Pop i rock još uvijek traže svoje filmsko ‘sretno dijete’
Jagatić: Nije da nema primjera, ali brojni glazbenici, bendovi i skladatelji zaslužuju svoje dokumentarce
Dokumentarni filmovi o hrvatskim pop i rock bendovima koji su prisutni na sceni već više od 30, 40 pa i 50 godina nekako su izostali jer još uvijek nemamo dokumentarce o karijerama umjetnika i umjetnica poput Gabi Novak, Radojke Šverko, Tereze Kesovije, Zdenke Kovačiček, Josipe Lisac, Olivera Dragojevića, Massima, ali i grupama poput Novih fosila, Magazina, Azre, Filma, Parnog valjka, Prljavog kazališta, TBF-a, Majki, Jinxa, Psihomodo Popa… Jednako tako nemamo dokumentarce o rock sceni pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih pa ni osamdesetih jer je Mirkovićev film „Sretno dijete” film o njegovom odrastanju u tom vremenu, a ne kronološki ili povijesni prikaz novog vala. Nitko još nije snimio dokumentarac o važnosti festivala zabavne glazbe tijekom šezdesetih i sedamdesetih, punku… Dubravko Jagatić za Muziku.