Queenpins: Satira američkog konzumerizma - Monitor.hr
05.10. (14:00)

'Baš pravi „cigla-malter“ film za razbibrigu'

Queenpins: Satira američkog konzumerizma

Nema, dakle, ničeg lošeg u tome da zamrzivač uvek bude pun, i to upola cene zahvaljujući „sitnim pobedama“, ali problem je kada se taj adrenalin od tih ušteda mora održavati kupovinom drugog, trećeg, petog ili desetog zamrzivača. Sva mudrost je kako se igrati i pobeđivati, a ne preigrati se… O tome šta se dešava kada se preigramo sa uštedama i zaradama na zicerima, pa ne znajući postanemo prestupnici, govori nam krimi-komedija Queenpins autorskog dvojca Aron Gaudet – Gita Pullapilly. Narečeni dvojac dolazi iz dokumentarističkog miljea, a Queenpins je filmska priča bazirana na istinitim događajima s početka prošle decenije koji su protresli Arizonu i deo ostatka Amerike, pa se to može učiniti kao dobitna kombinacija. Konačni domet ipak nije toliki, ali Queenpins je film za barem jedno opušteno i neobavezno gledanje. Marko Stojiljković za XXZ Magazin.


Slične vijesti

21.11. (23:00)

Magija koja traje

Njegić: ‘Harry Potter i kamen mudraca‘: Čarobnjak koji je obećavao, prošlo je 20 godina otkako je junak fantazije krenuo na putovanje od djetinjstva do svijeta odraslih

No, na friško obljetničarsko gledanje “Kamena mudraca” s nećacima jasno je da film baš zbog te bajkovite nevinosti još uvijek funkcionira i ostavlja dojam da dolazi iz nekog drugog vremena, kad blockbusteri nisu nužno morali biti mračniji i realističniji da bi bili ambiciozniji, kao što su to od 2005. naovamo postali s novim “Batmanima” i “Bondovima”. Nevinost je zalog “Potterove” zimzelenosti s kojom se generacije djece i mladih mogu poistovijetiti, od 2001. do 2021. godine i dalje. “Sorcerer’s Stone” je u osnovi epska priča o pohađanju škole i odrastanju, početak putovanja glavnog lika od djetinjstva do svijeta odraslih. Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

20.11. (14:30)

Kao ni kajmak s marmeladom

Duka o filmu Danisa Tanovića: Ne ide uz ćevape kečap

Gdje se jedu najbolji ćevapi u Sarajevu – to se čini glavnim pitanjem u toploj, šarmantnoj Tanovićevoj priči o ćevabdžijama i ćevabdžinicama, no to je storija o prijateljstvu, o jalu i podmetanjima, o ljudskim i obiteljskim odnosima, o ljubavi, u pozadini i o sarajevskim ratnim profiterima, o Baščaršiji u doba pandemije. Izet Mulahadžić (igra ga Izudin Bajrović) i Enes Hadžihadžić (Branko Đurić) ćevabdžije su na Baščaršiji i dobri prijatelji, a njihova djeca, Enesov Orhan i Izetova Lana, u ljubavnoj su vezi. Enes nudi Izetu da zajedno uđu u posao u kojem bi uz stroj iz Njemačke koji doneseno meso razdvaja i oblikuje u ćevape mogli brzo proizvoditi i prodavati ćevape u inozemstvu. Odnosi među porodicama se pokvare kada pred Enesovu radnju dolazi najpoznatija gastronomska influencerica iz Zagreba koja je čula da su Enesovi ćevapi najbolji. Enes želi natjecanje svih sarajevskih ćevabdžija, uz žiri, o tome čiji su ćevapi najbolji, ali Izet odbija jer to za njega nema smisla. O tome, ali i nekim drugim izdvojenim filmovima sa ZFF-a piše Zdenko Duka za Lupigu.

31.10. (19:00)

Muzika, kamera, akcija

Još jedna recenzija filma Dune (2021), ovaj put iz pera Bugovog recenzenta

Scenarističku ekspoziciju, kojom je Lynch dočarao političku dimenziju romana, Villeneuve nastoji zamijeniti umjetnički intenzivnijim pristupom. Mistična i poetična atmosfera provlači se kroz cijeli film i čini gledanje najnovije Dine uistinu jedinstvenim iskustvom. To jedinstveno iskustvo upotpunjuje Hans Zimmer koji je napisao glazbu s namjerom da bude drugačija od njegovih dosadašnjih djela. U tu svrhu su korišteni instrumenti koji su  stvoreni posebno za ovu priliku, a sam Zimmer je proveo tjedan u pustinji u Utahu. Premda ne zvuči kao soundtrack kojem ćemo imati želju vratiti se izvan okvira filma, u okviru filma je u savršenom skladu s vizualnim sadržajem. Ipak, nisu svi oduševljeni šturom skriptom i sporim ritmom filma. Dok jedan ekstrem publike opisuje osjećaj pri gledanju nove Dine kao komparativan onom pri gledanju Kubrickove Odiseje, drugi ekstrem misli da je film prosto dosadan. Ono što je sigurno je da film koji se sastoji od sat vremena uvoda, sat vremena akcije, te završava vrhuncem umjesto raspletom, nije format na koji je publika navikla. Bug.hr

25.10. (01:00)

Svi u kina!

Njegić: ‘Dina‘: Spektakl iz snova za fanove SF-a, pogledali smo nestrpljivo očekivani film koji od samog početka najavljuje nešto grandiozno i to naveliko isporučuje

Blockbuster koji se ne boji držati sporogoreći ritam tijekom dvoipolsatnog trajanja i povremeno zastati ako treba, odnosno držati gledatelja u iščekivanju od posjeta pješčanom planetu Arrakisu i bildati zanimaciju za iduće otkriće, bilo da je to neki planet, grad, svemirski brod, letjelica na pola puta između helikoptera i divovskog vilinog konjica ili gigantski pješčani crv. To je zasigurno zato što Villeneuveovi senzibiliteti potječu iz festivalske/art kinematografije pa režira na zlatnoj sredini filma za festivale i multiplekse (premijera na Veneciji nije slučajna). Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

11.10. (01:00)

O Sarajevu, Splitu, ćevapima i kinematografiji

Marko Njegić: Intervju s Danisom Tanovićem o novom filmu “Deset u pola”

Danis Tanović gost je ovogodišnjeg 9. međunarodnog festivala “Taste the Mediterranean”. Povezano je to motivom hrane i s njegovim novim filmom “Deset u pola” koji je oduševio publiku svojim poetskim opisom Sarajeva, a ideja je nastala baš u Splitu. Nagrađeni redatelj premijeru filma uspio je ove godine održati uživo te pazariti izravnu reakciju publike, a u hrvatska kina stiže u studenom. Osvrnuo se i na hrvatsku kinematografiju te je usporedio sa srpskom rekavši kako postoji velika razlika u količini ulaganja, a pohvalio i ovogodišnju nagrađivanu “Murinu”. Intervjuira Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

10.10. (16:00)

Preporuka od vječnog satirika

Basara: Traktat o Tomi

Svoju recenziju filma “Toma” koji čini se ima odlične odjeke u publike kolumnist je sročio u riječi: Ima možda i dve nedelje otkako sam odgledao film „Toma“, ali sam strpljivo čekao da se potrevi neka tmurna subota, dan za kulturu, posle koje će osvanuti tmurna nedelja, najtužniji dan, pa da tek onda napišem amatersku recenziju filma. Po mom amaterskom, filmofilskom mišljenju, „Toma“ je najkompletniji srpski film „ikada“, što rekle novindžije. Jeste to tzv. bioskopski film – dakle film snimljen s namerom da bude masovno gledan – ali to je film koji je gledan (i koji će biti gledan) s jakim razlogom – pride i sa uživanjem – što u Srbiji nije uvek slučaj. Piše Svetislav Basara za Kurir

26.09. (11:00)

Uvijek draga legenda

Zrinka Pavlić: Zrinka Pavlić: ‘Zeleni vitez’ – neobična i očaravajuća adaptacija epa iz serije legendi o kralju Arturu

Da se razumijemo, David Lowery je pomalo čudan na jedan osobenjački način, i to se vidi u ovom neobičnom filmu, ali ovom prilikom to ću mu pripisati u plus, unatoč tome što u filmu IMA njegovih čudačkih preseransa koji ništa ne znače. No malo ih je i lako su zanemarivi… Gawaina glumi Dev Patel, što je vjerojatno svima onima koji maštaju o rasno i etnički čistoj prošlosti zapadne Europe natjeralo krv na oči. Tko ih šljivi. Dev je fenomenalan u ulozi i pritom, osim na njegovu produhovljenu i vještu glumu, baš mislim i na fizički aspekt. Piše Zrinka Pavlić za Tportal

16.09. (22:00)

Raslojavanje žanra

Klima i globalno zatopljenje u filmovima, knjigama, serijama: Kamera voli apokalipsu, ali…

Klimatska fikcija na filmu nastavlja se na stari trop o umirućoj Zemlji, što je sada uvjetovano čovjekovim utjecajem na klimu. Pritom se javljaju tri situacije, na temelju kojih filmaši nastoje graditi priče. Najbrojnija je vezana uz narativ o postapokaliptičnoj budućnosti, koja je rezultat kataklizmičkoga događaja u prošlosti. On je u klimatskoj fikciji, nije teško zaključiti, uvjetovan klimatskim situacijama, koje redovito dovode do niza promjena, upravo onih o kojima je Wallace-Welles pisao, te koje se kreću u rasponu od prirodnih do društvenih. Dejan Durić u trećem dijelu o postapokaliptičnim temama u pripovjednim medijima za Gradsku knjižnicu Rijeka.

10.09. (17:00)

Za filmofile

Njegić: Pušten prvi ‘trailer‘ za nestrpljivo očekivani četvrti ‘Matrix‘ – malo tko se neće poželjeti vratiti natrag u ‘matricu‘ s Neom i Trinity nakon što vidi ove scene

Foršpan je spektakularan, ali i tajanstven, no prepoznatljivo “matrixovski” u akciji i vizualnim efektima što dočaravaju simuliranu stvarnost gdje je zarobljeno čovječanstvo. Pitanje je može li četvrti film izazvati novu vizualnu revoluciju kao prijelomni prvi “Matrix” iz 1999., ali malo koji fan se neće poželjeti vratiti natrag u “matricu” kad vidi ove scene i križati dane do kinopremijere krajem prosinca. Mr. Anderson, welcome back, we missed you… Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

09.09. (21:00)

'Intimni portret žene koja se pokušava spasiti'

Spencer: Kritičari oduševljeni novim filmom o Lady Di, Kristen Stewart je sjajnija od same krune

U Veneciji je premijerno prikazan film ‘Spencer‘, još jedan u nizu biografskih filmova o Lady Diani. Prve kritike kažu da postoji velika mogućnost da ‘Spencer’ bude veliki kandidat za Oscara, ali i da je riječ o još jednom umjetničkom portretu koji možda nema dovoljno široku privlačnost da očara baš sve obožavatelje Kristen Stewart, princeze Diane ili općenito priča o britanskom prijestolju. Iako će neki bez sumnje odbaciti ‘Spencera’ kao zastrašujuću psihodramu, predstavljanje kraljevske obitelji kao zlokobne korporacije spremne nanijeti rane i staviti na led svakog uljeza koji ukalja njihov brend zastrašujuće je uvjerljivo. Tportal