Đikić: Mladić nije bio samostalni osvetnik nego važna karika u državnom mehanizmu zla - Monitor.hr
11.06.2021. (15:30)

Lipanj u Haagu

Đikić: Mladić nije bio samostalni osvetnik nego važna karika u državnom mehanizmu zla

Do kraja ovog mjeseca trebala bi biti izrečena prvostupanjska presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, ratnim šefovima Resora državne bezbjednosti Srbije, odnosno najbližim obavještajcima Slobodana Miloševića. Eventualna osuda mogla bi biti prva, i posljednja, u kojoj se samo srce Miloševićevog režima proglašava ključnom karikom u lancu zločinačkog poduhvata u Hrvatskoj i BiH. Gledano iz perspektive Aleksandra Vučića i aktualne srpske državne politike, proglašenje krivim Stanišića i Simatovića bilo bi teži udarac od velike većine dosadašnjih haških presuda, uključujući i ovu Mladićevu – piše Ivica Đikić za Novosti.


Slične vijesti

02.11. (18:00)

A bit će da su o nogometu ćakulali...

Ivica Đikić: Providna manipulacija HDZ-a

Nacional: Filipović je snimljen u razgovorima sa Škugorom. Izvor iz DORH-a za 24sata: Nije točno | 24sata

Kad je pristao sudjelovati na sjednici parlamentarnog Odbora za gospodarstvo, Davor Filipović bio je svjestan da će mu biti postavljeno pitanje o tajnom sastanku s Damirom Škugorom. I što je uspio smisliti u suradnji sa zdrugom državnih i stranačkih stručnjaka za propagandu? “Nikad nisam s njim jeo, i nikad nisam razgovarao o plinu i Ini.” Bilo je to, zapravo, priznanje susreta o kojem je u rujnu izvijestio tjednik Nacional: nakon što je zastupnik Mosta Nikola Grmoja u dva navrata suočio Filipovića s činjenicom da ga Bartulica nije pitao je li jeo sa Škugorom i o čemu su pričali, nego samo jesu li se sastali, ministar je zašutio. Tako je, eto, i službeno potvrđeno da je Damir Škugor, član HDZ-a i srednjerangirani menadžer u Ini, bio dovoljno moćan da dogovori privatni sastanak s ministrom gospodarstva, i to svega dva-tri mjeseca nakon što je Filipović postavljen za ministra. Ivica Đikić

21.08. (18:00)

Odlazi nam raja... 1. dio

Ivica Đikić: Junaci prvog retka

Unatrag manje od dvadeset mjeseci, preminula su šestorica novinara koje sam dugo i dobro poznavao, a za neke od njih usudio bih se reći da smo bili prijatelji. Otišlo je šest, po mom mišljenju, vrlo markantnih i međusobno tako različitih ličnosti našeg novinarstva, različitih u pogledu žurnalističkog profila i karaktera, ali gotovo istih ili veoma sličnih u strasti prema novinarstvu, u posvećenosti tom zanatu koji, eto, iščezava pred našim očima. Sve to, mimo smrti u relativno kratkom vremenskom razmaku, spojilo ih je u ovom tekstu, kao i to što mi je svaki od njih – u cijelosti ili u nekim aspektima svog življenja novinarstva – predstavljao nedostižni uzor. Ovo je šest bilješki o novinarima koji bi mogli nadahnjivati neke buduće novinarke i novinare ako iz tog poziva – za sve njih to je bio poziv, a ne posao – ne budu sasvim iskorijenjene vrijednosti koje novinarstvu daju smisao. Novosti

10.07. (19:00)

Nitko tada nije rekao: “Ja neću ubijati, ja se protivim ubijanju”

Ivica Đikić: Sjećanje na Srebrenicu Srbi doživljavaju kao provokaciju, a Hrvati ju ne osjećaju kao “svoju tragediju”

“I u sasvim mirnodopskim i civilnim okolnostima za odupiranje većinskom zlu i nepravdi potrebna je hrabrost i spremnost na žrtvu, a u okolnostima rata sve postaje zaoštrenije i višestruko se potencira. Kad govorimo o srebreničkom genocidu, broj ljudi koji su pružili bilo kakav otpor operaciji ubijanja gotovo da se može nabrojati na prste jedne ruke i nitko od njih nije zbog toga teže nastradao”, podsjeća Ivica Đikić. “Srbi u Bosni i Hercegovini i Srbiji, odnosno glavna struja njihove političke i intelektualne elite, pa i veći dio javnosti, sjećanje na Srebrenicu doživljava kao neku vrstu provokacije i još jednu zavjeru cijelog svijeta protiv Srba. U tome i jest ključni problem,  što Srbi, kao politička i kulturna zajednica, uporno odbijaju suočiti se s istinom o Srebrenici i nositi se s tom istinom kao odgovorna i svjesna nacija.”, zaključuje Đikić. Aljazeera

11.06. (21:00)

Razjedinjeni Zapad

Ivica Đikić: Ukrajinska dilema

Rusija kontrolira oko 20 % ukrajinskog teritorija, što je otprilike 13 % više nego prije 24. veljače i reducirala je ciljeve agresije na čvrsto zaposjedanje četiriju oblasti na istoku i jugu Ukrajine (Donjeck, Luhansk, Herson i Zaporožje). Ukrajina pak i dalje nepokolebljivo inzistira na oružanom protjerivanju ruske armije barem na položaje na kojima je bila prije početka agresije. (…) Što se tiče odnosa Zapada prema ratu u Ukrajini, vidljive su dvije struje: 1) Rusiju treba poraziti, odnosno učiniti sve da Ukrajina ostvari nedvojbenu ratnu pobjedu ili – u blažoj varijanti – maksimalno ekonomski iscrpiti Rusiju i dugoročno je izolirati od što većeg komada svijeta; 2) treba što hitnije zaustaviti rat, pa makar to značilo i ukrajinske ustupke, uključujući i odricanje od dijela teritorija koji su dosad zauzeli Rusi jer će nastavak rata ovim intenzitetom proizvesti još veće političke i ekonomske probleme u Europi, a možda i u nekim drugim dijelovima svijeta. Ivica Đikić

18.02. (15:00)

Na nožić

Kakvu je korist imao obrambeni sustav od Banožića i kakvu korist ima Plenković?

Iz premijerove perspektive, Banožić je idealno kadrovsko rješenje: lišen je političkog dara i karizme, pa mu nije prijetnja u unutarstranačkom pogledu, poslušan je i zahvalan što je izvučen iz slavonske političke anonimnosti i tavorenja po državnim i parastranačkim kancelarijama u provinciji, svjestan je tko mu je omogućio da živi u raskošnom stanu u centru Zagreba, da ga voze i čuvaju, da pije kave u lobijima boljih hotela i da upoznaje pripadnike visokog društva, pamet ga neće osujetiti u ispunjavanju svih izgovorenih i neizgovorenih premijerovih želja i hirova, a neće se buniti i opirati ni ako – ili kad – dođe čas za prijevremeni rastanak s visokom funkcijom – piše Ivica Đikić. Novosti

11.02. (14:00)

Jedna žena protiv cijelog sistema

Oštar zvižduk

U povijesti ovdašnjeg “zviždanja” bilo je svega i svačega, ali pravnica Maja Đerek definitivno se izdvaja kao najozbiljnija, najhladnokrvnija i najpripremljenija za bitku u koju se upustila, bitku protiv itekako nadmoćnijeg suparnika. U njezinoj biografiji i karijeri nema ničega čime bi ju se moglo kompromitirati i diskreditirati, u njezinim dosadašnjim javnim istupima nije bilo ni jednog podatka koji je potom argumentirano i uvjerljivo opovrgnut, sve što je napisala na četrdesetak stranice kaznene prijave, koju je podnijela Državnom odvjetništvu u prosincu prošle godine, potkrijepljeno je dokumentima… Već više od godinu dana traje sudski spor zbog otkaza koji je Renata Sabo uručila Maji Đerek i taj spor može se donekle tumačiti kao motiv gospođe Đerek da počne istupati u medijima, ali to je bio jedini način za izbjegavanje klopke koju joj je postavio HDZ-ov sistem – piše Ivica Đikić. Novosti

28.01. (15:00)

Budi muško i priznaj

‘U ovoj priči oko prebivališno-financijskih marifetluka premijer očito sve zna’

Plenkoviću se na glavu odjednom sručilo mnoštvo nevolja, što je većim dijelom posljedica dosadašnjeg zabijanja glave u pijesak i fanatičnog odbijanja da se uvide i priznaju vlastite pogreške, a on se pred time odlučio skriti u ulogu žrtve destruktivnih, radikalnih, zavidnih, neodgovornih i besposlenih. Vjeruje da će pokazati fatalnu slabost ako prizna i ispriča se za prebivališno-financijske marifetluke svog šefa kabineta, jer šef kabineta ne bi poduzeo tu akciju bez premijerovog znanja. Ne reagira ni na kritike ministara Horvata, Banožića i Beroša – piše Ivica Đikić. Novosti

31.12.2021. (14:00)

The Usual Suspects

Đikić: Najšira slika

Na ovakve bisere ne nailazi baš često. Premijer Plenković tvrdi da je Danijel Bezuk bio izvrgnut višemjesečnoj ili višegodišnjoj nacionalističkoj ili filoustaškoj radikalizaciji čiji je krajnji smisao bio u tome da se mladić napunjen mržnjom i bijesom jednog dana pojavi s kalašnjikovom na Markovom trgu. Prema njegovom mišljenju, to dolazi iz “sijanja mržnje i huškanja u hrvatskom društvu, previše laganja, difamiranja, izmišljanja, etiketiranja“, i to je možda u nekoj mjeri i točno, ali kakve to veze ima s poslom za koji su zaduženi policija, tajna služba i Državno odvjetništvo? – piše Ivica Đikić. Novosti

10.12.2021. (15:00)

Premostimo tu pandemiju

Đikić: Vlast drumom, Most referendumom

Plenković će u jednom času morati odlučiti između dviju solucija: politički riskirati i pustiti da se dogodi ustavotvorni referendum ili okupiti dvije trećine saborskih zastupnika i ugraditi u članak 17. Ustava ono što se zahtijeva u referendumskoj inicijativi mimo izlaska ljudi na glasačka mjesta. Ukoliko bi se zbilo da Plenković zaigra malo riskantnije i da se referendum uistinu dogodi, Vladi i HDZ-u bio bi veoma težak politički udarac kad bi se birači većinski opredijelili za Mostov prijedlog. Vladi i HDZ-u nesumnjivo bi težak udarac bila i predaja bez borbe, odnosno dodavanje pandemije u članak 17. Ustava putem dvotrećinske parlamentarne većine, ali taj poraz bio bi manje vidljiv, pri čemu bi se Plenkoviću otvorila mogućnost da dodatno odugovlači, s nadom da će pitanje Covida-19 postati više-manje irelevantno dolaskom toplijeg vremena i smanjivanjem broja zaraženih i oboljelih. No ni to ne može unedogled – piše Ivica Đikić. Novosti

03.12.2021. (19:00)

Trulo je sve

Đikić: Evo vam Šipek!

Imamo situaciju u kojoj je, zahvaljujući europskim mehanizmima krivičnog progona i nekim domaćim novinarima, raskrinkano DORH-ovo i USKOK-ovo višemjesečno zataškavanje malverzacija Plenkovićeve ministrice, u što je bila uključena i glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek, koja je – ponovimo – na taj položaj dospjela Plenkovićevom milošću, a Plenković na sve to odgovara da je hrvatsko pravosuđe nezavisno i samostalno jer ni on ni HDZ nimalo ne utječu na tužitelje i suce i uopće ne znaju koga se istražuje te da je to najbolji način suzbijanja korupcije. Opet, čak kad bismo i povjerovali da Plenković govori istinu, a u to možemo samo vjerovati ili ne vjerovati, ostaje činjenica da su dvije vodeće dužnosnice DORH-a učinile kako su učinile, to jest da su postupile u skladu s interesima HDZ-a i Vlade – piše Ivica Đikić. Novosti