Viktor Ivančić: Top GUM (Generalna uskrata mikrofona) - Monitor.hr
18.06.2021. (18:30)

'U postojećem medijskom sustavu novinar je mrtav'

Viktor Ivančić: Top GUM (Generalna uskrata mikrofona)

Demokratska funkcija informativnih medija ne može se svoditi na držanje mikrofona onima koji demokraciji rade o glavi! Zato se ovim dokumentom, umjesto kondoma, predlaže primjena GUM-a. Kada se političarima oduzme status govornih subjekata u medijima, sam proces informiranja neće biti depolitiziran. Naprotiv, doći će do repolitizacije, iz prostog razloga što se politička aktivnost više neće razmatrati u propagandnom, već u kritičkom ključu. Ili ovako: umjesto da sa svakom budalom razgovaraju o bilo čemu, novinari mogu s bilo kime razgovarati o svakoj budali, odnosno – dati šansu građanima da se izjašnjavaju o političarima, dok su ovi pod režimom GUM-a – predlaže Viktor Ivančić.


Slične vijesti

Prekjučer (23:00)

Gorki talog iskustva življenja u RH: "Razočaranja čeliče"

Viktor Ivančić: “Hrvatska je Dinku Šakiću sudila pod prisilom, nastojeći cinično zadovoljiti pravnu formu, a izbjeći suštinu”

To je jedna od potvrda da je HDZ, kakvu god ambalažu nosio i koliko god simulirao plutanje u zoni “političkog mainstreama”, u biti ekstremistička organizacija. “Povijesne činjenice” tu su validne samo ako se mogu ugraditi u zadane mitove. Budući da je hrvatsko društvo godinama ustrojavano kao cinična zajednica, posebno se predano radilo na obezvrjeđivanju samih kategorija istine i laži. Nije stvar samo u tome da se istine zamijene lažima, da se umjesto fakata koriste obmane nego i da se takve inverzije pokažu irelevantnima. Mit ne ovisi o dokazivanju. Ako je pravilno nahranjen, on posjeduje otpornost i na istinu i na laž… Što iz uvjerenja, što zbog oportunizma, u tom je opsluživanju zahtjeva vlasti, ne računamo li časne izuzetke, sudjelovala praktički kompletna intelektualna i akademska scena. Svejedno je li se radilo o revizionističkim poricanjima oko Jasenovca ili o žrtvoslovnoj pornografiji oko Bleiburga. Express

 

 

Subota (19:00)

Zanemarimo li kriterij "sigurnosnog standarda", u igri je demonstracija moći o tuđem trošku

Viktor Ivančić: Oklopna vlast

Paranoja je prirodno stanje duha autoritarne vlasti. Prvotimci vladajuće oligarhije navlače sve deblje oklope jer ih more sve veće brige zbog mogućih izljeva ljubavi s ulice. Hrvatska nikada nije spadala među zemlje gdje državni dužnosnici odlaze na posao tramvajem, biciklom ili osobnim autom: takve se šminkerske tradicije drže još samo u nordijskim vukojebinama poput Finske ili Švedske. Ovdje dominiraju običaji kakvi važe u Belgiji, Luksemburgu, Rusiji i Sjevernoj Koreji. Ministri se ne pojavljuju na otvorenom prostoru bez čopora izbrijanih zaštitara sa sunčanim naočalama u obliku slonovskih suza. Vozni park najsporednijeg ministarstva kakvoćom parkirana čelika nadmašuje bolje opremljene vojarne i samo je pitanje dana kada će, umjesto Pirellijevih guma, asfaltnu podlogu strugati gusjenice. Viktor Ivančić

Subota (11:00)

Hrvatski ranoholizam, kronična i dugoročna ovisnost o ranama

Dragan Markovina: Dežulović bez suđenja i beogradska tribina

Slučaj je tako htio da je Državno odvjetništvo u Zagrebu odbacilo prijavu protiv Borisa Dežulovića za prošlogodišnji tekst pod naslovom “Jebo vas Vukovar“, jer nije u njemu pronašlo elemente poticanja na mržnju i nasilje. I to je, jasno, dobra vijest. Ono što nije dobra vijest jeste to da se u suštinskom smislu po pitanju ostavljanja ratova u prošlosti, umjesto njihove aktivne političke eksploatacije u sadašnjosti, ništa nije promijenilo u proteklih godinu dana. Sve je to pak dio procesa koji je Viktor Ivančić u televizijskom intervjuu koji sam radio s njim proteklog tjedna definirao kao ranoholizam: “Ja mislim da se ovdje ranoholizam užasno uhvatio. Ovisnost o ozljedama, ovisnost o ranama. Na normalnim mjestima se trude, postoji neki napor da vremenom rane zacijele, a ovdje se ulaže ogroman napor u to da rane što duže ostanu svježe. Zbog toga imamo te revizionističke ili žrtvoslovne spektakle”. Peščanik

22.11. (12:00)

Između domoljublja i izmišljanja nema razlike

Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K.: Korona sjećanja

Ona učiteljica Smilja je pitala: „A di je Robi?“ Moj drug Dino je iz klupe rekao: „Nema ga!“ Uča je zarežala: „Vidin da ga nema! I to baš kad imamo kontrolni iz hrvackog! Nego san pitala di je!“ Dino je rekao: „Izgleda da se još nije vratija iz Vukovara!“ Uči je uletilo čudilo: „Šta radi u Vukovaru?“ Dino je rekao: „Kako šta radi? Vodija ga tata u kolonu sjećanja!“ Učiteljica Smilja je pitala: „Zašto ga vodi u kolonu sjećanja kad je nastava?“ Dino je dignijo bradu i pitao je: „Mislite da bi bilo bolje da ga nije vodija?“ Uča je zaskvičala: „Nisan to rekla!“ Dino je rekao: „Ne znan, meni je tako zvučalo… Ka ono, šta roditelji imaju vodit dicu u Vukovar…“ Učiteljica Smilja je dreknila: „A magarče jedan laživi, dabili laživi! Jel ti znaš kad je bila kolona sjećanja?“ Dino je rekao: „U petak!“ Uča je pitala: „A koji je danas dan?“ Dino je rekao: „Ponediljak!“ Uča je raširila ruke: „Zašto bi iko iša u petak u kolonu sjećanja, a ne bi se vratija do ponediljka?“ Dino je rekao: „Zato jer pošto je to ogromna kolona!“ Viktor Ivančić

19.11. (11:00)

Memorija ne podnosi faktografiju kada ima ambiciju da se, umjesto očitovanja o prošlosti, udvara sadašnjosti

Viktor Ivančić: Doba Jugoslavije – Ima li većeg samoponiženja od krivotvorenja vlastitih sjećanja?

“Doba Jugoslavije” kao markacija za svekolike nepravde, pa i nogometne sudačke krađe, oštro je urezano u Karoglanovo “pamćenje”. Pritom je posve nevažno je li u predmetnom razdoblju on imao 8 ili 38 ljeta. Njegova se memorija, naime, ne temelji na doživljenom, nego na naučenom. Kolinda Grabar-Kitarović je proboravila u SFRJ zamalo četvrt stoljeća, ali je to nije priječilo da se za potrebe inozemnog tiska “prisjeti” kako je u toj zemlji postojala samo jedna vrsta jogurta, makar je općepoznata činjenica da je vrsti i marki toga mliječnog proizvoda bilo koliko ti duša želi. Naprosto, memorija ne podnosi faktografiju kada ima ambiciju da se, umjesto očitovanja o prošlosti, udvara sadašnjosti. S mlađima je još manje komplicirano: najtraumatičnije uspomene na jugoslavenski pakao uzgajaju oni koji su rođeni nakon 1991. Što je duže mrtva, po Jugoslaviji se ležernije lupa, i nema naznaka da će taj nekrofobični festival kroz dogledno vrijeme izgubiti na popularnosti. Novosti

12.11. (13:00)

U Domovinskom ratu anonimni su ginuli za anemične

Viktor Ivančić: Mirnodopska okupacija ili HDZ-ov ratoborni karakter mira

Da se HDZ poistovjetio s državom i da potpuno kontrolira život u Hrvatskoj – od kovanja ratne mitologije, preko zaposjedanja institucija i diobe privilegija, pa do izdajničke rasprodaje energetskih resursa zemlje – odavno je notorna stvar. Ništa prosječnom Hrvatu ne može do te mjere zapečatiti sudbinu i oduzeti budućnost kao odbijanje lojalnosti Partiji. Nepisano vladajuće geslo glasi: tko nije član HDZ-a, nije član društva. Ili, istinitije: ili si za HDZ, ili si za kurac. Hrvatska je u ratu oslobođena zbog toga – i samo zbog toga – da bi bila izručena okupaciji HDZ-a. Je li dakle u Dubrovniku bila obilježavana 30. godišnjica oslobođenja ili 30. godišnjica okupacije? Ovdje tvrdimo da je riječ o jednome te istom, s tim da ono prvo služi kao obredni smokvin list za ovo drugo. Malo koji prizor izaziva takvu mučninu kao kad živalj na okupiranom teritoriju proslavlja slobodu. Viktor Ivančić

08.11. (21:00)

„Ja san otkad znan za sebe na strani Amerike! A protiv Rusa!“

Viktor Ivančić: (Bilježnica Robija K.) Nema mira među maslinama

Moj dida je podviknijo: „Pa jesil ti skrenija smozga, Franino?! Ka da ne znaš da smo Rusima uveli samkcije?“ Barba Franino je pitao: „Pa šta onda?“ Dida je viknijo: „Kako šta onda? Ako su samkcije, onda ne možemo Rusima prodavat maslinovo uje, jebemu mater! Jel ti oš da ja ispadnen đubre četničko?“ Barba Franino je rekao: „Ali neš ti Rusima prodat uje, klipsone! Nego meni! A ja ću ga onda Sergeju poklonit! Kapito?“ Barba Tonino je uletijo: „Znači daš ti ispast četničko đubre, Franino?“ Dida je rekao: „A ja ću bit dil kriminalnog lanca! Samo mi još fali da mi uleti Plenkijeva pandurija i zbajbuči me u pržun!“ Barba Franino je rekao: „Ma daj, šta bi te zbajbučili…“ Dida je odmahnijo sa rukom: „Pivaj ti borbene! Viš da je Plenki nabrijan na Ruse ka štunbanfirer Vermahta! Neću ja stavljat glavu u torbu zakurac!“ Barba Franino je pitao: „Jel to znači da mi neš prodat uje?“ Dida je rekao: „Znači da je litra stopedes kuna!“ Viktor Ivančić

22.10. (15:00)

Ključ demokracije je u demonizaciji

Viktor Ivančić: Rusi dolaze!

“Država bez neprijatelja ti je kao maslačak na vjetru. Otpušeš je kao od šale. Ali kad je opskrbiš s dovoljno dušmana, kada organiziraš stalnu vanjsku i unutrašnju ugrozu, maslačak preko noći izraste u visok i moćan hrast.” “Lijepo ste to rekli, pokojni predsjedniče, poetično.” “Razumijem se u drvnu građu. Zbog toga sam razumio i Hrvate i njihove potrebe. Da im nisam pribavljao onoliko neprijatelja, misliš da bi danas imali svoju državu?” “Shvaćam, pokojni predsjedniče.” “Ponosan sam na tebe, mladiću. Tek kada sve naše političke protivnike proglasimo rušiteljima Hrvatske, i to za račun mrskih stranih sila, otvara se prostor za vođenje normalne, hadezeovske politike. Ključ demokracije je u demonizaciji. Jedino što me u tvom pristupu malčice brine je prevelika fokusiranost na istok.””Na kakav istok, pokojni predsjedniče?” “Na Rusiju, Plenkoviću!”  Viktor Ivančić

15.10. (21:00)

Mramorna kamuflaža raspadanja

Viktor Ivančić: Grobnica povrh grada

U znak zahvalnosti na poleđini mramornoga zdanja kraj kapele Krista Kralja, dizajniranog u obliku abortirane piramide, uklesane su znamenite riječi: “Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što.” Parola, doduše, zanemaruje činjenicu da Hrvatska nije samo primalac, nego i davalac, da se za nju nije samo žrtvovalo, nego se i od nje profitiralo, no nije osobito mudro od kamenoklesara očekivati detaljnije uvide. Uglavnom, može se reći da su elitnim počivalištem u središtu Mirogoja, pogotovo nakon zadnje tihe sahrane, zadovoljeni i velikodržavni i sitnoprivatni interesi. Onako kako to već vladajuća politička klasa u Hrvatskoj sve vrijeme i na svim poljima radi, slijedeći primjer Utemeljitelja. Taj grob bolje od bilo čega drugog ilustrira kriminalno-političku pošast što je nazvana hrvatskom tranzicijom. Javno se bez milosti uzurpira i pretvara u privatno uza sveopće odobravanje takozvane javnosti, a cijeli konstrukt služi kao mramorna kamuflaža raspadanja. Viktor Ivančić

11.10. (16:00)

Ja je pitan da oćel janjetinu za lešo, za ispeć il za toć! A ona kaže da bi janjetinu - za razgledat!

Bilježnica Robija K.: Mesarska priča

Barba Penta je nagnijo se prema mami i rekao je: „Zamisli ovo! Ona Kragićka skupila kosti i žlundru šta san ih ostavija za Domazetkinog pasa! Jerbo da je Domazetku spičila korona i da će joj ona odnit! I sad je Domazetka vata da će joj stuć zube, jerbo da ona nema koronu i jerbo da će Kragićka od stare žlundre sebi skuvat gulaš! Jel ti to moš virovat?“ Mama je rekla: „Naravski da mogu! A znaš di je glavna baza?“ Barba Penta je pitao: „Di?“ Mama je rekla: „Domazetka uopće nema pasa!“ Baba Penta se trznijo unazad: „Nemoj me jebat? Šta? Oš reć da Flopi ne postoji?“ Mama je odmahnila: „Ma koji Flopi, čoviče…“ Barba Penta je pitao: „Pa kome san ja ostavlja kosti i žlundru?“ Mama je rekla: „A šta ti misliš?“ Barba Penta je fljasnijo se sa rukom po čelu i rekao je: „O krvi ti irudove! Ako su ljudi počeli živit ka pasi, kako je tek pasima? Ova zemlja ide u trokurac!“ Mama je rekla: „Potpisujen!“ Viktor Ivančić