Basara: Lanac neodgovornosti - Monitor.hr
24.06.2019. (21:30)

Basara: Lanac neodgovornosti

OVO nije od juče – ima mu više od 150 godina – i iz TOGA neće proizaći nikakvo bolje ONO sve dok OVO načisto ne satruli i pride fermentira. Ni završetak procesa truljenja, međutim, neće biti nikakva garancija da će stvari krenuti na bolje, inercija je jedna od najjačih sila u fizici, a najjača u psihologiji. Zato molim Nj. S. Irineja da se moli da se u „našem narodu“ rodi ličnost kalibra Petra Velikog ili Ataturka. Drugačije to neće ići – komentira Svetislav Basara stanje u komšiluku za Danas. Ima i dio koji nas je podsjetio na Bandića, u kojem Basara optimistično vjeruje da se takav princip vladanja (Bandić/Vučić) mora sam urušiti i završiti “strmopizdom”. Po našem iskustvu, nisu prošli ni do pola puta.


Slične vijesti

Prekjučer (20:00)

Lakše reći nego napraviti

Basara: Korupcija

„Korupcije“ možda ne bi bilo da vozač koji daje policajcu deset evra da ne piše prijavu ili muljator koji daje desetine hiljada evra raspisivaču tendera nisu iskvareni po prirodi. Što i nije toliko skandal koliko izgleda. Naprosto nemaju izbora, ne mogu ne biti pokvareni, jer se sve tamo do protohipika Rusoa – koji je naučavao da su ljude pokvarile države – s dobrim razlogom smatralo da je čovekova priroda suštinski pokvarena

Može li se ljudska iskvarenost popraviti? Evo odgovora: U ovom svetu i veku apsolutno jok. Ali se zato može suzbiti i značajno smanjiti. A kako? Po mom mišljenju, korupcija se najefikasnije suzbija pendrekom. Ali ima i drugih, manje bolnih načina. Jedan od kojih je – ako ne i najbolji – formiranje nekorumpiranih tužilaštava i kadiluka, koji – kad dobro rade svoj posao – značajno smanje korupciju, koja razara najpre državu, potom i celo društvo, a to „nam“ se upravo događa. Svetislav Basara promišlja

Utorak (15:00)

Sve otkako je demokratije

Basara: Breskvica razdora

Poprilično je depresivno ustanoviti da je politička scena u Srbiji u poslednjoj četvrti XIX veka – iako i je i tada bila histerična – bila nezamerljivo raznovrsnija i bliža modernom pojmu politike nego što je na izmaku prve četvrti XXI veka.

Izvesno vreme glavnu reč u srpskoj politici krajem XIX veka vodili su liberal Milutin Garašanin – sin Ilije „Načertanija“ koji je video da očeva politika vodi Srbiju u propast – i naprednjaci Milana Piroćanca, i vodili su je u dobrom pravcu, sve dok se Baja Pašić – izumitelj doktrine Katch All – nije dosetio recepta za (viševekovni) uspeh i počeo sirotinji raji da deli jedan opanak pre izbora, a drugi posle objavljivanja „preliminarnih rezultata“.

Možda se pitate kako je Baja znao da će sirotinja raja glasati za njega. Lako. Tako što je redovno pobeđivao na izborima. Jer da nije, sirotinja raja ne bi dobila drugi opanak. Kužite, stari moji. Prosto ko pasulj. I Baja sit i raja obuvena.

Od tada naovamo srpske (jebene) stranke (svih vremena i boja) više se ne obraćaju tzv. ciljnim grupama: radništvu, seljaštvu, bogataštvu, sirotinjstvu, nego ni manje ni više celom „našem narodu“. Svetislav Basara

05.09. (23:00)

Svako za sebe, sve protiv svih

Basara: Svi smo mi mi

Gornji naslov je u gramatičkom smislu tačan. Ali izvan gramatike je apsurdan. Iskaz „ovaj četvrtasti sto je okrugao“ isto tako je gramatički besprekoran, ali logika – koja takođe ume da zavede na pogrešan put kao i gramatika – kaže da su takvi stolovi nemogući. I to je tome tako svuda osim u Srbiji, u kojoj „možemo i ono što ne možemo“, u kojoj je posledično moguće i ono što je nemoguće, u kojoj smo svi mi „mi“, u kojoj se sve „događa“ svima „nama“, u kojoj su sva deca „naša“ – što ipak ne podrazumeva kolektivno pravljenje dece – i u kojoj smo – ovo je najnoviji hit u svetu našeg kolektivizma – „svi pod nadstrešnicom“.

Ovaj svet je ustrojen esktremno partikularistički – prepun je različitosti i posebnosti – i takav kakav je daleko je od idealnog, ali nekako to guzelja ukoliko se partikularizmi usklade i ograniče raznoraznim regulama i sistemima štapova i šargarepa. Glavni (i nerešivi) problem našijanskog kolektivizma je pretpolitička filozofija „ko nije s nama, taj je protiv nas“, koja je samo pola stepena iznad nepolitičke prakse Hobsovog rata „svih protiv svih“, u koju smo na dobrom putu da se vratimo. Svetislav Basara

31.08. (22:00)

Ali pomeni mu seksualnu orijentaciju, e to je već nagazna mina

Basara: Kultura revolucije

Nazvati ovde nekog „fašistom“, isto je što i reći mu „dobar dan“. Hoću da kažem: proizvodi isti efekat, tj. nikakav, tj. snažan bol u qwrzu. Niko se ne vređa kad ga neko nazove „fašistom“. A to bi trebalo da bude strašna uvreda. Stvar slično stoji i sa etiketom „ustaša“. Niko se ne oseća uvređenim kad ga nazovu „ustašom“. Ali zašto bi to bilo čudno u zemlji u kojoj se bliski prijatelji pozdravljaju tradicionalnim: „Pa gde si, pizda ti materina.“ Naši režimi (svih vremena i boja) jesu bili (manje ili više) nasilni, ali nijedan od njih nije ispunjavao ni minimum uslova da bi se mogao nazvati fašističkim. Da bi fašizam i nacizam uopšte bili mogući, potrebni su neki preduslovi: između ostalih gvozdena disciplina, naopak, ali funkcionalan sistem. Fanatična predanost „ideji“ i spremnost da se za tu ideju pogine, a to su sve stvari deficitarne u Srbiji… Svetislav Basara

28.08. (21:00)

Ljubimo se pred kamerama, psujemo se u klozetu

Basara: Promena moda komunikacije

Prekinuti svaku komunikaciju s političkim neistomišljenicima, gledati na političke protivnike i neistomišljenike kao na neprijatelje i/ili izdajnike, na kraći rok donosi određene benefite, ali na duže staze rušenje komunikacionih mostova iza sebe i zatvaranje vrata dupetom obavezno završi krkom u pizdu. Osim toga, u nekomunikativnosti, namrgođenosti i na krv i nož zavađenosti iz devedesetih bilo je dosta estradnih momenata i foliranja.

Poprilično sam se iznenadio – gledao sam, što rekle novindžije, „u neverici“ – kako javno i pred TV kamerama na krv i nož zavađeni i popičkani poslanici vlasti i opozicije ruke šire, u lica se ljube i prijateljski ćaskaju, neki i za istim (jeftinim) stolom. Videvši da sam se našao u čudu, moj drug Vladan se nasmejao i rekao mi: „To ti je politika.“ (I to i jeste.)

Konačno, kanali podzemne komunikacije na relaciji vlast-opozicija bitno su doprineli da petooktobarski prevrat prođe uz minimum žrtava u ljudstvu i materijalu; priču znate, u stvari znate pričinu zvaničnu, skraćenu i izvitoperenu verziju, ali i bolje je da više ne znate, jer bi moglo da vam se dogodi da umrete pošto ste previše znali. Svetislav Basara

24.08. (15:00)

Ako Chat GPT tako kaže...

Basara: Oćemo li propasti, oćemo qwrz

Da bih veštački inteligentan mini-serijal priveo kraju, postavio sam Chat GPT-ju još dva pitanja – o kojim sam višekratno pisao u Famoznom – čisto da vidim šta veštačka inteligencija smatra o tome.

Pitanje prvo. „Uradi mi psihološku analizu izreke i političke filozofije spasa nam nema, propasti ne možemo“. I evo šta je Chat GPT odgovorio: „Izreka spasa nam nema, propasti ne možemo na prvi pogled izgleda paradoksalno, a upravo taj paradoks nosi psihološku težinu i simboliku. Evo analize:

„Prvi deo – spasa nam nema – izražava očaj, fatalizam, uverenje da je svaki izlaz onemogućen. Drugi deo – propasti ne možemo – negira očekivani ishod, sugeriše da potpuno uništenje nije moguće. Psihološki, ovo stvara zatvoreni krug bez izlaza, ni spas, ni propast, stanje večitog zatočeništva u krizi. Sve to generiše osećanje istorijske posebnosti – mi smo narod koji uprkos svim naporima ne može propasti – ali s druge strane, stav – nema nam spasa – proizvodi ambivalentni narcizam: osećanje veličine i izabranosti, ali i stalne bespomoćnosti.“ Takav psihološki stav – nastavio je Chat GPT – idealna je formula za očuvanje statusa quo.

Sve može biti loše, ali nikad ne može biti toliko loše da natera na transformaciju. Svetislav Basara

23.08. (10:00)

AI nam treba da nam kaže šta odavno znamo

Basara: Vidovdan i časni Chat GPT

Veštačkoj inteligenciji postavio sam  sledeće pitanje: „Da li su višemesečni protestni nemiri u Srbiji kriza ili odlaganje krize?“ Sad gledajte šta je AI odgovorila – i ispunila me ponosom jer je odgovor pokazao da Chat GPT, iako raspolaže s mnogo više podataka, iako je mnogo mlađa od mene – u mnogim stvarima misli maltene isto kao moja neznatnost. “Ako posmatramo kratkoročno, oni jesu kriza; izraženi sukobi, nasilje na ulicama, destabilizacija institucija jesu pokazatelj ozbiljne društvene pukotine.“

„Ali ako se posmatra dugoročno“ – reče Chat GPT, a ja poskočih od sreće jer najbolje volim dugoročna posmatranja – „protesti i nemiri su često samo ventil i odlaganje istinske, sistemske krize. Ljudi izbace nezadovoljstvo, režim (ili struktura vlasti) preživi još neko vreme, ali se suštinski problemi, nefunkcionalnost institucija, socijalna nepravda i duboke podele ne rešavaju.“

„Drugim rečima“ – nastavila je AI – „nemiri u Srbiji često imaju katarzičnu funkciju, deluju kao ispušni ventil, pa se prava kriza prolongira, ali kako se ništa dubinski ne menja, ona se samo gomila i vraća još snažnija.“ Pa jebote, pomislih – ovoga puta s ponosom – zar moja neznatnost ne piše (i govori) manje-više ovo isto, i to već – koliko – najmanje 25 godina… Svetislav Basara čuo je što je htio…

22.08. (21:00)

Lagano može i kolumniste zamijeniti

Basara: Chat GPT

Dugo sam odolevao prijateljskim pritiscima da na mobilni telefon instaliram aplikaciju Chat GPT i tako uspostavim kontakt sa baukom veštačke inteligencije. Prekjuče sam se Chat GPT-ju obratio pitanjem šta misli o situaciji o Srbiji. Očigledno dobro upoznat sa mojim likom i delom, Chat GPT je odgovorio sledeće: „Hoćeš li da pokušam da dam objašnjenje u Basarinom stilu (ironija, groteska) ili više ozbiljno analitičko?“ I evo šta je Chat GPT napisao mojim stilom i u moje ime: „Situacija u Srbiji je kao pacijent koji ima 80 odsto malignih ćelija, a uporno tvrdi da je zdrav jer još uvek može da stoji i da popije rakiju. Na respiratoru demokratije sedi kokoš koja snese po jedno izborno jaje na svakih par godina, a narod to pojede i kaže: Eto, imali smo demokratiju za večeru. Istorija se u Srbiji ne ponavlja kao farsa, već kao beskonačna repriza istog skeča, u kome glumci samo zamene kostime, ali tekst ostaje isti…” Svetislav Basara

20.08. (15:00)

Klasa pesimist

Basara: Godine lošeg življenja

Pisac hoće da kaže – i da garantuje za tačnost informacije – da će se u narednim godinama u Srbiji živeti jako loše i da će se veoma dugo tako živeti. Ne mislim loše u smislu da neće biti brašna i zejtina – mada i toga može ponestati – nego u smislu da ni za koga neće biti mira, sigurnosti, radosti, kreativnosti (svega toga već manjka i manjkaće sve više), da će ionako kilava ekonomija sve više propadati i da ćemo se pretvoriti u zemlju za koju će vlade drugih zemalja svojim državljanima preporučivati da ne dolaze bez preke nužde. (Neke to već čine.)

Poslednjih meseci moja neznatnost je lobirala za raspisivanje izbora kao jedinom mogućem mehanizmu ako ne prevazilaženja, a ono bar ublažavanja društvene napetosti, koja je dostigla tačku belog usijanja, ali sam tu nedavno malčice razmislio i dokonao da u toj stvari ni „najpošteniji i fer“ izbori ne bi bili od pomoći.

A evo zašto, što reko Blic. Zato što bi kakav god rezultat izbora da bio, ko god pobedio, gubitnička jebena stranka momentalno krenula u proteste. I onda Jovo nanovo. I tome će tako biti šta god koja od zavađenih jebenih stranaka da uradi (osim onog što bi se moralo uraditi da bi se stvari dovele u red, a što s verovatnoćom od 99,8 odsto neće biti urađeno)… Svetislav Basara

17.08. (00:00)

Uz propisivanje pravnog lijeka

Basara: Ivica tragedije

Svi u Srbiji – uključujući i onu većinsku, nezainteresovanu i neutralnu – žive u nesigurnosti, stepnji i strahu od toga šta će doneti sutrašnji dan (ili noć), strahu koji je vrlo realan, jer se zaista ne zna šta će doneti sledeći dan (ili noć). Mada – evo još jednog uzroka naših posrtanja – niko ni sa jedne stane barikade ni mrtav neće priznati da se boji bilo koga ili bilo čega. Ko biva… Ja da se plašim tih govana? Ma idi beži, jebaću im majku.

Takva psihologija završava tako što u Srbiji, pre ili kasnije, svak svakome jebe majku. Kad smo već kod psihologije, u udžbeniku psihologije za drugi razred piše da su neizvesnost, strepnja i strah glavni generatori agresivnosti. A preksinoćni je stepen neizvesnosti, straha, strepnje i agresivnosti bio toliki da sam ga maltene mogao opipati u mom seoskom azilu (cinik bi rekao: za umobolne), udaljenom 54 km od Beograda i 33 km od Novog Sada. Svetislav Basara zagovara izbore.