Ljubav se zove imenom tvojim
Admira i Boško
Danas se navršava 30 godina od smrti dvoje mladih – Bošnjakinje Admire Ismić i Srbina Boška Brkića, koji su poginuli zagrljeni u pokušaju da pobjegnu iz ratnog Sarajeva i zajedničku sreću potraže negdje gdje ih neće smatrati izdajnicima svoga naroda. Njihova ljubav je počela još u srednjoj školi. Upoznali su se za vrijeme Olimpijade u Sarajevu. Prijateljstvo je veoma brzo preraslo u ljubav, koja se nastavila i kada su glavni grad BiH zasule granate. To što je Admira Bošnjakinja, a Boško Srbin, mladom paru nije bilo važno. Nisu ih uspjeli uvjeriti da su različiti… Boško nije otišao iz Sarajeva radi Admire. I dok je rat bjesnio, njihova ljubav je bivala sve jača. Godinu dana od početka rata, 1993. Boško i Admira odlučili su otići iz Sarajeva. Uspjeli su stići tek do Vrbanjskog mosta kada je snajperski metak pogodio Boška koji je izdahnuo na mjestu, dok je drugi metak pogodio Admiru. Smrtno ranjena dopuzala je do Boška, zagrlila ga i izdahnula. Osam dana nitko se nije usudio maknuti njihova tijela jer su bila na “ničijoj zemlji”. Tijela su izvukli pripadnici Vojske Republike Srpske i pokopali ih na groblju u Lukavici. Nakon rata Admirini roditelji prebacili su tijela u Sarajevo. Pokopani su na groblju Lav, jedno kraj drugog. Buka