23.02. (16:43)

Kome je Tuđman ostavio Hrvatsku

Polemika Ante Tomića i Hide Biščevića u 4 nastavka: drugovi, pacijenti i pouzdani partijski komentator

“Nije riječ ni o drugu Tomiću niti o drugim pacijentima s opsesivnim frustracijama u svezi Hrvatske i Tuđmana”, pisao je bivši novinar i diplomat Hido Biščević u svom odgovoru Anti Tomiću na kritiku Biščevićevog istupa u Globusu, gdje je prepričao da ga je Tuđman prije smrti pitao kome da “ostavi Hrvatsku”. U najnovijem nastavku polemike Ante Tomić “pouzdanom partijskom komentatoru koji je svim vlastima bio dobar” zamjera što mu se obraća s “druže Tomiću”: “Imenica “drug” meni je veoma draga i često je koristim. Imam mnogo drugarica i drugova, koji su pošteni, pametni i hrabri. Hido Biščević ne ispunjava nijedan od nabrojanih uvjeta. Niti ja njega smatram drugom niti dozvoljavam da on mene tako zove.”



Slične vijesti

Prekjučer (08:30)

Antilliam Tomispeare

Ante Tomić: Tužna i jadna povijesna vožnja splitske podzemne željeznice

Prihvatili smo da ćemo mnogo puta svjedočiti ekonomskom, političkom, kulturnom, moralnom i svakom drugom nazadovanju. Usprkos svemu tome, povijesnu vožnju splitske podzemne željeznice nije bilo lako gledati. To je bilo tako jadno i tužno. Gotovo bi se čovjek sažalio nad hadezeovcima koji jedan mračni tunel nazivaju podzemnom željeznicom, koji jedan traljavo obavljen posao komunističkih vlasti otprije četrdeset godina danas nazivaju svojim uspjehom – osvrće se Ante Tomić na bizarno “otvaranje podzemne željeznice” u Splitu.

09.06. (14:30)

Tomić: Da sam sedamdeset pete izabrao pošten posao konjokradice, što bih propustio? Možda onaj skup besramnih lažljivaca iz Čakovca

“Po duši govoreći, da sam sedamdeset pete, šeste, otišao s popravljačem kišobrana i gatarom, izabrao pošten posao konjokradice, švercera ili violinista, što bih propustio? Što bi mi nedostajalo iz našega svijeta bijelaca? Možda ono otprije nekoliko dana u Čakovcu, gdje je tisuću desničara izašlo na ulicu protestirajući protiv svojih ciganskih susjeda, visoko podižući natpise: “Hoću normalan život.” Ma, znate šta, poserem se na njihov normalan život. Tko je uopće Bujancu i Rojsu rekao da su zdravi u glavi?”, piše Ante Tomić za Jutarnji.

02.06. (06:30)

Eh, da je meni vlast na pet minuta...

Ante Tomić: U svim našim birtijama spava po jedan neostvareni diktator

Hrvati prosto obožavaju apsolutističke fantazije, piše Ante Tomić: “U svim našim birtijama po jedan neostvareni diktator spava s glavom na stolu, u lokvici sline, smiješeći se snu u kojemu pokvarenim ministrima i zastupnicima odsijeca ruke. Napokon, jednoga smo takvoga u nedjelju izabrali na izborima za Europski parlament. U Bruxelles ćemo poslati Hamurabija iz našeg sokaka, bivšeg trgovačkog suca Mislava Kolakušića, koji je više od osamdeset četiri tisuće punoljetnih građana Republike Hrvatske očarao obećanjem da će vratiti opljačkano, do zadnje lipe, i da će sve besprijekorno štimati, država će biti kao apoteka, moći će se jesti s poda, samo da njemu pet minuta daju vlast…”

19.05. (06:30)

Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

06.05. (14:30)

Nacionalno pitanje

Ante Tomić jedan dan s Episkopom dalmatinskim: Ja sam Srbin iz Dalmacije. Nacionalno i zavičajno uporedno postoje u meni

Tomić: Jednom ste mi kazali da ste iz nacionalističke obitelji i to mi se svidjelo jer sam i sam sličnog podrijetla, iz jedne, ne bogzna kako drske i glasne, ali ipak nacionalističke obitelji, sumnjičave prema jugoslavenskoj državi i njezinim vrijednostima, osobito prema bratstvu i jedinstvu. Pretpostavljam i da nacionalizam vaših nije bio drugačiji.

Episkop Nikodim: Ne bih rekao da je to bio nacionalizam koji se neprijateljski postavljao prema nečemu. Bio je to zdrav nacionalizam, da to tako kažem…

Tomić: Dopustite, oče Nikodime, ne vjerujem da postoji nešto takvo kao što je zdravi nacionalizam.

Episkop Nikodim: Meni se čini da postoji. Voljeti svoj narod, a ne mrziti druge, to bi valjda trebalo da bude pozitivno. Moji stričevi, pa i moj otac, više su se bavili sa kulturom srpskog naroda, sa postojanjem i opstankom naših ljudi, koja je naša budućnost u ovim krajevima. Iz tih razloga kažem da su bili nacionalisti. Mene su uspeli da zadoje sa takvim nacionalizmom, nacionalizmom sa kojim volim svoj narod i brinem se za njega, ali poštujem i druge, posebno one sa kojima dijelimo ulice i trgove, zemlju, pa i zrak koji dišemo, a naročito sinje more i divne rijeke. I zato i smatram da se treba voljeti svoj narod i da to ne treba da bude problem, ali ujedno i poštovati drugoga i drugačijeg.
Zabilježio Ante Tomić za Jutarnji.

05.05. (07:30)

Ante Tomić: Zašto je plakala? Što je nju, jadnu, slomilo? Ridala je na vječnu temu

Njezine suze izazivaju nelagodu. Kad je vidite kako isprekidano diše i brada joj drhti, kako joj se oči pune suzama, dođe vam loše. Ispuni vas bijes od te trećerazredne Antigone koja gledajući Vukovar patetično šapće: “Stoji grad”. A ona, primijetili ste možda, takve predstave stalno igra, vazda u jednoj napetosti, potresena, uzdrmana, slama se pod navalom emocija – piše Ante Tomić o suzama predsjednice u Vukovaru.

01.05. (22:30)

A tak su se pogodili

Ante Tomić: Nije Mađarska najgore što nam se moglo dogoditi

Globus tako jedan dan otkrije da je ministar državne imovine Goran Marić u Živogošću kupio cijelu kuću od dvjesto pedeset kvadrata za osamsto pedeset tisuća… Drugi dan sve nas iznenadi da obnova manje od četiri kvadrata zahoda stoji gotovo dvjesto devedeset tisuća kuna. Praktično, da su montirali još jednu školjku i vodokotlić i razmazali još jednu ruku piture, to bi vrijedilo kao cijela, više od šezdeset puta veća kuća ministra Marića u prvom redu do mora na Makarskoj rivijeri – piše Ante Tomić u Slobodnoj.

29.04. (16:30)

Promisli dvaput ako misliš prevariti vlast

Ante Tomić: Htjeli su ispasti pametni, a ispali su glupi

Svevremensku kolumnu s široko primjenjivom poukom napisao je Ante Tomić: Prođe tako stotinu i više godina, odavno više nema ni Austro-Ugarske Carevine ni Franje Josipa, jedva ih se više i sjećamo, a Guzine, Puzigaće, Derikoze i Ubiparipi još nose svoja smiješna ili sramotna imena. Baš kao i oni iz Baćin Dola, htjeli su biti pametni, a ispali su glupi. I to se nekako ponavlja sve do naših dana. Premda su komično neuspješni, mudrijaši ne odustaju. Iz generacije u generaciju ustrajno se izmotavaju, izvlače, varaju, lažu, vrdaju, muljaju, kenjaju, maslaju, hvataju krivine, prave se blesavi i na bezbrojne druge načine pokušavaju zajebati državu, da bi naposljetku obično zajebali samo sebe.
Kako je Matija Babić zeznuo državu.

22.04. (09:30)

Ante Tomić: Da su djevojčice vikale kako im se ukazala Majka Božja, ljudi bi im smjesta u sve povjerovali, ali kad kažu da im je fra Kornelije stavljao ruku u gaćice, to nema šanse da je istina

Propovjednik kaže: “Otkrih da ima nešto gorče od smrti – žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj”. Više od dvije tisuće godina kasnije ovo se mišljenje uzima kao potpuno vjerodostojno u suđenjima za seksualne zločine. Optuženi u čudu, raširenih ruku i razrogačenih očiju, ne shvaćaju u čemu je njihova krivnja. Žena je, zaboga, otkopčala dva gornja dugmeta košulje. Gospodine suče, molim vas, njezina je poruka bila nedvosmislena. Zašto joj se nazirao grudnjak ako nije željela da je on ošamari, baci na tlo, podere odjeću i siluje? Dogodilo se tako i u Zapadnoj Hercegovini, u Čitluku – piše Ante Tomić za Jutarnji.

18.04. (00:45)

Ante Tomić: Crveni plastični botun kao iz Turbo Limach Showa, upravo savršeno opisuje vlast Andreja Plenkovića

Plenkovićev i Keqiangov crveni botun ne da nije zabijao pilot u dno zaljeva, već ni usisivač, električnu četkicu za zube ili štapni mikser ne bi mogao uključiti. Kinezi vjerojatno nemaju pojma kako su pogodili, a ako imaju, to je demonski cinizam, genijalna dosjetka. Jer lažni uređaj, crveni plastični botun kao iz Turbo Limach Showa, upravo savršeno opisuje vlast Andreja Plenkovića. Hrvatski premijer jednako je beskoristan. Premda on nešto, kao, radi, pi-ar podrepine i dodvorice ne mogu dovoljno nahvaliti njegovu mudrost i energičnost, njegove odlučne poteze od kojih se zemlja trese, sve je to samo scenografija, kulisa, prividno i za šalu, bez veze sa stvarnošću – piše Ante Tomić za Slobodnu.