Školovanje će u Francuskoj od sljedeće školske godine biti obavezno od treće godine, a obvezno će biti i pohađanje predškolske ustanove. Do sada je u toj zemlji obavezni polazak u školu bio sa šest godina, dok su predškolske ustanove bile preporučene za djecu, ali nisu bile i obaveza. N1, New Indian Express
Majke bolesne djece koje imaju status njegovateljica ostaju bez njega ako rode drugo dijete. Zbog toga mnoge prešućuju državi da su rodile još djece i na taj način se štite od diskriminacije te izbjegavaju komplicirane birokratske zavrzlame. Zakon nalaže da žena mora na obavezni rodiljski dopust 28 dana prije porođaja te da na njemu mora ostati 70 dana nakon porođaja, što vrijedi za sve trudnice, pa tako i za majke njegovateljice koje već imaju bolesno dijete i za njega ostvaruju status. 24sata
“Ako ćemo pravo, ‘Nuspojave’ se mogu pojmiti i kao album spiritualne glazbe ma koliko nekima bilo teško shvatiti Bareta kao propovjednika, no oni koji malo dublje poznaju njegovu i povijest rocka znaju da je kao pjesnik odavno postao nešto poput mesije. Barem u kanonima nečega što bismo, prema pokojnom Lemmyju, mogli nazvati “električnom crkvom”, a moglo bi se lamentirati i koliko Bare, na svoj način dakako, danas plovi vodama kojima je kroz obrade tuđih skladbi brodio Johnny Cash”, piše Aleksandar Dragaš o novom albumu Majki. Jutarnji
Aktivator donosi neke mudre misli koje objašnjavaju zašto se planinari upuštaju u opasne avanture. “Ako ne razumijete da u čovjeku postoji nešto što odgovara na izazov te planine i odlazi joj u susret, da je borba životna borba gore i zauvijek prema gore, onda nećete shvatiti zašto idemo. Ono što dobivamo iz ove avanture je čista sreća. A sreća je, na kraju krajeva, cilj života. Ne živimo da bismo jeli ili zarađivali novac. Jedemo i zarađujemo novac da bismo mogli živjeti. To život znači i to je svrha života”, rekao je George Mallory, britanski planinar koji je 1924. poginuo pri prvom pokušaju osvajanja Everesta.
Popularne pasmine nekada nisu izgledale kao danas, a ovaj video pokazuje što je kroz godine učinio uzgoj. Primjerice, njemački ovčari su 1850. godine smatrani srednje velikim psima s prosječnom težinom od 25 kg. Danas su teži 13 kilograma od njihovih predaka i imaju spuštena leđa, što donosi puno problema s kralježnicom te stražnjim nogama i kukovima. Index
Razlozi tračeva mogu biti različiti, npr. provjeravanje neke informacije ako sumnjamo u nekoga. Netko pak može neoprezno, površno ili zlonamjerno uzeti tu ‘informaciju’, koja je zapravo bila pitanje, zdravo za gotovo i širiti je dalje iako zapravo ništa nije ni vidio. Postavljanje delikatnih pitanja može pridonijeti širenju dezinformacija jer se po principu gdje ima dima, ima i vatre od pitanja dođe do ‘informacije’. Može se raditi i o taktici puštanja probnog balona i lansiranju spina, a tračevi nastaju i iz dosade, kaže psihologinja Ljubica Uvodić-Vranić. T-Portal
Temelj straha od umjetne inteligencije je što današnja znanost još uvijek ne razumije što je svijest, kako ona nastaje, i kako bismo je uopće mogli istraživati. U prirodi su poznati tzv. emergentni fenomeni, koji se spontano pojavljuju kad nešto u njihovoj podlozi postane dovoljno kompliciranim. Tako se u velikom žitnom polju počnu ocrtavati valovi vjetra, dok dovoljno velika jata ptica stvaraju prekrasne valovite figure u zraku. Bojazan je kako je svijest možda također emergentni fenomen, te posljedica brojnosti naših neurona, njihovih međusobnih veza i električnih impulsa u mozgu. Ako je to točno, tada bi sve kompleksnija moderna računala koja podržavaju umjetnu inteligenciju mogla u nekom trenutku također steći svijest i otkazati nam poslušnost. Večernji
4. travnja u Močvari House of Flamingo, Žen, Seven Mouldy Figs i Svemir nastupaju za pomoć fotografkinji Ines Kotarac
Trailer: ‘Dječak u oblacima’ od četvrtka u kinima
Prosječne tražene cijene zagrebačkih stanova u veljači porasle su za 0,9%, odnosno za 7,5% na godišnjoj, dok su u usporedbi s veljačom 2016. godine porasle više od 10%. Najveća potražnja je za stanovima na Trešnjevki, Maksimiru, Dubravi i Jarunu. Cijene se kreću od 2110 eura po kvadratu stana (centar) do 1413 eura (Novi Zagreb). Poslovni puls
Trailer: ‘Igrač broj 1’ Stevena Spielberga od četvrtka u kinima
Hrvatski restorani s najboljim omjerom cijene i kvalitete
Najbolji androidi
Jedina ikad izgrađena vojna podmornica u Hrvatskoj, P-01 Velebit, nalazi se danas na suhom u Splitu i njezina sudbina je još uvijek upitna. Naime, iako je formalno poklonjena Tehničkom muzeju u Zagrebu, zbog nemogućnosti transporta za sada jednostavno stoji gdje je zapravo i bila proteklih 13 godina, u kutku Ratne luke Lora u Splitu. Novi list piše o zanimljivoj povijesti podmornice.
13:21 Vječna snaga ljubavi (7.0), HTV2
15:55 Anno Domini – Kraljevstvo i carstvo, HTV1
16:47 Park Gorongosa – Preporod raja: Bojišnice, HTV2
17:55 Zemlja ponoćnog sunca s Alexanderom Armstrongom: Island, HTV3
20:05 U svom filmu: Duško Ljuština, HTV1
20:59 Osjeti ritam (5.7), HTV2
21:03 In memoriam Josip Vaništa: Gorgona, HTV1
22:15 RTL Direkt, RTL
22:46 Ovnovi (7.3), HTV3
23:10 Divljaci na kotačima (5.9), NovaTV
23:23 Ponos i predrasude, HTV1
Kompletni programi: HTV1, HTV2, HTV3, HTV4, RTL, NovaTV
“Ponekad je i ‘nešto krivo’ čak bolje od ‘ništa’. Budite pozitivni, budite ljuti, budite razočarani, budite povrijeđeni, budite što god… ali napravite bilo što po pitanju stanja u kojem se nalazili, bez obzira koliko to bilo maleno”, savjetuje business coach Goran Blagus. Monitor.hr
“Ono što Annihilation čini teškim za donošenje vrednosnog suda i ocene je njegova nedorečenost zbog koje nismo sigurni šta je Garlandov cilj u svemu tome. Raspoloženje kreira i rekreira, menja po sopstvenom nahođenju finim podešavanjem. Za to ima barem troje glumaca na koje može u svakom trenutku računati: versatilnu Natalie Portman, Jennifer Jason Leigh spremnu da se upusti u emocionalne dubine i začuđujuće efektno utišanog Oscara Isaaca”, piše Marko Stojiljković. Monitor.hr
Ako nije savršeno ili ako nije dovoljno dobro ili ako treba još nešto… onda bolje da to ne radimo, bolje da ne puštamo, bolje da…
Ovakav scenarij se često događa u glavi poduzetnika koji je više usmjeren na izbjegavanje greške ili potencijalnih problema nego da “bez obzira na sve” i “bez obzira na sra* koje se dešava” obavi posao.
Pa koliko god bio taj posao kompliciran, težak, veliki, kompliciran, zahtjevan…
…nešto je i dalje više nego ništa…
I “nešto” ne mora biti kompletna glupost ili potpuno krivo i neispravno i samo da ispuni forma i samo da se nešto ipak napravi.
“Nešto” je često dovoljan da pokaže samo mali dio napretka… 5% novog produkta, 15% nadogradnje postojeće usluge, 22% rješavanje reklamacije…
Rijetko se zvijezde poslože kako bismo to željeli i rijetko je sve IDEALNO.
Nešto, koliko god to bilo malo, je i dalje više od ništa. A malo po malo “nešto” dovest će do CILJA!
p.s. Ponekad je i “nešto krivo” čak bolje od “ništa”. Budite pozitivni, budite ljuti, budite razočarani, budite povrijeđeni, budite što god… ali napravite bilo što po pitanju stanja u kojem se nalazili, bez obzira koliko to bilo maleno. Jer nešto je i dalje više od ništa!
Sviđa vam se ovaj savjet/tehnika? Prijavite se na Business klinika mailing listu i direktno primajte tekstove o prodajnim vještinama i poslovnim tehnikama uz koje ćete unaprijediti poslovanje. Korisno, vrijedno i konkretno.
Ni mi ne volimo primati SPAM, stoga možete biti sigurni kako ga nećete dobiti od nas. Nakon prijave provjerite svoj email kako biste potvrdili svoju odluku (double opt-in).
Kritičarska koplja se lome oko Annihilation po mnogo osnova. Alexu Garlandu je možda ovo tek druga režija (možda i treća ako je navod da je zapravo on režirao Dredda istinit), a već sa prvim filmom, intelektualnim SF-om Ex Machina je prilično prodrmao filmsku scenu sa krajnjim bilansom od jednog Oscara (vizuelni efekti) uz nominaciju za najbolji originalni scenario, nominaciju za Zlatni Globus za sporednu ulogu Alicie Vikander (koju je ovaj film i lansirao u glumačku orbitu) i još pregršt nagrada. Sa tako ambicioznim zvaničnim prvencem ne treba da čudi to što se Garlandu i njegovom novom filmu lepe slične etikete intelektualnog SF-a.
Prva kontroverza upravo ima korena u tome: Annihilation je loše prošao na testnoj projekciji, a pre toga je i dosnimavan (što je često loš znak), pa ga je produkcijski studio Paramount promptno prodao Netflixu, što znači da van Sjedinjenih Država i Kine, kako se tvrdi, ovaj film neće biti dostupan na velikom platnu. Razlog tome su upravo epiteti zahtevnog i intelektualnog, u prevodu široj publici nerazumljivog filma, a Paramount se nedavno opekao sa mother! Darrena Aronofskog koji je dobio iste etikete, pa podbacio na blagajnama.
Drugi problem je izvorni roman, zapravo prvi deo Southern Reach trilogije Jeffa VanderMeera čija je žanrovska odrednica “new weird” (svoje korene ima u “weird fiction” žanru s početka XX stoleća, s tim da su “new weird” spekulacije zasnovane na realističnijim i kompleksnijim modelima iz stvarnog sveta hibridno spojenim sa elementima epske, naučne fantastike i horora) i koji je sam po sebi pun nedorečenosti, neobjašnjenih delova i pojmova, te stoga prilično nezahvalan za filmsku obradu. Garland kao da je imao za cilj da taj eluzivni duh romana održi, a da putem izmeni određene detalje zapleta, stvarajući pritom delo otvoreno za tumačenje u nedogled i to mu je u nekoj meri i uspelo.
Treći problem je sam Garlandov pristup režiji. Iako je po vokaciji pisac (njegov roman The Beach kasnije pretočen u film Dannyja Boylea smatra se jednim od temeljnih romana Generacije X) koji je u svet filma prvo ušao kao scenarista (i to kod Boylea za hvaljene 28 Days Later… i The Sunshine), Garlandu kao da u fokusu nije pričanje priče koliko poigravanje sa audio-vizuelnim izražajnim sredstvima. Ako se Ex Machina poštapala klišeima i telefonirala obrate, Annihilation je potpuno suprotni primer – ostaje neobjašnjen, gotovo slučajan i sa puno narativnog praznog hoda koji je više ili manje popunjen citatima literarne i filmske naučne fantastike. Međutim, krovni Garlandov krimen je utisak da nad materijalom nema kontrolu čak ni u banalnim stvarima poput protokola Southern Reacha za postupanje u određenim situacijama.
Problematična je takođe struktura da je ceo film izložen kao flashback scene u kojoj junakinja Lena (Portman) biva ispitivana od strane vojnog naučnika (Wong) u odelu za zaštitu od radijacije. To znači da će svaki flashback u okviru glavne priče, a ima ih nekoliko, biti flashback u okviru flashbacka što situaciju dodatno zapetljava. To Garlandu, naravno, pruža mogućnost da se igra sa raspoloženjem koje kreira (nijanse melanholije i očaja) putem slike (ti momenti su snimljeni u toplim tonovima sa mekim fokusom) i izbora muzičke podloge (od folk-rock klasika Helplessly Hoping u izvođenju Crosby Stills & Nash u tim momentima do upotrebe gudača, elektronike i drone muzike za napetost u samoj priči), te unekoliko podražava strukturu romana koji je zapravo dnevnička beleška, ali unosi dodatnu konfuziju u ionako konfuzan materijal.
Lena je, dakle, jedina preživela sa svoje misije u Oblast X. U civilnom životu je profesorica biologije, ali je i vojno lice, pa je zajedno sa kolegicama različitih struka (Rodriguez, Novotny, Thompson) pod vođstvom psihologinje Dr. Ventress (Jason Leigh) išla na tu, čini se, samoubilačku istraživačku misiju. Ona je za to imala lični motiv, druge verovatno nisu: sa prethodne misije tog tipa se nakon godinu dana odsustva jedini vratio njen muž Kane (Isaac) koji, izgleda, nije sam svoj ni psihički ni fizički i ona želi da otkrije šta mu se tamo dogodilo.
Sama Oblast X je raseljeni lokalitet u nacionalnom parku na južnoj obali SAD u čijem centru stoji svetionik gde je sve počelo. Svetlost je čudna i obojena, flora i fauna su izmenjene čak na genetskom nivou, pa tako imamo aligatora sa ajkulinim zubalom, recimo. S obzirom na to da Oblast utiče psihu posetilaca, ne možemo biti preterano sigurni šta je od svega toga realno, šta je plod mašte i straha. Kako vreme odmiče, nisu jasne ni pozicije na kojima likovi stoje, a pitanje za kraj – ko je tu stvarna osoba, oštećena ili ne, a ko klon – biće predmet rasprave u mesecima koji dolaze.
Ono što Annihilation čini teškim za donošenje vrednosnog suda i ocene je njegova nedorečenost zbog koje nismo sigurni šta je Garlandov cilj u svemu tome. Raspoloženje kreira i rekreira, menja po sopstvenom nahođenju finim podešavanjem. Za to ima barem troje glumaca na koje može u svakom trenutku računati: versatilnu Natalie Portman, Jennifer Jason Leigh spremnu da se upusti u emocionalne dubine i začuđujuće efektno utišanog Oscara Isaaca poznatijeg po frajerskim ulogama kakva je uostalom i njegova rola u Ex Machina. Takođe, film je vizuelno doteran i dojmljiv (kako god, zahteva veliko platno), a ljubitelji SF-a će u njemu moći da pronađu i puno posveta i citata starijih i novijih filmova tog žanra sa etiketom “art”, od Kubrickove Odiseje preko neizbežnog Tarkovskog (i Solaris i Stalker) pa sve do Villeneuveovog Arrivala sa kojim Annihilation deli DNK kao nekakav dalji rođak i Under the Skin sa kojim deli poentu na kraju.
Postavlja se, međutim, pitanje čemu sve to, naročito u tako sporom tempu sa ne baš motiviranim ispadima akcije i skretanjima u domen horora tek toliko da se zamaskira prazan hod od ekspozicije do kulminacije pred kraj. Garland to dobro zna: papir i vrpca trpe različite stvari, a Annihilation, ma koliko bio zahvalan za čitanje postaje vrlo brzo zamoran za gledanje. Tezu da mi se ne dopada jer ga nisam razumeo apsolutno odbijam – ako je autorov cilj da zbuni čak i treniranog gledaoca, neka mu služi na čast, premda nisam siguran ima li tu šta uopšte da se razume. Ako je, pak, Garlandov cilj bio to da nas pošalje na lov za tragovima zbog kojih ćemo film gledati po nekoliko puta, nisam siguran da je u tome uspeo na mom primeru – nisam siguran želim li mu se vratiti. Ali nastavak, ako ga bude, bih pogledao sa znatiželjom i nešto smanjenim očekivanjima. (6/10)
Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.
Hollywoodske zvijezde moraju izgledati besprijekorno, posebno kad je riječ o njihovoj tjelesnoj težini. Jedna od njihovih tajni je i Capsiplex – prirodan preparat koji značajno doprinosi gubitku tjelesne težine. Iznimno učinkovita svojstva učinila su Capsiplex preparatom br. 1 među slavnima te jednim od rijetkih preparata koji je uspio oboriti sve rekorde prodaje. U Engleskoj je tako cijela serija rasprodana u tri dana, a u šest mjeseci prodano je više od milijun kapsula. Capsiplex je dostupan u svim ljekarnama, a više možete saznati i na www.capsiplex.hr