Đikić: Sfera linča - Monitor.hr
30.06. (07:00)

Zadnja grana za koju se drže

Đikić: Sfera linča

U ovoj zemlji gotovo da i nema nacionalnog i lokalnog medija koji – transparentno ili manje transparentno – ne prima novac iz javnih izvora. U političkom i društvenom životu nitko relevantan – uključujući i Domovinski pokret, i ono što je ostalo od ekonomskih liberala – više ne barata stavom da medije treba sasvim prepustiti tzv. slobodnom tržištu, pa tko opstane – opstane, jer je valjda svima došlo do mozga da je taj koncept postao neodrživ ako se želi očuvati zametak ozbiljnog i kritičkog novinarstva kao javnog dobra, pogotovo u zemljama poput Hrvatske. Za Novosti, međutim, vrijede neke druge norme. Novosti su jedini problem kad je riječ o subvencioniranju medija, jer Novosti objavljuju tekstove koji razobličuju raširene nacionalističke dogme, ne samo hrvatske.

Neovisno o tome što će se dogoditi s javnim financiranjem Novosti, smjesta mora prestati forsiranje atmosfere linča, a jedini koji može zaustaviti hajku Domovinskog pokreta, onaj koji ima najveću odgovornost, zove se Andrej Plenković, koliko god se on pravio da nema veze s divljanjem svog glavnog koalicijskog partnera. Ivica Đikić za Novosti.


Slične vijesti

Srijeda (19:00)

Sve do Vukovara, nigdi nema ovak'ih bećara

Đikić: HDZ i sateliti

Hrvatski suverenisti razvrgnuli su vladajuću koaliciju s Domovinskim pokretom u Vukovaru, čime je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, ujedno i predsjednik Domovinskog pokreta, uvjetno ostao bez formalne većine u Gradskom vijeću. Jasno je, također, da je izvjestan dogovor DP-a i HDZ-a o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima u Vukovaru u svibnju sljedeće godine: riječ je, vrlo vjerojatno, o drugom dijelu pogodbe prema kojoj je DP podržao HDZ-ova predsjedničkog kandidata Dragana Primorca, a možda i o još ponekom Penavinu ustupku u korist Andreja Plenkovića, jer je zadržavanje vlasti u Vukovaru na vrhu liste političkih prioriteta DP-a. Dogovor bi bio takav da kandidat za gradonačelnika bude Penava, a za njegova zamjenika netko iz HDZ-a, dok bi u Vukovarsko-srijemskoj županiji bilo obrnuto: župan iz HDZ-a, zamjenik iz DP-a. Ivica Đikić za Novosti

17.10. (15:00)

Ahilej iz našeg sokaka

Đikić: Andrejeva srdžba

Premijer Plenković pokušava rat u Ukrajini iskoristiti za konkretne unutrašnjopolitičke obračune, i to nije nikakva novost. Nevolja je što se optužba o ruskom financiranju Milanovića vrlo brzo ispostavila blamažom i bumerangom za one koji su njome vitlali nastojeći posijati sumnju, kad već ne raspolažu nikakvim dokazima. Konfuzija je najvjerojatnije i plod frustracije: Plenkoviću je nepojmljivo i nepodnošljivo da itko, a kamoli većina ispitanika u anketama, može misliti i za dlaku drukčije od njega, pri čemu se u ovom slučaju zaista ne radi o kardinalnom razilaženju u stavovima.

Zoran Milanović definitivno nije nastrojen proukrajinski na način da slijepo vjeruje u vojni poraz Rusije i u sposobnost Ukrajine da na bojnom polju oslobodi okupirana područja. Takav stav nije proruski nego realpolitički i dijeli ga, otvoreno ili zasad prigušeno, sve veći broj relevantnih političara u mnogim zapadnim zemljama, ali Plenkovića ne zanima da o tome ozbiljno razgovara ili polemizira sa ustavnim sukreatorom hrvatske vanjske politike. Ivica Đikić za Novosti.

04.10. (22:00)

Vjerujem cijenjena glavo, da si i učio pravo

Đikić: Carstvo samovolje

Umjesto da najavi istragu o tome kako su do Šarića i Škorića došle tajne informacije ili da argumentira zašto ne kani istraživati ove slučajeve, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić odlučio se za svađu s opozicijom i za diletantsko-političke poduke iz hrvatskog jezika. Postavio se upravo onako kako se državni odvjetnik ne bi smio postavljati, naročito ne u Saboru, državnom tijelu koje bira i razrješuje DORH-ova čelnog čovjeka, bez obzira na to što je Turudić odlučio doživljavati svoju dužnost kao carstvo samovolje i nedodirljivosti. Tako se, uostalom, doživljavao i na svojim prethodnim – sudačkim – poslovima, pa se, među svim ostalim nepodopštinama, tajno sastajao s osumnjičenicima i javno lagao da tih susreta nije bilo. Zašto bi mijenjao model operiranja kad mu se dosad pokazao vrlo uspješnim… Ivica Đikić za Novosti.

27.09. (20:00)

Čovjeka koji voli terene

Đikić: Što je izabrao SDP?

Hajdaš Dončić je dobio samo tisuću glasova više od relativno nepoznatog i mladog Zorana Paunovića, što se ne može nazvati uvjerljivom pobjedom. Novom šefu trebat će dosta umijeća i strpljivosti da suzdržanost samih članova predsjedništva ne preraste u aktivno suprotstavljanje. “Teren, teren i teren”, ponavljao je politički strastveni, ali nekarizmatični Hajdaš Dončić mantru za koju je ispravno pretpostavio da je članstvo želi čuti, i najavio: “Provodit ću 90 posto vremena na terenu, a 10 posto u Saboru i na Iblerovu trgu.” Na stranu to što ni autor ovog obećanja ne vjeruje u svoje riječi, no čak kad bi njegova najava i bila ostvariva, radilo bi se o pogrešnom shvaćanju vlastite političke uloge.

Može biti da Siniša Hajdaš Dončić ima spremne odgovore na aktualne teme i možda će nas ugodno iznenaditi inventivnim rješenjima koja će ponuditi, ali zasad se najbližom čini ocjena da SDP-u slijedi nastavak političkog plutanja i inercije. Ivica Đikić za Novosti.

21.09. (18:00)

Tek ostaje za vidjeti tko će biti u pravu

Đikić: Operacija Usud

Nema dileme oko toga da će Ustavni sud od prosinca biti kadrovski kompetentniji i autoritativniji nego što je bio u proteklih osam godina. Također, odnos snaga u Ustavnom sudu bit će znatno izmijenjen u usporedbi s aktualnim stanjem: sad je taj odnos deset prema tri ili devet prema četiri, naravno u korist HDZ-a, a od prosinca će biti sedam prema šest. Jedino na čemu bi dogovor mogao zapeti, rekosmo, jest pitanje Đure Sesse. Teško da će Plenković tek tako pristati na SDP-ov veto, ako SDP ostane pri uvjetu koji je iznio Peđa Grbin, dosadašnji šef te stranke. Može se, u najmanju ruku, očekivati da će u tom slučaju i HDZ staviti veto na nekoga od SDP-ovih odabranika. Na koga? Na bilo koga. HDZ-ovci će već smisliti obrazloženje. Ivica Đikić za Novosti.

14.09. (10:00)

Kandidat bez karaktera

Đikić: Napadna beskonfliktnost

Primorčeva kampanja svodi se na ovu podjelu poslova: premijer Plenković i njegov udvornički ministarski zdrug napadat će predsjednika Milanovića s nastojanjem da ga uvuku u kontinuiranu kavgu, dok će Primorac s namještenim osmijehom širiti apstrakcije poput zajedništva, ljubavi i budućeg blagostanja.

Opisana predizborna strategija, koju HDZ nikad dosad nije prakticirao, mogla bi se možda ispostaviti uspješnom jedino pod uvjetom da Milanović upadne u zamku i da se počne ponašati kao da mu je protukandidat Plenković, a ne Primorac. Čak i kad bi učinio tu vrstu pogreške, još uvijek ostaje problem Primorčeva političkog profila: nije dovoljno biti antipod Milanoviću u pogledu retorike i imati podršku HDZ-a da bi se pobijedilo u predsjedničkoj utakmici. Ivica Đikić za Novosti

24.08. (21:00)

Ma to će se sve u hodu

Đikić o uvođenju vojnog roka: Koliko košta da košta

Ministar obrane najavio je vraćanje temeljne vojne obuke, a za civilno služenje moglo bi se odlučiti tri četvrtine mladića. Najavljene su i goleme investicije u modernizaciju Hrvatske vojske, a u vrijeme deficita proračuna stav je Vlade da na tome nema štednje. Doznali smo da će se raditi o temeljnoj pješadijskoj obuci, koja će trajati osam tjedana i provodit će se u kasarnama u Požegi, Kninu i Sinju, na služenje će biti pozivani muškarci u dobi od 18 do 27 godina, mjesečna naknada trebala bi iznositi 700 eura, a postojat će vjerojatno i neke dodatne beneficije za one koji se odazovu, to jest za one koji ne iskoriste ustavno pravo na priziv savjesti. Tu se otvara niz pitanja, ali Anušić se time ne zamara, jer ta pitanja ionako neće biti u nadležnosti njegova resora. Na primjer, koji su to poslovi u ustanovama socijalne skrbi koje mogu obavljati nestručne osobe i koliko je takvih radnih mjesta uopće upražnjeno? Može li se, na kraju krajeva, silom zakona slati mladiće da četiri mjeseca sudjeluju u građevinskim radovima, u svojevrsnim prisilnim radnim akcijama? Ima još nejasnoća, kaže Ivica Đikić za Novosti.

17.08. (19:00)

Pajdaš Dončić

Đikić: Liberal na socijaldemokratskom potoku

Izgledni izbor Siniše Hajdaša Dončića za predsjednika SDP-a značit će kontinuitet političke bezidejnosti i neuvjerljivosti najveće opozicijske stranke. Klasični je liberal u ekonomiji i društvenim pitanjima, a stavovi su mu nepromijenjeni od vremena kad je bio osrednji ministar. Čak i da je Hajdaš Dončić neusporedivo bolji imitator nego što jest te da oponaša bilo koga drugog umjesto Milanovića, i dalje bi bio samo imitator, a od toga u politici, i ne samo u politici, nema sreće. Pritom Milanović, mada su prijateljski povezani, nije poticao Hajdaša Dončića da se kandidira, niti pokazuje da je pretjerano oduševljen time što će vodeći zagorski SDP-ovac preuzeti čelni položaj na Iblerovu trgu. Ivica Đikić za Novosti

10.08. (12:00)

Muke po DP-u

Đikić: Formalni šef protiv stvarnog predsjednika

Penava je iznebuha sazvao izborni sabor stranke za 31. kolovoza, a ključni element tog manevra jest efekt šoka u suprotstavljenoj struji koju predvodi Mario Radić. Penavina je namjera da potpuno ovlada strankom i eliminira dvovlašće u kojem njegov zamjenik u stranci slovi kao onaj koji odlučuje. Radić je, inače, nestao iz javnosti. Već tri mjeseca, između ostalog, nije se očitovao o otkriću Drage Hedla s portala Telegram da mu je sredinom devedesetih suđeno zbog krađa po napuštenim kućama Srba u okolici Našica. Njegove interese zasad otvoreno brani jedino pogubljeni Velimir Bujanec, vodeći televizijski siledžija u Hrvata, koji je financijski ovisan o bogatom poduzetniku. Radić raspolaže novcem, ali u prošlih četiri-pet godina nije shvatio da se politikom na tako visokoj razini nije moguće baviti usput. Ivica Đikić za Novosti.

08.07. (13:00)

Provincija je 'izmislila' kulturu otkazivanja prije nego je što je ona postala globalni fenomen

Đikić ima novi roman ‘Divlji kvas’: Provincija nema milosti za one koji se odvaže da u tom pogledu budu drukčiji i svoji

Ako ste iz provincije, ako ste u njoj odrastali i živjeli, znate da se svaki prekršaj bilježi, da su crveni kartoni neizbježeni, i sami ste to, drugima, i s namjerom i nesvjesno, radili. ‘Divlji kvas’ nije samo to: u nekom je smislu, i napet, gotovo detektivski roman, čiji će vam likovi prirasti srcu, iz jednostavnog razloga: nema dobrih i nema zlih, svi su i jedno i drugo, i svakom je od njih život dao onoliko koliko su mu uspjeli oteti.

Ljudskoj prirodi nije strano vjerovanje u čudo ili očekivanje da se dogodi nešto što će nas preko noći izbaviti od čemera i jada. Mi smo skloni da tražimo i očekujemo prečice do sreće i blagostanja, koliko god nam razum i iskustvo govorili da od toga nema ništa. Tako se generacijama talože iznevjerena očekivanja, a iz toga klijaju ogorčenost, rezignacija, fatalizam. Pa i kad nas zadesi neka iznenadna sreća, mi se prepadnemo jer znamo da će nam to biti višestruko naplaćeno – kaže za tportal.