Jezikova juha: Na dobroj travi - Monitor.hr
12.05.2023. (13:00)

I zato danas štujemo kult flakserice

Jezikova juha: Na dobroj travi

Jeste li znali da se do 18. st. nitko nije bavio travnjacima, u smislu neke njegovane površine? U seoskim dvorištima po travi bi čeprkala perad, a gradovi nisu imali puno zelenih površina, osim parkova. Riječ “lawn” prvi je put zabilježena 1733. godine, a u prijevodu iz starofrancuskog znači čistina. U tome razdoblju koncept dizajniranih površina, parkova i vrtova izlazi iz domene kraljevskih palača i postaje popularan među engleskom i francuskom aristokracijom. Tu negdje postaje i znak pretiža i bogatstva. Njegovani travnjak nije služio nikakvoj praktičnoj svrsi, a za košnju je valjalo platiti (kad je poznato da aristokracija nije radila). Srednja klasa, želeći oponašati bogataše, ubrzo je prihvatila prve ručno gurane kosilice. Lingvist Saša Kresojević za lokalne urbane novine Glas Podravine.


Slične vijesti

Srijeda (11:00)

U laži su kraći mjeseci

Jezikova juha: Tko je veći lažov?

Veljača je tu posebno zanimljiva jer niti jedan drugi slavenski jezik ne koristi to ili slično ime. Istočnim je i zapadnim Slavenima tada još jako hladno pa je npr. u poljskome luty ‘ljuti’, kao što je ljuta zima. U nekima je istočno-slavenskim dijalektima zato snežěnʹ ‘sniježan’. Veljača bi mogla biti povezana sa staroslavenskom proslavom Velje noći, moguće slavenske Nove Godine, koja bi padala negdje na prijelazu s veljače na ožujak, ali to treba uzeti tek okvirno jer je je sam blagdan zasigurno stariji od današnje podjele na mjesece. Stvar dodatno komplicira sijaset glagola koji bi se mogli povezati s veljačom, od valjati ‘mijenjati’, preko veljati ‘sparivati’ (kao mačke u veljači) do oveljati ‘odužiti, produžiti’. Tu dolazimo ili do prasl. *velikъ ili pak do volja, što je izvor i voljeti se i veljati se i valjati, jer su to sve voljne radnje gdje kroz želju dolazi do nečega novog. Vidite li sad kako je ta veljača nezgodno zbunjujuća? Zaista je prevrtljiva, a ime joj možda kazuje tek da dani postaju dulji ili pak da se radi o promjeni iz jedne godine u drugu… Lokalni lingvist

08.04. (12:00)

Kad potlačeni postanu tlačitelji

Jezikova juha: Sijanje straha

Terorizam definiramo kao sustavno proračunato korištenja nasilja kako bi se izazvao strah među pripadnicima neke skupine ljudi, obično u svrhu postizanja određenog političkog cilja. Riječ se izvorno javlja u francuskome, kao terrorisme, kovanica od latinskoga terror ‘strah, strava, užas, panika’. Terorizam prvotno opisuje najkrvaviji dio Francuske revolucije: Vladavinu terora, Jakobinsku diktaturu između ožujka 1793. i srpnja 1794. Terorizam, naime, polazi od premise da cilj opravdava sredstva, a svaka organizacija koja se koristi terorističkim sredstvima vjeruje da je njihov krajnji cilj vrijedan svih žrtava, makar se radilo i o nedužnima. Kada takva upotreba nasilja kakva pokreta postane sistematska, naziva se terorizmom, a najranija zabilježena upotreba riječi u tome smislu javlja se u engleskome 1798. kada tadašnji mediji tako imenuju irski ustanak protiv britanske krune.

Iako nema dvojbe da su ustanici okrvavili ruke i civilnim žrtvama, simptomatično za korištenje termina jest da se jednako okrutno postupanje britanskih i lojalističkih trupa nije opisivalo kao terorizam. Očito, od ranih dana upotrebe termina često previđena odrednica jest da se u pravilu radi o borbi skupina koje se na neki način osjećaju podređenima ili potlačenima u odnosu na službenu vlast. Novi sat lingvistike za lokalni portal.

31.03. (16:00)

Vrtnja u krug (ali nije povrtnjak)

Jezikova juha: Povratak otpisanih

Vratiti se dolazi od praslavenskoga *vortiti, iz proto-balto-slavenskoga *wártīˀtei, izvedeni oblici kojega se javljaju u latvijskome vā̀rtît, litavskome vartýti te većini slavenskih jezika, npr. poljskome wrócić, ruskome вороти́ть ili makedonskome вра́ти.Želimo li, pak, naglasiti nesvršenost procesa, imamo na raspolaganju vidni parnjak vraćati se. Povratak, naime, može i potrajati. A moguće su i kombinacije u kojima nešto putuje simo-tamo, vraćajući se čas u jednome, čas u drugome smjeru. Ako vam to zvuči kao vrtnja, nije to slučajno, jer vrtjeti (se) dolazi iz istoga proto-indoeuropskoga korijena wert-, kao i vratiti (se).

Svaki povratak dakle u sebi sadrži vrtnju – što je bilo na jednome mjestu, sada je na drugome. Katkada se vrati na isto, ali nikada tu ne ostaje. Jedan je od starih slavenskih, ali i indoeuropskih simbola života zato kolovrat, vrteće kolo (varijanta svastike, gotovo univerzalnoga simbola kotača života, kojega su nažalost nepovratno ukaljali nacizam i srodne ultra-desničarske ideologije), poput vretena. To je simbol sunca (koje donosi život), i neprekidne promjene. Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

23.02. (00:00)

Skinuo sam bradu i brkove, pokušat ću naci novi lik - suvremen!

Jezikova juha: Mijenjam, mijenjam se

Mijenjati štogod jest činiti to drugačijim (iz proto-indoeuropskoga korijena *mei-). Izmjena se može odnositi na oblik ili sadržaj, vanjštinu ili nutrinu, brzinu ili jačinu. Izmijenimo li što, dolazi do promjene. Promjena može biti trajna ili privremena, esencijalna ili banalna. Možemo promijeniti čarape ili posao, možda i stil života! Dok jedni briju bradu i brkove (da liče na Pankrte?), drugi brkove puštaju (pjevušeći o traktorima!), dok treći samo okreću kapute. U pojedinim je kajkavskim govorima ménjati se ‘razgovarati’, bit će jer se razmjenjuju informacije. Razmjenjuju se i zarobljenici, što je ipak bolje nego kad se razmijene posmrtni ostaci. Još bi bolje bilo samo razmijeniti mišljenja. Možda bi tkogod promijenio stav. Pragermanski pridjev *mainiz ‘zajednički’, baš kao i latinski communis, znakovito je istoga korijena kao i mijena. Kaže dežurni jezikoslovac za lokalni (odnedavno) dvotjednik.

07.02. (08:00)

Presjeći ili svečanost, pitanje je sad

Jezikova juha: Jel’ i u siječnju studeno?

Imena mjesēca odličan su primjer istovremene motiviranosti i arbitrarnosti. Nema sumnje da su i 11. i 12. i 1. mjesec hladni, ali samo jedan od njih ima u hrvatskome naziv studeni. S druge strane, u ruskome je arhaični naziv za 12. mj. студень (studenʹ), a u bjeloruskome je студзень (studzen) 1. mj. Iz ovoga možemo zaključiti da su ta imena stara, ali i da se kalendar mijenjao. Siječanj je, dakle, zasigurno motivirano ime, ali današnjim govornicima njegovo izvorno značenje više nije bjelodano. Utvrdili smo već da je moguća etimologija od prasl. *sěkti, ali da nije vjerojatno objašnjenje da se sijeku drva za ogrjev niti da taj mjesec presijeca godinu. Može se čuti i interpretacija da siječe hladnoća, međutim bez čvrstoga etimološkoga uporišta.

Zanimljivo, u crkvenoslavenskome** (prvi standardizirani južnoslavenski jezik iz 9. st.) je 2. mj. bio сѣчьнъ (sěčĭnŭ) a danas je (arhaično) narodno ime za februar u makedonskome i srpskome сечко (sečko), dok u slovenskome nalazimo svečan. Potonji bi naziv mogao biti nepovezan, odnosno dolaziti od prasl. *svetъčanъ „svečan” ili *svętъ „svet”, ali bi se moglo raditi i o naknadnoj reinterpretaciji te stapanju korijena *sěkti s nekime od navedenih, možda zbog blagdana Svijećnice. Novi sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

03.02. (21:00)

Ne volim Januar, ni bele zimske vragove

Jezikova juha: Treba znati presjeći!

Za treći ponedjeljak u siječnju (ove godine to je bio 15.1.) kaže se da je najdepresivniji dan u godini. Datum je 2005. izračunao britanski psiholog Dr. Cliff Arnall, dobrim dijelom u propagandne svrhe, pa je tako i nadimak Blue Monday (nešto kao „tužni ponedjeljak”) skovan za potrebe reklamne kampanje turističke agencije Sky Travel, u svrhu promocije putovanja namijenjenih izbjegavanju neželjenoga (ne)raspoloženja. Sepresija ovdje nikako ne podrazumijeva kliničku depresiju, već se odnosi na sniženo raspoloženje, utučenost, koja u ovim post-prazničnim siječanjskim danima nikome nije strana. Razlozi za ovo? Hladnoća, duge noći, biokemijski procesi u našem organizmu nakon što smo se u blagdanskim danima filali hranom… Uz to, siječanj ima i tu nesreću da je to mjesec podvlačenja crte, od ekonomske bilance do pokušaja uspostavljanja noogodišnjih odluka.

Januar ili siječanj (Kad smo kod sjȅče, radi se opće-slavenskoj riječi od prasl. *sěkti, vezanoj uz proto-indoeuropski korijen *sek) – navodi se ideja da taj mjesec presijeca godinu na pola ili da se onda sijeku drva za ogrjev. Staroslavenska Nova godina vjerojatno se slavila na prijelazu iz veljače na ožujak, dok je u Bizantu i krajevima pod njegovim utjecajem godina počinjala 1. rujna, a u igri su bili i drugi datumi. Novi sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

23.01. (00:00)

I bolje

Jezikova juha: Brže, više, jače!

Je li bolje imati više ili manje? Očito, odgovor ovisi o tome čega (nitko ne želi više problema!), ali na stranu nadmudrivanje, povijest jezika govori nam da je više u pravilu bolje. U praslavenskome je, štiviše, bolьjь značilo ‘veći’ pa je i danas u ruskome bol’šój ‘velik’, kao i u ukrajinskome bílʹšyj. A zašto je tome tako, nije teško dokučiti. Ima li tkogod recimo više snage, u fizičkome će nadmetanju biti bolji, pa je tako u sanskrtu balam ‘snaga’, iz istoga proto-indoeuropskoga korijena *bol-/*bel- kao i bolji.

U današnjim se jezicima kod riječi navedenoga podrijetla javljaju i značenja vezana primarno uz količinu (kao u ruskome i ukrajinskome) i ona što označuju učinak te količine kao u hrvatskome ili grčkome, gdje je bélteros ‘bolji’. Ova je metonimijska veza bolje=više=veće utemeljena u našemu iskustvu svijeta.Da pojasnimo: spomenuti rekonstruirani praslavenski oblik *boľьjь javlja se kao komparativ pridjeva *velьjь ‘velik’, ali drugi oblik komparativa istoga pridjeva je *vęťьjь, odakle dolazi hrvatsko veći. Vęťьjь pak može biti i komparativ pridjeva *mъnogъ ‘mnogi’. Novi sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

29.12.2023. (17:00)

Kome smeta učiteljica života?

Jezikova juha: Hoće li povijest u povijest?

Upravo nam korijen riječi povijest pokazuje da se ona dugo tretirala tek kao pripovijest o prošlim vremenima, od prasl. věstь, vezano uz vědě ‘znam’. Zato se u hrvatskome do 19. st. koristila riječ dogodovština ili događajnica. I u ostalima europskim jezicima riječi za povijest u pravilu odražavaju ovu povezanost, pa je tako u njemačkome Geschichte ‘događaj, priča, povijest’, u slovenskome zgodovina (vezano uz hrv. zgoda), dok engleski history ima isti korijen kao i story ‘priča’, te su se dva oblika dugo koristila izmjenično. I tu je vrijeme da se vratimo historiji, koja je naravno iz grčkoga ἱστορία, što se razvilo iz riječi za za ‘znanje, svjedočenje’ u ‘narativ’, ali i ‘istraživanje’. Upravo će, naime, ovo značenje biti ključno za razvoj moderne znanosti o povijesti, koja nastoji kritički sagledati i protumačiti izvore, staviti događaje i svjedočanstva o njima u kontekst vremena te ih analizirati da bi shvatili kako je do njih došlo. Dežurni lingvist za lokalni portal, dodavši kako je upitno hoće li povijest ostati kao predmet u strukovnim školama.

26.12.2023. (20:00)

Turčizme

Jezikova juha: Čizma glavu čuva (2)

U 17. st. popularne su čizme. U hrvatski ta riječ dolazi iz turskoga, a daje brojna izvorno obrtnička prezimena od Čizmara i Čizmaka preko Čizmešija do Čizmića. Iako povijest čizama seže daleko u prošlost (vidljivo iz španjolskih pećinskih crteža iz 16. st. pr. Kr.), ranije su se bile koristile prvenstveno za zaštitu od oštre zime te kao izdržljiva obuća vojnika, a u urešenoj verziji i aristokracije (budući da s razvojem društva koža postaje skupa). Za vrijeme spomenutih luckastih modnih inovacija, čizme ostaju preferirana obuća vojnika i plemićke konjice, odakle će se raširiti i u civilnu modu. Zato obuća 17. st. ima povišene pete i naglašene kopče. Zanimljivo je da se jahaćim čizmama katkada obod mogao spustiti, kao u čizmama s preklopom koje vežemo uz gusare. Čizme su ostale i simbol vojne te ine grube vlasti, kao kada govorimo o životu ‘pod okupatorskom čizmom’. O razdoblju prije industrijske proizvodnje cipela govori naš lokalni lingvist.

16.12.2023. (09:00)

Ja bez tebe ko sandale bez čarapa

Jezikova juha: Čizma glavu čuva

Evolucijski gledano, obuća je relativno nedavan izum. Smatra se, na osnovi arheoloških istraživanja, ali i promjena u strukturi kostiju stopala, da je Homo sapiens počeo koristiti obuću prije nekih 50 000 godina (odjeću puno prije). Čini se, stoga, da su odlučujuću ulogu odigrala dva istovremena događaja – dolazak nove ljudske vrste u Euroaziju, izuzetno kreativne i vješte u izradi oruđa te znatno zahlađenje u razdoblju koje obično zovemo ledeno doba. Tako, iz prijeke nužde, nastaje prva obuća, vjerojatno omatanjem kože i krzna oko stopala, a pred nekih 40 000 godina dobiva i pravi tvrdi đon. No, najstariji očuvani primjer obuće su sandale pronađene u Kaliforniji. Kad smo kod sandala, tu imamo malu jezičnu zavrzlamu. Riječ dolazi od latinskoga sandalium, što pak potječe od grčkoga sandalion, umanjenice od sandalon, riječi i za tip obuće i za ribe plosnatice. No, u Europu ta riječ dolazi tek u 14./15. stoljeću, a označava najskuplje drvo, za razliku od prethodnog latinskog naziva, koji označava riječ “dno”. Sat lingvistike