera, i to u pravilu bez navođenja stvarnih potreba ili problema s kojima se ti ljudi susreću u Hrvatskoj. “Bio sam skeptičan, ali Nepalci su odlični i jeftini. Naši traže previše i fušaju”, poručuje vlasnik OPG-a sa stranica Jutarnjeg lista, uz tvrdnju da su stranci spremi raditi za tri kune po kilogramu maslina “dok domaća radna snaga traži od 50 do 60 kuna po satu”. Autentične izjave stranih radnika zasad su rezervirane za novinarske priloge u kojima ih se, u rasističkoj maniri, navodi da pred mikrofonima govore lošim hrvatskim i hvale “naš” zrak, hranu i žene. Takav pristup uvod je u drugu vrstu portretiranja – ksenofobnu paranojuNovosti

19.10. (10:00)

Čvrsta veza između rasizma, imperijalizma i kapitalizma

Azfar Shafi: Britanija je visoko rasistički sustav

Black Power in Britain becoming “forgotten history” | University of Cambridge

“Pokret Black Power pojavio se kao odgovor na sve jaču rasističku prirodu britanske države, ali i na rasizam radničkih pokreta i odbacivanje sindikata. Iako su crni i smeđi ljudi bili najeksploatiraniji dio radne snage, ostajali su isključeni iz društvenog i političkog života u Britaniji. Postoje sličnosti s pokretom Black Power u SAD-u, ali se u mnogočemu i razlikuju. Britanski pokret uključivao je ljude afričkog, karipskog i azijskog podrijetla, od kojih su mnogi bili djeca migranata, prve generacije rođene u Britaniji. Njihovi roditelji došli su u Britaniju i imali su najgore plaće, najgore uvjete života, najgore stanovanje. Bili su inspirirani borbama za narodno oslobođenje diljem Afrike i Trećeg svijeta, borbom protiv kolonijalizma i imperijalizma”, kaže Azfar Shafi britanski istraživač fokusiran na rad policije, tzv. borbu protiv terorizma i imperijalizam. S Ilyasom Nagdeejem napisao je knjigu “Race to the Bottom: Reclaiming antiracism” (“Istina o rasi: povratak antirasizma”). Novosti

18.09. (10:00)

Ni u našoj slobodi mi nismo slobodni

Kraljica i poricanje prošlosti

Za nas manjine u Britaniji smrt monarha se ispostavlja kao test lojalnosti, patriotizma i statusa „dobrog imigranta“. Podelili smo se u dve kategorije: one koji se trude da polože taj test učestvujući u nacionalnoj žalosti većine i one koji su svesni štete koju je njima i njihovim zemljama nanela Britanija i koji se sklanjaju i ćute. Društveni mediji su preplavljeni mučnim sećanjima na nasleđe koje britanski establišment odbija da prizna. Pljačka zemlje i dijamanata u Južnoj Africi, zločini koji bukvalno krase kraljičinu krunu. Ožiljci genocida u Nigeriji nakon prve decenije njene vladavine. Za britanske manjine elizabetanska era je doba razobručenog rasizma. Ni medijski linč crnog radijskog voditelja i bivšeg fudbalera Trevora Sinklera nije zaustavio globalnu provalu istine o svemu tome. Težak zadatak izgovaranja istine u Britaniji navikloj na priče o svojoj slavnoj prošlosti uvek je bio neravnopravno raspoređen i uvek su ga obavljali najpotlačeniji podanici imperije. Dok ovo pišem naše priče se i dalje brišu. Tokom Elizabetine vladavine, kažu nam na BBC-u, kolonije su „stekle nezavisnost“, ali se ne pominju ljudi zatvarani i ubijani u borbi za sticanje nezavisnosti, od Zlatne obale do Kipra, od Indije do Malaje. Peščanik/Afua Hirsch, Guardian

24.08. (00:00)

Ovo je američka i globalna stvarnost uz jačanje nacionalizma i rasizma u Kini, Rusiji, Indiji...

Priča o rasnoj supremaciji i polugama vlasti u SAD-u

Ben Wattenberg je omiljeni autor među sadašnjim bijelim supremacistima u Americi, ali i najkonzervativnijem, desničarskom krilu Republikanske stranke koja se žestoko protivi bilo kakvom obliku pobačaja. Najveći razlog je strah da bi se demografska slika mogla ubrzo toliko promijeniti da će bijelci izgubiti vlast i postati – manjina. Za 30 godina Amerika neće više biti zemlja bijelaca. Prema Wattenbergu, najozbiljnija posljedica pada nataliteta može biti pad vojne moći. Kako ističe, vojna tehnologija je jako skupa. Izgradnja nosača zrakoplova sada košta gotovo tri milijarde dolara, a projekt “Ratova zvijezda” vjerojatno će stajati trilijun. “Očito je potrebna velika populacija poreznih obveznika kako bi se uzdržavale današnje vojne ustanove”, njegov je zaključak. … Trenutačno se u svijetu vodi borba između demokracije i autokracije. Može li demokratsko društvo pobijediti u ovoj suludoj i opasnoj utrci ili će novi oblik fašizma prevladati? Mnogi strahuju da će samo Treći svjetski rat dati odgovor na to pitanje. Aljazeera

23.08. (23:00)

Svijet o ovome ratu nema pojma

Etničko čišćenje u Etiopiji nije zanimljivo medijima. Čelnik WHO-a se pita: “Je li to zbog njihove boje kože?”

image

Čelnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus upozorava da bi rasizam mogao biti uzrok nedostatka bilo kakvog međunarodnog interesa za rat koji traje u Etiopiji. Građanski rat, koji je izbio u studenom 2020., vode snage najsjevernije etiopske pokrajine Tigraj (Tigray) sa saveznom etiopskom vojskom – kojoj se pridružuju i trupe iz susjedne Eritreje – u borbama koje su izazvale humanitarnu krizu golemih razmjera. Dok ona traje, događaju se nepojmljivi ratni zločini. Ghebreyesus, koji je etnički Tigrinj, kaže: “U posljednjih nekoliko mjeseci nisam čuo niti jednog šefa neke države da govori o situaciji u Tigraju, igdje u razvijenom svijetu. Bilo gdje. Zašto? Možda je razlog boja kože tamošnjih ljudi.” Slobodna

 

23.07. (16:00)

Nesavršen sistem je savršena obrana

Američko pravosuđe je savršen instrument rasističke vladavine

To je savršena obrana. Nepregledna linija torture nad Afroamerikancima i domorocima koju su povukli sudovi – koji su Dreda Scotta i Kaliefa Browdera držali u ropstvu, potisnuli Indijance s jugoistoka i oduzeli im Oklahomu – spominje se, sa žaljenjem i oborenim pogledom, kao “nesavršen sistem”. U društvu koje je zainteresirano za pravednost, otkriće čak i jednog žiška u pravosudnom sistemu moglo bi pokrenuti panična ispitivanja svakog suca i tužitelja u strahu da bi bezbrojni životi mogli biti uništeni zbog infiltriranosti u sistem ljudi koji dijele mišljenja trgovaca robljem. U Sjedinjenim Američkim Državama to se neće dogoditi. Rasisti koji izriču kazne, rasne razlike u kažnjavanju, rasizam prilikom uhićenja, policijska nekažnjivost i cijeli režim rasističkih zakona i njegove provedbe, brane se kao “nesavršen sistem”. Al Jazeera

20.03. (15:00)

Nepoznato o poznatome

Na današnji dan: objavljen roman Čiča Tomina koliba

Originalno objavljen 20. ožujka 1852. godine, roman poznat po tome što je prikazom života robova na tadašnjem američkom Jugu značajno potaknuo pokret za ukidanje ropstva na Sjeveru, kao i intenzivirao političke rasprave koje će na kraju dovesti do građanskog rata. Naslovni protagonist Čiča Toma (Uncle Tom) je sredovječni rob koji je godinama vjerno služio svoje gospodare, ali koji ga na kraju, suočeni sa financijskim problemima, prodaju a zbog čega će on ostati razdvojen od svoje obitelji i iskusiti nove, kao i obično daleko okrutnije gospodare. Dio današnjih kritičara zamjera preveliki sentimentalizam i paternalistički odnos prema crnim robovima, te stvaranje kulturnih stereotipova o crncima među američkim bijelcima. Nacional

04.07.2021. (13:00)

Čiji životi vrijede?

Življena kultura rasizma

Niti u hrvatskom kontekstu ne nedostaje primjera nasilnih policijskih praksi s rasnim predznakom, a koje su trenutno najvidljivije kroz provođenje pushback strategija prema izbjeglicama koje prijeđu hrvatsku granicu s Bosnom i Hercegovinom. Ovakve prakse moguće su samo uz blagoslov političkih elita koje u suštini i nemaju interesa baviti se pitanjima manjina jer im to u pravilu neće donijeti nikakvu političku korist. Porast desnog populizma, između ostalog, dovodi u pitanje vrijednosti kulturne različitosti pa manjinska pitanja ne samo da su daleko od političkih prioriteta, već bivaju instrumentalizirana od desnice koja upravo manjine prikazuje kao unutarnjeg neprijatelja koji tobože uništava “naš” način života. Ovo je samo vidljivi dio nasilja prema manjinama, o problemu rasizma i policijske brutalnosti nad manjinama na portalu Kulturpunkt.

11.06.2021. (11:30)

Imamo druge crne mrlje

Komentar: Hrvatska reprezentacija neće klečati na Euru. U pravu je

Hrvatska nikad nije bila kolonijalna sila, za razliku od Amerike, Francuske ili Britanije. Nije bila ni robovlasnička zemlja. Hrvatski reprezentativci bi, kad bi htjeli, mogli izraziti svoju toleranciju na puno primjerenije načine od geste klečanja, geste koja je postala signaliziranje vrline lišeno prvotnog konteksta, sadržaja i svrhe. Njihova gesta mogla bi biti usmjerena na one manjine o koje smo se kao društvo zaista duboko ogriješili – Srbe, Židove i Rome, primjerice, nad kojima je uime lažne i nakaradne nezavisnosti počinjen genocid u Drugom svjetskom ratu. Pod istim onim “neprimjerenim” pokličem koji su urlali Šimunić i Thompson – piše Petar Stošić za Index.