Basara: Bunovnici bez razloga - Monitor.hr
30.05.2020. (07:30)

Na početku beše reč

Basara: Bunovnici bez razloga

Svetislav Basara ima zanimljivu teoriju – ako se nešto pogrešno oslovljava, to nešto nestaje, odnosno neće ni nastati: Poslednjih meseci mi baš žestoko ide na jezički Sebastian masovna upotreba tantuz-reči „bunt“ kojom se označava (i priziva) pobuna, iliti skraćeno – buna. Reči pobuna/buna znamo šta znače, reč „bunt“, kao i brat mu „vaskrs“ ne znači ama baš ništa. Upravo zato što se nešto pogrešno hoće reći dovodi do toga da se to nešto nikada ne dogodi u stvarnosti, kakva god bila.


Slične vijesti

Prekjučer (23:00)

Poučak iz istorije koji nikako da nauče

Basara: Priča o zanatima

Ako ostavimo po strani nematerijalnu kulturnu baštinu, istorija sveta je vrlo slična poetici popularnih TV serija, što će reći da se svodi na formulu: pucačina, otimačina, jebačina. „Naši stari“ su u XIX veku dokonali da ako kaniš pobijediti i ujediniti sve Srbe, moraš pucati i otimati (u XIX veku „jebati“ se nije pominjalo, što ne znači da se nije jebalo), ali „naši stari“ nikada nisu dokonali – niti su njihovi potomci do današnjeg dana dokonali – da ako kaniš otimati, iza sebe moraš imati jako puno tenkovskih (u stara vremena konjičkih) divizija, inače si jebo čvorka. (To je onaj jebački deo formule za gledanost TV serija i uspeh istorijskih poduhvata. Neko mora biti jebena stranka).

Uzmimo primer iz balkanskih ratova koji će se docnije ponavljati u sve katastrofalnijim alotropskim modifikacijama. Balkanski ratovi su, uzgred, bili početak serije srpsko-albanskih pičvajza, koji će se potonjim generacijama i generacijama – naročito našoj – obijati o glavu, poglavito zbog toga što, za razliku od Srba, Albanci nisu išli usqwrz kolektivnom zapadu. Neka ovo bude zabeleženo „tamo gde treba“, zlu ne trebalo. Svetislav Basara

Jučer (00:00)

Pojesti govno ozbiljna je i sudbonosna stvar

Jergović: Noć u kojoj se Andrej Plenković održao na čelu Vlade, ali je po svoj prilici izgubio vlast

Kako stvari stoje jutro nakon izbora, čini se da je za inicijacijski postupak spreman Domovinski pokret. Nikoga to naročito ne iznenađuje, nitko nije pretjerano zabrinut. DP će u dijelovima, ili u cjelini, učiniti to što se na našem lijepom hrvatskom jeziku tako dobro i precizno da izraziti, te će pogaziti sve, ili skoro sve, na čemu su u proteklih godinu-dvije zasnivali svoje djelovanje. Tako će se, iz njihove perspektive, ukupni kriminal i korupcija svesti na djelovanje Milorada Pupovca i Srba u prethodnoj Plenkovićevoj vladi.

Ali, ruku na srce, neće pritom kardinalno pogriješiti. Osim što, možda, nije ukusno pojesti govno, osim što to, možda, nije ni naročito muževno – a Domovinski pokret veoma je muška struktura – osim što to nije karakterno, u ovom slučaju ne bi moralo biti škodljivo, niti bi se Penavina, Radićeva (i Vujnovčeva) stranka nakon inicijacije u Plenkovićevu vladajuću većinu i Vladu, nužno morala kastrirati i smanjiti do razine HSLS-a i HNS-a. Budu li vladali potrebnim vještinama i budu li dovoljno hladni i beskrupulozni, te ne budu li se pritom odveć impresionirali Bruxellesom, mogli bi u Domovinskom pokretu silno profitirati ovim svojim činom i mogli bi munjevito prerasti one kojima se kao manji partner pridružuju. Miljenko Jergović za svoj blog.

Subota (17:00)

Šteta nastala zbog brkanja sjećanja i povijesti

Basara: Idemo Usqwrz

U Srbiji je uvreženo mišljenje da je istorija „kolektivno sećanje“ – koje je moguće koliko i već poslovično kolektivno dupe – ali tome uopšte nije tako. Sećanje je, politički rečeno, lični, a istorija je zvanični stav. Relativan i pristrasan, isto koliko i lična sećanja, ali fiksiran radi smanjenja konfuzije i kakve-takve stabilizacije prošlosti, jednog od najvažnijih nacionalnih resursa za uobličavanje sadašnjosti, s kojim se u Srbiji nedomaćinski posluje.

Svi ovdašnji zvanični istorijski stavovi su privremeni. Ne drži ih mesto. U našoj prošlosti vri kao u kotlu i zato – ni zbog čega drugog – vri i u sadašnjosti. Jer pazite, da je srpska istorija – da upotrebim izraz iz telefonije – „fiksna“, da li bi bilo moguće da partizani četrdeset pet godina budu good guys, da sledećih četrdeset pet godina good guys budu četnici, a da istorijsku zamenu uloga dobrih i loših momaka obave bivši partizani? (Račun s krčmarom kaže da nam ostaje još jedanaest godina do ponovnog uspona nekih novih partizana.) Svetislav Basara

Petak (01:00)

Sjednete li za pregovarački stol s nekim koga ste do jučer pljuvali, ponašajte se kao da preko puta vas sjedi netko sasvim drugi, mada dosta sličan, pljunuti on

Ivančić: 40 uputa za koaliranje

U slučaju da program vaše stranke nema ništa zajedničko s programom stranke s kojom sklapate savez, računajte da i program stranke s kojom sklapate savez nema ništa zajedničko s programom vaše stranke: to vam je, dakle, zajedničko. Viktor Ivančić za Novosti donosi niz uputa kako uspješno sastaviti Vladu.

  1. Razlika između političkog rada i prostitucije nije vrijedna spomenika.
  2. Skok iz predizborne u postizbornu fazu političkog rada je prelazak s riječi na nedjela.
  3. Ako se zbog sklapanja političkog savezništva morate odreći svojih uvjerenja, ostavite ta uvjerenja na mjestu gdje ćete ih naći kada se savezništvo raskine ili vas iz njega izbace kao isluženo kljuse.
  4. Kada je na stvari glad za vlašću, imati svoje ja znači nemati sreće.
  5. Kičma je atavizam iz predpolitičke ere.
  6. Grize li vas savjest zbog toga što ste ulaskom u neprincipijelnu koaliciju iznevjerili povjerenje svojih birača, ugrizite i vi nju.
  7. Poštujte ljude koji su glasali za vas, a naročito njihovu lakovjernost.
  8. Indeks razvoja parlamentarne demokracije je prosječan broj izigranih na jednog izabranog. Hrvatska, hvala budi nebesima, bilježi kontinuirani indeksni rast.
  9. Zalaganje za opće interese ima smisla samo ako se započinje od osobnog primjera.
  10. Muška masturbacija je prilika da političar drži svoju riječ. Shvatili ste: nije preporučljiva tokom koalicijskih pregovora…
Četvrtak (21:00)

Zaokret udesno

Starešina: Milanović izgubio izbore, ali odškrinuo vrata promjenama u političkoj areni

Možda je najdragocjenija promjena koju je potaknuo Milanovićev predizborni tornado političko buđenje građana, koje se nije ogledalo samo u vrlo visokoj izlaznosti na izbore već i u tome kako i za koga su glasovali. Jedan od zanimljivih pokazatelja biračke volje su preferencijalni glasovi. Druga promjena koju je potaknuo Milanović jest dovođenje urušavanja SDP-a do točke kada kao stranka moraju odlučiti: ili će uz neko novo vodstvo pronaći svoj prepoznatljivi politički sadržaj, ili će na sljedećim izborima svoje mjesto vodeće stranke na ljevici prepustiti stranci Možemo. Treća moguća promjena je formiranje vlade u kojoj bi glavni koalicijski partner HDZ-a po prvi put bila stranka politički desnija od njega, dakle DP. Ali skretanje biračkog tijela udesno danas je europski trend, dok su centrističke opcije, koje je kao čarobnu formulu za osvajanje vlasti prakticirala i kod drugih podržavala bivša njemačka kancelarka Angela Merkel, danas u silaznoj putanji. Višnja Starešina za Lider.

Četvrtak (18:00)

Cijeli svijet je dužan, samo ne zna se kojoj planeti

Šajatović: Rekordni rast svjetskog duga – zločin, zasad bez kazne

Globalni dug na novoj je rekordnoj visini od 313 bilijuna dolara (bilijun je milijun milijuna). Prije deset godina iznosio je tek 210 bilijuna dolara. U takvim okolnostima, kad se čini da zaduživanje nema gornjih granica, postavlja se pitanje jesu li mudriji oni koji se drže niskih proračunskih deficita ili ona vodstva koja bez mnogo dilema zadužuju svoje države i buduće porezne obveznike. Pa se u mnogim člancima izruguje Njemačka koja se uporno drži niskih državnih minusa i pušta tržištu da bankrotima pročisti nacionalnu ekonomiju od tvrtki koje nisu konkurentne. Takav pristup nije u modi dvadesetih godina 21. stoljeća. Javnost, počevši od medijske, divi se ubrzanim primjerima ekonomskog rasta SAD-a ili Kine, u bližem susjedstvu Mađarske. Nitko se ne pita otkud vladama tih zemalja novac za financiranje vojne industrije, nekretninskog sektora ili za izdašne subvencije vlastitim industrijama. To je sve rezultat zaduživanja.

Može se postaviti i teza da je pumpanje svjetskog rasta tiskanjem jeftinog novca i lakim zaduživanjem razlog zbog kojega mnogi autokrati uspijevaju deset i više godina ostati na vlasti. Zaduživanjem koje se stalno može uvećavati i reprogramirati populistički se može kupovati naklonost naroda.Miodrag Šajatović za Lider.

Četvrtak (14:00)

U svijetu bez stvarnosti

Jergović: Danka Ilić, daleka ugasla zvjezdica na tamnome nebu parlamentarnih izbora u Hrvatskoj

I premda između Hrvatske i Srbije postoji visoki nevidljivi zid, koji je još viši i tvrđi dok u Hrvatskoj traje izborna kampanja, pa se urednici medija brinu da vijestima iz Srbije ne dezorijentiraju glasačko tijelo, koje je dužno održati odavno uspostavljeni društvenopolitički kontinuitet u zemlji, vijesti o nestaloj dvogodišnjoj djevojčici ipak su munjevito prošle kroz taj zid. Vijest o Danki je u medijima zaduženim za očuvanje hrvatske nacionalne stabilnosti i samosvijesti kroz taj zid prošla poput kame kroz ljudsko grlo, i trenutno se raširila Hrvatskom. Razlog nije, naravno, bio u solidarnosti sa susjedima, niti u empatiji prema dvogodišnjoj djevojčici. Razlog je bio u tome što su nesreće, smrti i najstrašnija ljudska stradanja najklikabilnije na portalima zaduženim za očuvanje hrvatske nacionalne stabilnosti i samosvijesti, a nisu manje atraktivne ni u novinama i na televizijama. Miljenko Jergović za svoj blog.

Četvrtak (12:00)

O izborima prije izbora, objavljeno nakon izbora

Dežulović: Ćao, debeli

Nije, vidite, bilo mnogo dobrih stvari s parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj 2024. godine, i kad se sve zbroji i oduzme, bila je zapravo samo jedna. A jedna i jedina dobra stvar s parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj 2024. godine bila je ta što je od dvojice egocentričnih, bahatih, arogantnih, prepotentnih i nepodnošljivo samoljubivih debelih mediokritetskih narcista iz Tuđmanovog diplomatskog inkubatora – jedan morao izgubiti. Dakako, kad se parlamentarni izbori svedu na izbor između Plenkovića i Milanovića, to znači samo da je sranje u svakom slučaju. Zaboravljate, međutim, da su Hrvati navikli na sranja i da se ničemu dobrome nisu ni nadali: za sriću im je, na primjer, bilo dovoljno samo to da jedan od njih dvojice na kraju izgubi izbore. I što se onda dogodilo? Jedan je izgubio! Boris Dežulović za Novosti.

15.04. (09:00)

Virtualna kampanja

Starešina o sukobu Milanovića i Buktovića: Više se škakljaju nego što ratuju

Naime, ako trenutačni prvak borbe protiv korupcije Zoran Milanović kao glavni korupcijski grijeh investicijski najmoćnijemu ministru nalazi pogodovanje u vezi sa starim parkiralištem, onda bi valjalo pokrenuti postupak beatifikacije sv. Olje kao zaštitnika od korupcije i klijentelizma, a ne prijetiti mu oduzimanjem gebisa. Ako pak ministar Butković zaista želi razotkriti i sankcionirati duboku rusku povezanost predsjednika Milanovića, onda za to zasigurno ima uvjerljivijih primjera od navodne predsjedničke intervencije za otvaranje bankovnog računa osobi koja, kako se pokazuje, i nije pod američkim i europskim sankcijama. Iako su naizgled u beskompromisnoj bitci, navodno zato što je Butković zahvaljujući svojim infrastrukturnim projektima prekomjerno ojačao u primorsko-goranskoj SDP-ovoj izbornoj utvrdi, Milanović i Butković zapravo se štede. Više se škakljaju nego što ratuju. Višnja Starešina za Lider.

15.04. (00:00)

O čemu zapravo govore filmovi i pjesme

Žižek: Bog je glup, ravnodušan i zao

Treba zagovarati materijalističke procedure imanentnog samopodrivanja verskog zdanja – tvrdnja da je bog zao ili glup ne samo da mnogo više uznemiruje od tvrdnje Pitera Singera da su obični ljudi zli, već i od tvrdnje da boga nema, budući da iznutra uništava sam pojam božanstva. Da bi ovaj postupak bio jasan, uzmimo primer iz drugog domena. Pesma The Night They Drove Old Dixie Down (najbolja je verzija Džoan Baez) predstavlja narativ u prvom licu o ekonomskim i socijalnim nevoljama koje je protagonista, siromašni beli južnjak, doživeo tokom poslednje godine Američkog građanskog rata; ne veliča ropstvo, Konfederaciju ili Roberta E. Lija, već donosi priču o siromašnom južnjaku, koji ne drži robove, koji pokušava da shvati gubitak svog brata i sredstava za život. Kao nastojanje da prikaže iskustvo siromašnog belog čoveka, naklonjenog južnjačkom cilju, ali duboko potrešenog užasima patnje koju podnosi za interese bogatih robovlasnika – ova priča je mnogo delotvornija u razgradnji tog cilja od direktne abolicionističke kritike, na potpuno isti način kao što je prihvatanje religije, da bi se zatim demonstriralo kako je njen bog zao/glup, mnogo delotvornije od direktne ateističke kritike. Slavoj Žižek za Peščanik