Vizek: Sukob pape i Trumpa nije samo politički, već sukob dviju vizija što kršćanstvo jest i čemu služi - Monitor.hr
Danas (20:00)

Pope from the 'East side'

Vizek: Sukob pape i Trumpa nije samo politički, već sukob dviju vizija što kršćanstvo jest i čemu služi

Konzervativna Amerika voli katolički osjećaj reda, autoriteta i civilizacijske čvrstoće sve dok se on poklapa s njezinim vrijednostima i političkim ciljevima.  Dok američka politika postaje sve radikalnija, mladi Amerikanci počinju se vraćati vjeri, djelomično i zbog pape Amerikanca. Fenomen je već dobio i ime: ‘Lavov učinak’. Nije teško razumjeti zašto. Papa koji je odrastao u Chicagu, govori engleski bez stranog naglaska i nosi šiltericu Chicago White Soxa ne djeluje kao daleka figura iz Vatikana. Čovjek koji je odrastao na jugu Chicaga, živio među najsiromašnijima u Peruu i danas iz Vatikana imenuje biskupe koji su nekoć prelazili granice skriveni u prtljažnicima automobila, nudi gotovo suprotnu ideju kršćanstva. Ne onu koja ljude priprema za kraj svijeta, već onu koja ih podsjeća da svijet još uvijek vrijedi pokušati popraviti.  Maruška Vizek za tportal


Slične vijesti

Jučer (17:00)

Spaljivanje heretičnih zapisa

Groupie: Tajni dnevnik Andreja MOL-a

“Odavde imam bolji pogled na Vrhovec i njegovu zgradu”, Todorić je otkoračao do proplanka pored vinograda i podigao dalekozor na oči.

“Jel vidite šta, gazda?” pitao sam.

“On je to, znao sam! Instinkt me nikad ne vara!” uzbuđeno će Todorić koji je već jednom dalekozorom špijunirao Plenkovića iz ovog vinograda preko puta Vrhovca.

“Plenković je zapalio vatru?”

“U vrtu je zapalio granje. Neku bilježnicu ima u rukama! Trga listove i baca ih u vatru!” uzbuđeno će Todorić.

“Bit će da to pali svoj tajni dnevnik. Tajni dnevnik Andreja…”

“MOL-a”, dovršio je Todorić. “Sigurno je to bilježnica u koju je zapisivao sve u vezi Ine i MOL-a, pregovora s Mađarima oko Ine. Očito se jako uplašio kad je u Nacionalu pročitao ono pismo revizora Zgombića koji tvrdi da je Plenković na stolu imao rješenje u kojem se MOL suglasio da proda sve dionice Ine. A zašto se ništa po tom pitanju nije napravilo, to zna samo Andrej i njegov tajni dnevnik.”

Nova zgoda Nacionalne groupie…

Jučer (13:00)

“Mi smo pro-life”, kažu. Niste, samo ste pro-birth...

Andrassy: Hrvatskoj se za život najčešće hoda samo prije izdavanja rodnog lista, a kasnije se po tom istom životu gazi

Ono što osuđujem je činjenica da imamo nevjerojatnu količinu priča o ženama iz Poljske koje su zbog zabrane pobačaja izgubile život – većinom su to bile žene koje su htjele rodit, ali su zbog komplikacija imale medicinsku indikaciju za prekid trudnoće… koji im je onemogućen jer je pobačaj, kako to vole predstavit na internetu, za teške žene i zločeste kurve koje su se parile i predomislile putem. Oni koji se protive tuđem pravu na siguran pobačaj često to vole predstavit kao brigu za nerođenu djecu, a ja im, uz dužno poštovanje, ne vjerujem – da nam je stvarno stalo do “svakog” života, to bi se valjda prvo vidjelo u načinu na koji se kod nas tretiraju oni koji su već rođeni. Andrea Andrassy u nešto ozbiljnijem tonu, za Miss7.

Utorak (19:00)

Hrvatski CSI

Dežulović: Hrvatska enciklopedija mrtvih

Hrvatsko dvadeseto stoljeće, naime, prilično je komplicirano. Ne kažem, svačije je komplicirano, ali malo ih je poput hrvatskog, podložnog raznim onim, kako se zovu, “političkim interpretacijama i ideološkim podjelama”. Cijelih trideset pet godina između Tuđmanove 1991. i Plenkovićeve 2026. – sve od Vice Vukojevića i njegove slavne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata, pa do Ivana Penave i njegovog slavnog Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugog svjetskog rata – broje Hrvati ubijene i nestale prije i poslije 1945.  Sveobuhvatni popis svih “žrtava ratova i državnog/političkog nasilja”, s “okolnostima njihova stradanja i analizom šireg društvenog i političkog konteksta”? Sretno s tim, kaže Boris Dežulović za N1, spomenuvši samo neke slučajeve od početka 20. stoljeća do kraja istog…

Ponedjeljak (10:00)

Batina je iz raja izašla, a IT sektor ušao

Andrassy: Nekad se koristio kućni odgoj koji je uključivao i batine, danas se djeca više ni ne boje ‘kazni’

Zaposlit ćemo ih u IT firmama da nauče da ne smiju terorizirat državu dojavama o bombama? To se valjda podrazumijeva, ili barem uči dok još imaš mliječne zube – korištenjem kućnog odgoja koji je u moje vrijeme povremeno uključivao i batine, što možda nije ni lijepo ni pohvalno, ali gentle parenting očito ima određena ograničenja i djeca se više uopće ne boje roditelja. Ne boje se očito ni policije ni sudova, a zašto bi se i bojala kad im nitko ništa ne može… osim dat “kaznu” volontiranja u IT firmi? Ako ćemo prijestupnike rehabilitirat sukladno afinitetima, onda i onu grupu nesretnika iz Vjesnika možemo poslat da volontiraju s vatrogascima, a kad već dijelimo pozicije šakom i kapom, možemo i ubojice iz prometa “zaposlit” kao profesionalne vozače ili prometne policajce – ili profesore na Prometnom fakultetu, bitno je da ih usmjerimo i naučimo. Andrea Andrassy za Miss7

Nedjelja (16:00)

Poduzetničkih ideja ne nedostaje

Beck: Ilegalno groblje trenutno je najisplativiji biznis u Hrvatskoj

Dobiti 10.000 eura za dva kvadrata – pa to je u rangu solidnog stana u Zagrebu, a nemate gombanja s arhitektima, instalacijama, parkirnim mjestima i milijun drugih stvari povezanih sa stanogradnjom, i još na zapuštenoj pradjedovoj parceli Bogu iza nogu. Ovako odoka, rekao bih da je ilegalno groblje trenutno najisplativiji biznis u Hrvatskoj, i korisna dopuna dosad tradicionalnim dalmatinskim ilegalnim kampovima, mulovima i ograđenim plažama.

Legalizacija ilegalnih kuća pokazala je da to samo ohrabruje buduće prestupnike, pa će zacijelo i legalizacija ilegalnog groblja ohrabriti i druge poduzetnike. Državni monopol na pokapanje je napadnut, a ako znamo kako su završili monopoli taksija ili pošte, lako možemo predvidjeti da ćemo vrlo skoro zvati Bolt ili Wolt po pokojnike, i da će nam dostavljači na električnim biciklima donositi urne s njihovim pepelom. Mislite da je to najgore? Čekajte kad novinari otkriju da je netko u provinciji na privatnoj parceli izgradio ilegalni Sabor ili Ustavni sud. Boris Beck za Večernji (i za Narod)

Nedjelja (01:00)

Kao iz Monty Pythonovog skeča

Dežulović: Battle for the Iran Throne

Na stranu sad slaboumna prijetnja američkog ministra energetike, koji poput detroitskog uličnog razbojnika iz 1926. izvodi hrvatskog blagajnika na terasu hotela Palace i pokazuje na dubrovačke zidine, pa žvačući čačkalicu kaže, “imate divan mali gradić, ne bi li bila šteta da mu se nešto dogodi?” Uostalom – pamet ne smeta američkoj administraciji, pa što bi smetala nama? – zamislimo: zajebala dakle Iranska revolucionarna garda i inspektore UN-a i Ameriku i cijeli svijet, pa u svega godinu dana, otkako je ono Donald Trump svečano objavio da je uništio iranski nuklearni program, obnovila pogone i proizvela deset lijepih, debelih nuklearnih glava.

Poznajući geostratešku pamet Donalda Trumpa i njegova kabineta, ja uopće nisam siguran da ministar Wright nije siromah stvarno mislio kako dolazi u Kraljev grudobran, na samit inicijative Sedam kraljevstava. Ili Četrnaest vatri, ili Pet kraljeva, ili koliko čega već. Da, točno, Tri mora. Cersei Lannister-Kitarović, sad se sjetio. Boris Dežulović za Novosti.

03.05. (19:00)

Vatikanska deratizacija Dioklecijanovih podruma

Ivančić: Ivan Pavao i drugi

Pitanja za vježbu:

Kada ističe da se na mjestu gdje bi trebalo podignuti “spomenik Svecu” skupljaju getanske mačke, navodi li to A. K. Opara (Dalmacija danas) kao prednost ili kao nedostatak rečene lokacije?

Vjeruje li A. K. Opara da će, nakon što “spomenik Svecu” eventualno bude podignut uz Splitsku katedralu, getanske mačke napustiti mjesto gdje se sada skupljaju?

Zašto bi one to učinile?

Ako bi se to zaista dogodilo, bi li to značilo da je spomenik Ivanu Pavlu Drugom poslužio kao strašilo za mačke?

Želi li A. K. Opara svojom inicijativom odati počast vjerskom poglavaru ili riješiti komunalni problem?

Što ćemo s divljim šipkom?

Viktor Ivančić za Novosti

03.05. (14:00)

Nekome sramota, nekome ponos

Dežulović: Ponos Hrvatske

Dobro, povijesne istine radi, valja pojasniti: gospodin Jandroković zapravo je mislio na Tomislava, Gordanu, Grozdanu, Maximiliana, Bornu, Vicu, Andra i Josipu, koji su prije četiri tjedna bili među dvadesetoro nagrađenih na tradicionalnoj svečanosti “Ponos Hrvatske”, na kojoj je tihe hrvatske heroje ovjenčao list 24sata, dok je Juru i Bobana titulom “Ponos Hrvatske” svojom objavom na Facebooku svečano ovjenčao zastupnik Domovinskog pokreta – Predrag Mišić (Dnevnik).

I zaista, gledano s te točke, s druge strane nategnutog konopca, treba prilično hrabrosti da se takve “neprihvatljive objave dovedu u vezu sa stajalištima predsjednika Vlade”. Tko bi, zaboga, pomisao da su “Francetić i Boban ponos hrvatske države” mogao dovesti u vezu s “jasnim i nedvosmislenim stavom predsjednika Vlade o zločinima iz razdoblja NDH”, tko bi uopće “pojedinca” poput Predraga Mišića doveo u vezu s Andrejom Plenkovićem? Osim, dakako, što je taj “Ponos Hrvatske” saborski zastupnik Domovinskog pokreta, dakle HDZ-ov i Plenkovićev koalicijski partner, dakle jedna od sedamdeset devet visoko podignutih desnica Plenkovićeve saborske većine. Boris Dežulović za Novosti.

01.05. (22:00)

Stigneš biti influencer, Viktore

Andrassy: Kome smeta preslatki dječak koji hekla i zašto bi ikome smetao?

Viktor hekla, a za svakog pratitelja planira napraviti po jednu petlju dok ne dođe do, kako sam kaže, “najvećeg ćilima na svijetu.” (Index)… ABSOLUTELY FUCKING NOT, kaže Maja, posao “muškarca” nije da hekla, a ako slučajno na blagajni sretnete Maju, pitajte ju otkad su to jedanaestogodišnjaci muškarci i zašto, umjesto da preskače vijaču, preskače terapiju. Viktor heklajući preskače granice regije i uskače u srca ljudi koji su jedva dočekali priču o dobrom, slatkom djetetu, a usput kaže da, kad odraste, želi biti svećenik, odnosno sveštenik.

Nisu Maja i sveštenik jedini kojima smeta Viktor, mnogima je dječak koji hekla zapeo za crijeva – u međuvremenu su mu ugasili profil, a kad je otvorio novi, ugasili su i taj (Dnevnik). Nemam pojma koliko je pratitelja prikupio na profilu prije nego što su ga ugasili, čini mi se da je skoro pola milijuna, što zvuči super ako razmišljaš samo o brojkama, ali brojke sa sobom donose stvari s kojima se djeca ne znaju nosit… i s kojima se niti jedno dijete ne bi trebalo nosit. Ne znaju se nosit ni odrasli, ali lakše je kad imaš razvijen prefrontalni korteks. Andrea Andrassy za Miss7

01.05. (13:00)

Da se Orwella pita...

Ivančić: General je iscrpljen

Dobro, kad bi se mene pitalo, moja bi presuda za obojicu, i Hitlera i Mussolinija, glasila: ne smrt, ukoliko ne bi bili pogubljeni na neki nespektakularan način.” Tako je pisao George Orwell u jednom od svojih intrigantnijih eseja, objavljenim pod naslovom “Tko su ratni zločinci?” u listopadu 1943., dok je svjetski rat još trajao punim intenzitetom.

“Na neki način kažnjavanje tih monstruma prestaje biti zanimljivo kada je postalo moguće. Zaista, jednom kada su se našli iza brave, gotovo prestaju biti monstrumi.”

Mogu li nam mudrovanja britanskoga pisca poslužiti danas, makar smrtna kazna više nije na repertoaru sudišta pod patronatom UN-a? Sud je prošle godine odbio zahtjev 84-godišnjeg Mladića da ga se zbog zdravstvenih razloga pusti na slobodu, uz konstataciju da je “dobro zbrinut u zatvoru u Hagu”.

Zašto je bivši ratni komandant i dalje “general”, a ne, recimo, masovni ubojica, zlotvor ili krvolok? Ili: da li bi srbijanski ministar pravosuđa posjetio pljačkaša draguljarnice ili dilera droge srpskoga porijekla koji ispušta dušu u nekom zatvoru u Nizozemskoj, te u ime svoje vlade i države zatražio od međunarodne sudske instance da ga se zbog “humanitarnih razloga” pusti na slobodu? Ako ne bi – a ne bi! – zbog čega autor genocida u Srebrenici uživa privilegij u odnosu na kriminalce drugog profila? Viktor Ivančić za Novosti