05.08.2022. (23:00)
“Nakon što je sud odbacio vještačenje DORH-a protiv mene, na društvenim mrežama dobivam sve više podrške građana. Evo, netko je upravo napisao da su mi Plenković i grupa Borg oteli kompaniju. Da bi ušli strani Konzumi i strana roba. Zato su danas cijene proizvoda u dućanima među najskupljim u Europi! Zato je danas toliko dobavljača Agrokora ostalo bez posla! Velika zavjera, velika prevara hrvatskog naroda!” Todorić se sav zažario u licu dok je čitao komentare podrške.
“Ma vidite da su pravda i Bog na vašoj strani. Uskoro će vam domaći izdajnici morat vratit sve što su vam oteli! Pa i onu vašu vilu na moru koju su vam oteli.”
“Vila Kastelo. Bože, što je bila lijepa. Kao mali dvorac… Na stijeni uz more u Medveji. Morao sam je prodat nekim Slovacima”, Todorić će s neopisivom sjetom u glasu.
“To je Plenkovićeva politika! Sve hrvatsko prodat strancima! Na to vas je natjerao on i ona Martina Dalić! Da nije njih, ovog ljeta mogli smo ljetovat u vili Kastelo! Ja bih vam tamo čistio bazen, sobe, navečer pisao vašu romansiranu biografiju.”
“Kad sud dokaže da nisam kriv, sve će mi Plenković morat vratit. Imat ću ponovo i svoju vilu na moru”, Todorić je iz košare izvadio kutijicu paštete. Namazao ju je na kruh, rekao da mu miris paštete vraća uspomene na šezdesete kad je s Dadom Topićem u Bubi putovao po Jadranu.
Nova zgoda Nacionalne groupie
U svom najnovijem osvrtu, Borna Sor se dotaknuo lokalnih izbora, propitujući simboliku usporenih snimaka kandidata. Komentirao je političku scenu Zagreba, fokusirajući se na odnose SDP-a i HDZ-a te perspektivu premijera. Sor se osvrnuo i na optužbe za korupciju, posebno u kontekstu izbornog vremena. Značajan dio posvetio je raspravi o pravima nezavisnih umjetnika, kritizirajući izjave ministra. Dotaknuo se i teme Thompsona te polemike oko teorija zavjere, a osvrnuo se i na kritike prethodne epizode, braneći svoj satirični pristup.
“Daj nemoj me zajebavat, fakat nećeš ić na Tompsona? Pa kakav si ti to Hrvat?” u čudu sam pitao Raspudića.
“Sigurno je bolji i veći Hrvat od tebe koji spavaš s Nepalcima”, opet je Marija odgovorila umjesto njega.
“Ne možeš mu to radit, totalno ga odvajaš od svih, prvo od Grmoje i Petrova, sad i od ekipe koja će se fotkat na Tomsponovu koncertu. Pa totalno ćeš ga ubit, sve mu frendove oduzet, pretvorit ga u totalnog papučara.”
“Zašto bi bio papučar ako mu je važnija žena nego tamo neka politika? Koga drugog imaš u životu nego ženu i djecu? I frendove. Očito mu Grmoja i Petrov to nisu bili. Grmoja je dokazao koliki mu je prijatelj. Otračao ga u onom podkastu”, zgađeno će Marija.
Ne mogu vjerovat da sam Raspudića smatrao velikim muškarcem, uspoređivao ga s Thompsonom, govorio da njih dvojica i sliče. Smatrao sam ga Thompsonom hrvatske intelektualne scene, ono što je Thompson radio mačem, to je Raspudić perom… Nova zgoda Nacionalne groupie
Počele su me salijetat grešne misli… Da će Mile dugo ostat na robiji kao što su ljudi ostajali nekad zatočeni na Golom otoku. Ja ću se za to vrijeme uvući u njegov dom, zavesti njegovu suprugu Ivanu. Ona će zatražit brzinski razvod od Kekina i udat se za mene, postat Ivana Svirac. To puno bolje zvuči od Ivana Kekin, nekako plemenitije. S novim prezimenom ona će nanovo procvasti… Kakvo jutro, pomislio sam. Čarobno, kao u pjesmi Kekinove kolegice Nine Badrić. Nina je pjevala za Sanadera koji upravo izlazi iz zatvora.
Nisam mogao izdržati, spustio sam se do Britanca, pokucao na vrata Kekinovih. Otvorila mi je moja stara. Ona kod Kekinovih radi kao spremačica, kućna pomoćnica. Kako bi to bilo super… Ivana i ja se oženimo, a moja stara nam kuha, pere, čisti stan, čak i pegla. Život kao iz bajke.
“Rekla sam ti da ne dolaziš! Pa jel vidiš kakva je situacija!” obrecnula se stara.
“Došao sam vidjet jel vam što treba. Sigurno vam fali u stanu muška ruka sad kad su Milu uhapsili.”
Stara me odmjeravala s nepovjerenjem.
“Ajde, uđi…” rekla je… iz nove zgode Nacionalne groupie
Nisam bio presretan kad mi se za pomoć obratilo dvoje studenata iz Beograda, Ada i Miloš. Pred progonom srpskog predsjednika Aleksandra Vučića prebjegli su u Zagreb. Prije njih prebjeglo je u Hrvatsku još desetak studenata koje je Vučić označio kao vođe studentske pobune u Srbiji. Shvatio sam da će ovo dvoje srpskih studenata ostat meni na grbači. U džepu nisu imali ni eura, samo bezvrijedne, srpske dinare.
Poveo sam Adu i Miloša u svoju potleušicu u Todorićevu vinogradu. Putem sam razmišljao kako da se otarasim Miloša i ostanem solo s Adom.
Ali ne da se nisam otarasio Miloša, nego sam na kraju dobio i Ivicu. Todorića. Stajao je pred potleušicom u vinogradu, čekao me jer mu tri mjeseca nisam platio rentu.
“I ne samo to, nego si još ovdje doveo i studente. Izgleda da ti njima još naplaćuješ stanarinu na mom posjedu. Nasanjkao si me gore od Plenkovića i grupe Borg”, razbjesnio se.
“Gazda, ovo su studenti iz Beograda. Doveo sam ih da iz vašeg vinograda ko kmetovi Matije Gupca pobunu protiv Vučića proširimo i na pobunu protiv Plenkovića i hrvatske vlasti…. Nova zgoda Nacionalne groupie
Rekao sam Nepalcu da se skine i okupa se, opet mu je koža zaudarala po nekim jakim začinima. Rekao je da mu je postalo jako neugodno skidat se preda mnom gol kao od majke rođen.
“U Zagrebu ti je normalno biti gol. Imali smo umjetnika Toma Gotovca koji je gol čak hodao po centru grada. Po tom njegovu performansu, dok je gol hodao po Trgu, Zagreb je prije neki dan dobio novi logo, Zagreb volim te”, rekao sam i izvadio mobitel.
Mom Milanu pokazao sam crno-bijelu fotku na kojoj je Tom Gotovac gol hodao po Trgu. Nepalac je promotrio penis Toma Gotovca. Prilično mali penis kakav krasi većinu purgera, iako je Gotovac rodom bio iz Sombora.
“Zagreb volim te!”, Nepalac se skinuo gol i zakoračio u kadu.
Pomislio sam kako je ta krilatica na novom logu Zagreba osmišljena da je Nepalci lakše izgovaraju. Jer Nepalcima bi teško bilo to izgovorit pravilno u vokativu: Zagrebe, volim te.”
Skinuo sam se i ja. Dok sam sapunao Milana, i ja sam od sreće uzviknuo:
“Nepal volim te!” Nova zgoda Nacionalne groupie…
Mi đaci u razredu smo pisali zadaću iz hrvackog. Naslov zadaće je bijo Moja domovina. Ona učiteljica Smilja je dok smo mi pisali šetkala oko klupa. Ona je držala ruke na leđima i skupljala je usta. Plus bi svako malo žešće uzdahnila. Mi smo škrabali u bilježnice i šutili smo. Uča je rekla: „Jebešmi mater ako u ovon razredu ukupni kvocjent inteligencije prilazi deset! Kad se svi zbroje! Pa da iman deset iljada eura plaću, to bi bilo malo za nosit se sa ovolikon količinon debilizma! A kamoli manje od soma eura!“ Uča je rekla: „Šta opet znači da bi svaki od mojih učenika moga postat ministar u Plenkovićevoj vladi! Šta si veći tupson, to u Plenkijevoj Hrvackoj imaš veće šanse!“
Uča je rekla: „Kad je u Hrvackoj pravilo da najveći glupani najbrže napreduju, ne bi se čudila da sutra cili ovi razred postne kabinet gospodina Plenkovića! A ja, koja san ih učila čitat i pisat, zbrajat i oduzimat, ja iman duplo manju plaću od klozetfrau u Minhenu! Jebenlivan mliko materino!“ Uča je rekla: „Pa jel ih onda ne bi bilo bolje sve od kolpa spržit sa napalmom dok su još mali, da nan posli ne zagorčavaju život? A ne gubit vrime na školovanje i zadaće iz hrvackog!“ Uča je rekla: „A i te zadaće su ljuta propaganda! Moja domovina, molinte lipo, koji li je to gubaš u ministarstvu smislija! Jedini ispravan naslov bi bija Moja septička jama!”… novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.
U šatoru mi je postalo previše zagušljivo. Izašao sam. Hodao sam po Pionirskom parku. Zastao sam pored šatora ispred kojeg je bila kutija sa sendvičima. Bili su to isti onakvi sendviči kakve je Vučić radio prošle godine pred TV kamerama: majoneza i gomila parizera. Nije ni čudo da se po čitavom Pionirskom parku osjećao zadah parizera. Pomislio sam da je možda i bolje da ne pokušavam zbariti neku sendvičarku s napumpanim usnama kakvih je bilo ovdje po kampu. Zadah po parizeru baš i nije neki afrodizijak. Ali nikad ne reci nikad. Toliko sam bio gladan da sam uzeo dva sendviča. Jeo sam ih na jednom od traktora koji su poput bedema stajali oko Pionirskog parka. Na tom traktoru s Vučićevim sendvičem osjećao sam se kao neki prognanik iz Krajine.
“Svirac… Mislila sam da ne možeš niže, ali očito možeš. Postao si Vučićev sendvičar”, začuo sam prpošni, ženski glas.
To je bila pjevačica i TV voditeljica Ida Prester. Zagrcnuo sam se Vučićevim sendvičem od neugode. Ida je sa skupinom studenata koji su prosvjedovali protiv Vučića obilazila Pionirski park i podrugivala se nama studentima koji želimo učiti. Nova zgoda Nacionalne groupie
Borna se osvrnuo na spremnost kasarne u Kninu za vojnike, uspoređujući ju s apartmanima za iznajmljivanje. Komentirao je kako Hrvati ne prosvjeduju, već se spremaju za vojni rok. Anušić želi da svi idu u vojsku, makar imali anemiju, ali kako nije premijer, mora čekati. Komentirao je novi logo za grad Zagreb, rekavši da se slaže da ga je moglo napraviti dijete za 10 minuta. Ljudi su toliko nezadovoljni da bi mogli ipak izaći na ulice i prosvjedovati (što je dobro).
U kolonu Feminizam bez granica upravo je ušao i Marko Bošnjak, pobjednik na Dori. Robertina ga je prezirno odmjerila. A onda s još puno većim prezirom izgovorila:
„Nekad je Hercegovina davala heroje, ratnike kao Blago Zadro, a sad ovakve nit muške nit ženske ko ti. E moj Bošnjak, u kakvo si se ti kolo upleo. A nekad si pjevao u crkvi… Sotona te zaveo preko želje za uspjehom. Kojeg si ti sad uopće roda?”
Bošnjak joj se nacerio širokim osmijehom Džokera.
„Roda me donijela. Ja sam ptica.”
„Prije pica. Izjavio si da si snagu za pobjedu na Dori izvukao iz pičke”, podsjetio sam ga.
„A ti si Svirac još veća pička! I to od nekog Nepalca!” opatrnula me Robertina.
„Nisam njegova, on je moj!” pobunio sam se.
Rada Borić popravila je naočale na nosu. Zabrinutim je glasom rekla: „Kakva zbrka rodova, moramo u novom kurikulumu malo bolje razjasnit što je to točno rod.”
„Ili izrod. Od hrvatskih muškaraca vi i vaša rodna politika napravili ste pičke koje marširaju s vama u haljinicama na Dan žena. Čak je i onaj navodni kršćanin, pjevač grupe Ogenj, nastupio na Dori u haljini, kose svezane u visoki ženski rep!’’ Robertina je zamahnula prema nama bakljom, kao da vatrom rastjeruje demone. Nova zgoda Nacionalne groupie