Zoster - Najgori: Kokain, heroin, ja nikog se ne bojim - Monitor.hr
25.11.2023. (20:00)

Reggae iz susjedstva

Zoster – Najgori: Kokain, heroin, ja nikog se ne bojim

Bend koji je od 2000. godine, tj. početka svoje karijere provocirao i ukazivao na društveno crnilo pretežno kroz reggae zvuk s tim albumom nije skrenuo sa svog puta, ali je s njim angažirano tražio i neki herojski motiv za pružanje otpora istom tom crnilu. Novi album „Najgori“ zadržao je u sebi komponentu konceptualnog prethodnika, ali je pak uronio u crnilo kao niti jedan album Zostera dosad. Ovog puta nema ni tračka svjetla, već se ulazi u psihološko biće najgorih, tj. najgoreg među nama. Možda bi ga se najbolje moglo opisati kao brutalna dijagnoza umotana u glazbu iz razloga da bi se ublažila njena brutalnost. Na koncu „Najgori“ nije ni album trenutka, već djelo kojem se ne nazire rok trajanja, posebno u sredinama gdje razne Tadije tuže, sude i presuđuju. Ravno do dna


Slične vijesti

Jučer (11:00)

Šaroliko - svačije a njihovo

Mimika Orchestra – Medzotermina: Paleta identiteta

U glazbenom smislu taj orkestar je s novim albumom „Medzotermina“ opet u svom zenitu kao što je bio i s prethodnim „Altur Mur“ albumom, uz sve sniman je uživo u Lisinskom, a zvuči kao da je minuciozno studijski slagan. Koliko se ne uklapa u ništa slično na sceni, toliko pak prati unutrašnju nit razvoja same Mimike u kojoj kao da je Murtić neki glazbeni pandan J.R.R. Tolkienu kao kreator fantastičnih izmišljenih svjetova, njegovih likova i krajolika. To je završni dio trilogije koju čine albumi ‘Divinities of the Earth and the Waters’ i ‘Altur Mur’. Ravno do dna

Subota (09:00)

Kada demo u spavaćoj sobi vrijedi više od produkcijskog budžeta

Bruce Springsteen – Nebraska ’82: Expanded Edition: Perfekcija nesavršenstva

Ivan Laić za Ravno do dna reagira na recenziju u poznatim svjetskim novinama u kojoj je autor reizdanju dao izrazito nisku ocjenu ističući u naslovu da snimke tzv. “električne Nebraske”, dugogodišnjeg svetog grala među Springsteenovim kompletistima, nisu “dostojne hajpa” koji ih je pratio. Naime, svatko tko poznaje priču o Bruceovoj karijeri ili je pogledao njegovu novu ekraniziranu biografiju u režiji Scotta Coopera ili pročitao istoimenu knjigu “Deliver Me from Nowhere” Warrena Zanesa na kojoj je film temeljen, zna da je cijela poanta tog istog kultnog akustičnog lo-fi klasika iz 1982. njegovo objavljivanje u demo verziji koju je The Boss snimio sam u spavaćoj sobi u Colt’s Necku u New Jerseyju i kako su svi ostali pokušaji da ponovno oživi te pjesme bili neuspješni jer nikako nisu mogli dozvati onu magiju koja je stvorena na info trakama.

Svi koji su znali da postoji bendovska verzija “Nebraske” (a taj popis do nedavno nije uključivao ni samog Springsteena, koji je potpuno zaboravio da se to snimanje ikada dogodilo) znali su da je ideja odbačena, jer te verzije nisu bile bolje od originala. Zato je pričanje o njima kao nečemu nahajpanom zbog njihove kvalitete potpuno pogrešno navesti kao svrhu njihovog objavljivanja. Privlačnost ovih snimaka bitna je opsesivnim fanovima kako bi stvorili sliku o tome što je moglo biti da su karte odigrane drugačije.

29.10. (20:00)

Za pročišćenje kroz glazbu

Dragaš: “Birthing” je proces duhovnog pročišćenja kroz mantrično ponavljanje obrazaca, pri čemu (glazbena) katarza Michaela Gire zvuči poput rađanja novih svjetova

“Birthing” je nevjerojatan album koji je Gira sa Swansima snimao u Berlinu, tjerajući sebe do maksimuma ili preko tog ruba zhvalajujući obilnim količinama kofeina i nikotina. Sve ne bi li dosegnuo šamanizam, mantričnost, hipnotičnost i svojevrstan zen do kojeg ne dolazi kroz tišinu nego, posve suprotno, kroz buku kakvom Swansi “melju” publiku na koncertima. Stilski, “Birthing” je album koji je i noise-rock zbog bučnosti i post-rock jer nitko ovako ne bi svirao rock kakav smo poznavali prije Swansa, a prog-rock jer formatom podsjeća na albume tog žanra iz 70-ih, ali i masivan komad eksperimentalne glazbe, pa i free jazza, barem po konstrukciji pojedinih kompozicija. No, važnije od toga u koje pretince spada “Birhting” svojevrsno je katarzično iskustvo koje slušatelj doživljava pri susretu s tim skladbama. Aleksandar Dragaš za Jutarnji pred subotnji koncert u Zagrebu.

28.10. (14:00)

Više klupski, malo manje hitoidno

Tame Impala – Deadbeat: Zbogom indie rokeri i hvala na pažnji

Stariji fanovi Tame Impale uvijek će tražiti novi „Lonerism“. Treba ih razumjeti. U toj fantastičnoj suradnji genijalnog australskog autora Kevina Parkera i genijalnog američkog producenta Davea Fridmanna 2012. godine nastao je jedan od najboljih i najvažnijih indie rock albuma ranog 21. stoljeća. S druge strane mlađi pratitelji Tame Impale najprije će tražiti mega hitove poput „The Less I Know the Better“, koji samo na Spotifyu broji preko 2 milijarde streamova. Treba i njih razumjeti. Na 12 novih traka gotovo da nema takvog materijala, pa je donekle razumljivo zbog čega se u prvim reakcijama na „Deadbeat“ iz tabora publike i kritike javljaju neki nezadovoljni, razočarani i zbunjeni glasovi – kažu na Ravno do dna gdje imaju vrlo pozitivno mišljenje. Na Muzici baš i nemaju.

24.10. (20:00)

Kanye Swift

Rafaneli: Nitko nije tako uspješno utjelovio suvremenu opsesiju sobom kao Taylor Swift

Novi, dvanaesti album Taylor Swift “The Life of a Showgirl” postavio je rekord s 2,7 milijuna primjeraka (od toga čak 1,2 milijuna vinila) prodanih u SAD-u na dan izlaska. Kontinuirana je to potvrda najveće pop karijere u 21. stoljeću. Međutim, ovo je izdanje prvi pravi nagovještaj da je njen dugogodišnji medeni mjesec s kritičarima, ali jednim dijelom obožavatelja napokon došao kraju. Tim je zanimljivije što podijeljeni kritičarski dojam, unatoč ogromnom početnom komercijalnom uspjehu, prati i onaj dijela razočarane publike. Krivac za to je ponajprije sama Swift, koja je od 2020. objavila čak pet novih i četiri nanovo snimljena albuma, čime je uz spomenutu turneju zasitila tržište. Zapravo je nevjerojatno koliko Swift iz albuma u album podsjeća na jednog od svojih arhetipskih neprijatelja, Kanyea Westa. Oboje su se u startu pozicionirali kao autsajderi protiv kojih je ostatak svijeta. Rastom popularnosti i hvalospjeva, ego je narastao, ali u njihovom glavama ostala je pozicija žrtve. Karlo Rafaneli za Novosti.

19.10. (19:00)

Rock'n'roll guske

Geese – Getting Killed: U ritmu ludila za ples

Album „Getting Killed“ svojom, može se reći, zvučnom razbarušenošću iz koje se iščitava mnoštvo utjecaja kao da se nameće kao soundtrack upravo ovog trenutka u SAD-u. Jest da bend kao uzore navodi moderne engleske bendove kao što su Squid i već spomenuti Black Midi Geordieja Greepa, no Beats ih je svojim intervencijama gurnuo i u ozračja vremena kad je rock and roll bio slobodan i koja podsjećaju i na rad Captain Beefhearta, kao što donosi i svojevrsne world music rakurse kad bubnjevi i razne udaraljke preuzmu pjesme i nose ih u smjeru nekih ritualnih plesnih trenutaka bez zadrške. Može se reći i da je ovo jedan od onih albuma koji se već samim početkom „trudi“ rastjerati što više slučajnih padobranaca među slušateljima. Kažu na Ravno do dna

17.10. (20:00)

Orijentalno, a svjetsko

Balkan Dub System: Balkansko, a naše

Svestrani multiinstrumentalist Ognjen Zečević, umjetničkog imena Egoless, za prijatelje Musa, sam je odsvirao gotovo sve potrebne instrumente. Jedino sviračko pojačanje je Roko Margeta za turski ney i makedonski kaval. Roko je ovdje zapravo bio na uzvratnom gostovanju budući da je Ognjen kao gitarist, saksofonist, producent i ton majstor, višestruko pojačao njegov i Chakkin bend KaliKamo na izvanrednom proljetnom albumu „Jedinstvo“. Možda će se Balkan Dub System i KaliKamo zajedno upisati među ponajbolja ovogodišnja domaća izdanja, ali B.D.S. će u svakom slučaju napraviti još jedan iskorak kao prvi 100% balkanski oriental dub album. Balkan Dub System je danas skoro unikatan projekt sa sjajnim predispozicijama za svaki world music stage.  Ravno do dna

04.10. (21:00)

Nepodnošljiva lakoća

Mangroove – Komad neba: Povratak muzike kući

Umjetnički i životni partneri Željka Veverec i Toni Starešinić su do sada pokazali zavidnu upornost u tjeranju svoje muzike i plodovi takvog pristupa se mogu vidjeti na “Komadu neba”. Udruženi sa Silviom Bočićem i Leom Beslaćem, ova ekipa zaljubljenih u različite muzičke smjerove s lakoćom “kuha” manje-više što god poželi, pa se na ovom albumu mogu osjetiti tragovi ne samo ranijih albuma Mangroovea, nego možemo čuti kako Starešinić iz grupe Chui utječe na Starešinića iz grupe Mangroove, a fatalna Je Veux usmjerava izričaj Željke Veverec. Ravno do dna

27.09. (13:00)

I frontmen mi je ukrao majicu

Stoned Jesus – Songs to Sun: Šuljanje kroz jazbinu usnuloga zmaja

Prvo poglavlje nadolazeće trilogije ukrajinskog stoner/doom trija dokaz je kako je njihov osnivač i glavni autor Igor Sydorenko zalutao na neke nove i posve neočekivane teritorije kreativnosti. “Songs to Sun” predstavljen je kao uvodno poglavlje trilogije koju će činiti još i “Songs to Moon” i “Songs to Earth” čiji su datumi izlaska planirani za naredne 2026. i 2027. godinu. Čini ga samo šest pjesama, ali njihovo je trajanje dovoljno impozantno da cijela ploča prebacuje i više nego pristojnih četrdeset minuta. Ravno do dna

25.09. (00:00)

Elektronika koja je mrak

Nine Inch Nails pomiču granice filmske glazbe uz ‘TRON: Ares’

Album, prethodno najavljen singlom „As Alive As You Need Me To Be”, donosi potpuno novu, originalnu glazbu za treći dio revolucionarne filmske franšize „TRON” i predstavlja prvi filmski soundtrack kojeg potpisuju kao Nine Inch Nails, iako su Trent Reznor i Atticus Ross već samostalno skladali glazbu za više od 20 filmova, za što su osvojili dva Oscara, tri Zlatna globusa, Grammy i Emmy nagradu.

Soundtrack za „TRON: Ares” donosi inovativnu zvučnu arhitekturu koju potpisuju Trent Reznor i Atticus Ross. Sastavljen od pulsirajućih sintesajzera, distorziranih tekstura i mračnijih melodija, album je potpuno oslobođen od klasičnog orkestralnog zvuka, pružajući slušatelju snažnu zvučnu eksploziju koju bi mogli očekivati od Nine Inch Nails. Zvukovi opasnosti, melankolije i energije pomiču granice, ostavljajući snažan dojam od početnih taktova. Ravno do dna