Viktor Ivančić: Top GUM (Generalna uskrata mikrofona) - Monitor.hr
18.06.2021. (18:30)

'U postojećem medijskom sustavu novinar je mrtav'

Viktor Ivančić: Top GUM (Generalna uskrata mikrofona)

Demokratska funkcija informativnih medija ne može se svoditi na držanje mikrofona onima koji demokraciji rade o glavi! Zato se ovim dokumentom, umjesto kondoma, predlaže primjena GUM-a. Kada se političarima oduzme status govornih subjekata u medijima, sam proces informiranja neće biti depolitiziran. Naprotiv, doći će do repolitizacije, iz prostog razloga što se politička aktivnost više neće razmatrati u propagandnom, već u kritičkom ključu. Ili ovako: umjesto da sa svakom budalom razgovaraju o bilo čemu, novinari mogu s bilo kime razgovarati o svakoj budali, odnosno – dati šansu građanima da se izjašnjavaju o političarima, dok su ovi pod režimom GUM-a – predlaže Viktor Ivančić.


Slične vijesti

Subota (10:00)

Prema poželjnijoj strani svijeta

Ivančić: Zapad na demokraciju

Da li se službena hrvatska vanjska politika naziva vanjskom zato što se vodi iz Hrvatske prema vani ili pak zbog toga što je dirigirana iz vani prema Hrvatskoj? Je li ona dakle tek vanjska ili je iz-vanjska? Što kada se destruktivac s Pantovčaka usudi izjednačiti zločine Putina i Netanyahua, premda za to nije dobio dopuštenje od gospodina Bidena? Iako je odgovor poznat svakom punoljetnom građaninu, ponovimo ga još jednom, radi utvrđivanja gradiva. Hrvatska dakle potpuno samostalno i neovisno donosi odluke koje joj se serviraju iz Washingtona i Bruxellesa. One su uvijek u najboljem nacionalnom interesu, jer je jedino hadezeovska vlast, na čelu s poglavicom, pozvana da presudi što je to nacionalni interes. Pokuša li se tkogod drugi umiješati u taj odgovoran posao – podriva nacionalne interese. Viktor Ivančić za Novosti

05.10. (12:00)

Oni su za-laganje

Ivančić: Hrvatski odgoj

U duhu načela što ga je još početkom devedesetih, u doba prvobitne akumulacije državnosti, formulirala novinarka Dunja Ujević, obznanivši da je spremna pisati neistine ako je to u interesu Hrvatske, Marija Selak Raspudić odlučila je u predizbornoj kampanji promovirati laganje kao vrhovnu političku vrlinu. A kako je veza između politike i obmane takoreći notorna, tekovina s aromom tople vode, domoljubna matrica je ta koja anulira negativne konotacije i osigurava javnu prihvatljivost. Na stvari je dakle za-laganje za Hrvatsku.

Nešto drugačiji pristup složenoj problematici derogiranja istine njeguje državni tužilac Ivan Turudić: u njegovu fokusu nije nacionalna sigurnost, već nacionalna pristojnost. Ivan Turudić inzistira da se o njegovim lažima raspravlja na čistome hrvatskom. Naučite se pristojnosti, gospodo! Ako vas gledam u oči i lažem, a to činim na pravilnome hrvatskom jeziku, najmanje što mogu očekivati je da se istim tim jezikom služite i kada moje laži propitujete, a ne da ovo časno mjesto skrnavite srbizmima. Ponašajte se pristojno! Viktor Ivančić za Novosti

28.09. (14:00)

Rade na Zakonu o zaštiti bande

Ivančić: Rolex AP

Kako su premijer i tužilac, AP i IT, koordinirali proces razvlašćivanja i pospremanja u pritvor korumpiranih hadezeovaca, možemo samo nagađati, no savršeno je jasno da je komunikacija među njima morala biti intenzivna. Pa dobro, evo nagađanja (Viktora Ivančića za Novosti):

  • IT: Josip Šarić.
  • AP: Kad?
  • IT: Sutra?
  • AP: Jesi ti normalan, Ivane?!
  • IT: Idući tjedan?
  • AP: Rano je to, jebo ga bog. Mora čovjek prije toga dati ostavku, da uspostavi distancu između sebe i stranke. A ne da ispadne da hapsiš saborskog zastupnika HDZ-a. Ta sranja smo imali ranije.
  • IT: Onda nakon ostavke?
  • AP: Nakon ostavke, normalno… Nego, zar se mi već nismo dogovarali oko Josipa Šarića?
  • IT: Škorić. To je bio Josip Škorić. On je već dao ostavku na dužnost direktora Hrvatskih cesta. Hapsit ćemo ga ovih dana.
  • AP: Čovječe. Dobro ljudi kažu da su svi hadezeovci isti, više ih ni po imenu ne možeš razlikovati… Samo, nastaviš li ti ovako, moj Ivane, ja ću ministre i zastupnike loviti po stranačkoj mladeži, među maloljetnicima…
22.09. (13:00)

Via Korčula

Viktor Ivančić: Susret Milanovića i predsjednika Republike

Pa ne mogu se valjda uoči predsjedničkih izbora zamjeriti hrvatskim braniteljima!? – rekao je povišenim tonom predsjednik Milanović.

Naravno da ne možete – rekao je predsjednik Republike. – Militarističko krilo vaše ličnosti vam to ne dopušta. Koliko znam, s udvaranjem ste znali ići toliko daleko da dodjeljujete državna odlikovanja ratnim zločincima.

Toga se ne mogu sjetiti – rekao je predsjednik Milanović. – Protokol mi je stvarno pretrpan.

Dopustiti “braniteljskim udrugama” da kroje i uređuju program jedne antifašističke priredbe isto je kao da se čoporu vukova povjeri čuvanje stada ovaca – rekao je predsjednik Republike. – Osim toga, povinujete li se kriterijima koje nameću “braniteljske udruge”, a to su kriteriji egzekutivne desnice, potpuno je svejedno hoćete li dobiti ili izgubiti predsjedničke izbore.

Zašto bi to bilo svejedno? – pitao je predsjednik Milanović.

Zato što ako ih i dobijete, nećete postati predsjednik Republike, nego predsjednik Milanović – rekao je predsjednik Republike. – Dakle političko biće bliže neurotičnome klaunu, stand-up tragičaru, nego prosvijećenom državniku.

Viktor Ivančić za Novosti

27.07. (11:00)

O provjeri činjenica bez zaštite za čitatelje

Ivančić: Fuck-checking

“Šta je uopšte poenta Ivančićeve reakcije?” pita se O. Radović. “Da za svaku priču treba uzeti što širi kontekst?” iščuđava se. “Dokle?” pita se dalje, treba li “raščlaniti po potrebi sve do istočnog greha koji svi nosimo”?

Što se mene tiče, istočni grijeh možemo prepustiti duhovnim ocima gospođe O. Radović, a na pitanje “dokle?” preporučujem odgovor: dotle dok se ne ukažu obrisi kakve-takve istine. Jer priče lišene konteksta, kakve preferira O. Radović, uglavnom se pokazuju prilično nezgodnima. Istrgnut iz konteksta, primjerice, Adolf Hitler može biti predstavljen kao ljubitelj pasa i vegetarijanac, a Radovan Karadžić kao razbarušeni poeta i simpatični profesor književnosti. Kao što će, kada se ukloni kontekst, general Momir Talić iz balkanskoga ratnog krvoloka biti preoblikovan u srpskoga nacionalnog heroja. Viktor Ivančić odgovara kolegama novinarima u reakcijama na tekst “U ime beba“.

24.07. (11:00)

Briga za obrazovanje i loš kućni odgoj loša su kombinacija

Ivančić: Dobri otac Ivana Penave

Što to uopće znači da se netko neće miješati u autonomiju sveučilišta? – pita samoga sebe Ivan Penava u intervjuu Novom listu. A zatim, u pokušaju da kroz iščuđavanje što jasnije markira odgovor, pitanje produbljuje: “Ako sutra netko na nekom fakultetu odluči promovirati četnički pokret, hoće li se reći da im to autonomija sveučilišta omogućava?” Lišen potrebe za licemjerjem i zametanjem tragova, vođa domovinaca je dakle omraženu “rodnu ideologiju”, čijem su širenju Rodni studiji navodno imali služiti, sasvim prostodušno i sasvim očekivano izjednačio s četništvom. Bi li prvi čovjek stranke koja boravi na vlasti i upravo razmješta armiju partijskih grebatora po državnim ministarstvima i javnim ustanovama ikada sebi dopustio da promoviranje ustaškog pokreta tretira s istom ili sličnom averzijom kao i promoviranje četničkog pokreta? Naravno da ne bi. Jer ponajveći doprinos promoviranju ustaškog pokreta daju upravo Domovinski pokret i njegov starješina. Viktor Ivančić za Novosti.

19.07. (00:00)

O nekim drugim bebama niti riječi

Ivančić: U ime beba

Na portalu Srpskog privrednog društva “Privrednik” – p-portalu – mogu se pronaći različite varijante nacionalističkih buncanja, a asortiman je proširen nedavnim tekstom Žarka Markovića o 12 beba koje su u banjalučkoj bolnici umrle tokom svibnja i lipnja 1992., jer zbog međunarodnih sankcija nije bilo moguće dostaviti kisik koji ih je održavao na životu. Štivo je prigodno, jer vlasti Republike Srpske, kako naglašava sam autor, svake godine obilježavaju te tragične događaje, “uz jedinstvenu poruku da međunarodni moćnici nisu dozvolili bebama da žive”. Smisao teksta na portalu “Privrednika” nije u tome da podsjeti na tragičnu ratnu sudbinu banjalučke novorođenčadi, nego da, podsjećajući na tragičnu sudbinu novorođenčadi, veliča vojsku Republike Srpske i oda počast njenom komandiru, optuženom za ratne zločine. Viktor Ivančić za Novosti.

10.07. (00:00)

Ćakula oko pošipa

Robi K: Slučaj Rogač

Odma do kuće od mog dida na Šolti je parcela od pokojnog barba Jerka. Na parcelu je doštekćao neki barba sa žutim bagerom. Onda je moj dida u roku munja dojurijo iz dvora. Dida je stao isprid bagera i raširijo je ruke. Pozva ga je na drink.

Barba Ferdo je potegnijo guc pošipa i rekao je: „Ma daj nemoj me činit smijat, fosilac! Nisan ti ja kriv šta su te ćopile godine pa si propuva! Znaš da mi malo bacaš na Bajdena!“ Dida je raširijo ruke: „Šta fali Bajdenu?“ Barba Ferdo je rekao: „Kako šta fali, jebate? Pa viš da ne zna ko mu glavu nosi! Ne može pogodit vrata, čoviče, koma ga je gledat! Ima miljon godina, a na čelu je najveće svjecke sile!“ Dida je rekao: „Pa šta je tu loše? Bajden se ujutro lipo probudi i promisli: Asti iruda, koga san ono danas triba zbombat? Iran ili Irak? Il možda Kuvajt? I pošto se ne može sitit, odluči da je najbolje ne zbombat nikoga, da slučajno ne falije… Starost ti je izvor mudrosti, moj Ferdo, samo šta to ne bere tvoj mladi mozak!“ Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

05.07. (20:00)

Savjest liberala je napokon umirena

Ivančić: Šifra Fedjukin

Usredišnjoj dionici priče „Grobnica za Borisa Davidoviča“ Danila Kiša opisani su dugotrajni i iscrpljujući pregovori između isljednika staljinističke tajne policije Fedjukina i utamničenog revolucionara B.D. Novskog o sadržaju lažnog priznanja koji će potonji potpisati. Da je optužba za špijunažu, sabotažu i neprijateljsko udruživanje u cijelosti izmišljena, obojici aktera bilo je jasno, no ipak je svaki od njih nastojao da se sadržaj i ton službenog „priznanja krivnje“ u što većoj mjeri prilagodi onome što je tog trenutka smatrao vlastitim interesom. Tražio se kompromis između dviju suprotstavljenih težnji. Zanemarimo li spomenute nijanse, tako, ključna razlika u „pregovaračkim pozicijama“ B.D. Novskog i J. Assangea leži u činjenici da režim koji je tiranizirao onoga prvog nije sebe nazivao demokratskim.

Učini li vam se da politički dogovoren rasplet “slučaja Assange” sam po sebi potvrđuje kako je bila riječ o političkome suđenju, to je signal da se niste sasvim udobno smjestili u ciničnu matricu održavanja statusa quo, pa utoliko i razlog za brigu, jer fond sumnjivaca postaje sve širi. Viktor Ivančić za Novosti.

26.06. (14:00)

Bog u navijačkom dresu

Bilježnica Robija K.: Misa za naše momke

Dida je pitao: “A o čemu si pizdija na misi?” Don Joso je rekao: “Ma znaš šta, malo mi je dokurčilo uvik ponovo čitat Pavlove poslanice Rimljanima, Korinćanima i Bračanima, koga se za to briga? Pa san pozva ekipu da se pomolimo da sutra bog pomogne našin momcima na evropskon prvenstvu…” Mama je podviknila: “Bravo! Tako i triba!” Tata je rekao: “Sad je našin momcima bog najvažniji igrač!” Don Joso je rekao: “I rulja je to super primila! Otprašili smo po desetak očenaša i zdravomarija, a onda je krenilo drukanje i navijanje, pa pisma, ono, ajmo naši, ubićemo-zaklaćemo, znate i sami kakvi je naš svit…” Mama je rekla: “Nego šta! Ma svaka van čast, don Joso!” Tata je rekao: “Koji će nan kurac vira i crkva ako bog neće igrat za nas!” Don Joso je počeškao se po ćiverici: “Jedino šta je crkvi bilo zapopizdit vruće…”Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.