Kad mozak proglasi stečaj, a ti još nisi ni kavu popio
Sindrom kroničnog umora: Zašto običan odmor ne pomaže i kako pravilno štedjeti energiju
Mijalgički encefalomijelitis ili sindrom kroničnog umora (ME/CFS) složena je, multisistemska i kronična bolest, a ne prolazni umor ili nedostatak kondicije. Ključna razlika u odnosu na običnu iscrpljenost je post-exertional malaise (PEM) – odgođeni kolaps cijelog organizma koji nastupa 12 do 48 sati nakon minimalnog napora.
Za dijagnozu su nužni simptomi koji traju dulje od šest mjeseci: značajni pad funkcionalnosti, PEM, neokrepljujući san te kognitivne smetnje (“moždana magla”) ili ortostatska intolerancija (pogoršanje pri stajanju). Terapija se ne temelji na forsiranju aktivnosti (metoda graded exercise više nije prihvatljiva), već na pacingu – pažljivom upravljanju unutar individualne “energetske ovojnice”. Liječenje je simptomatsko (tretiranje POTS-a, boli i nesanice), a porast oboljelih od long COVID-a konačno je usmjerio znanstvenu pažnju i ozbiljnost prema postinfektivnim sindromima. Igor Berecki za Bug