Andrea Andrassy: Ljetovanje u tuđim maternicama - Žene nisu apartman za smještanje tuđih želja - Monitor.hr
16.05. (08:00)

Neka si im rekla

Andrea Andrassy: Ljetovanje u tuđim maternicama – Žene nisu apartman za smještanje tuđih želja

Žena nije ni inkubator ni javno dobro, niti je tuđa maternica apartman u kojem može ljetovat svatko tko poželi, svatko po svom zakonu. Zakon je ovdje jasan, ali kao i uvijek u Hrvatskoj, opet je podložan tumačenju – od bolnice do bolnice, od Božice do Božice. A ovo nije i ne bi trebalo bit pitanje gospođe Božice. Njeno je pravo da ne pobaci ako ne želi, kao što je moje pravo da to napravim ako tako odlučim. Ovo je pitanje institucija koje plaćamo, a koje su prošli tjedan unatoč medicinskoj indikaciji slomljenoj ženi dali uputu da nježnost, stručnost i empatiju potraži negdje drugdje – tamo gdje će ju netko pitat “kam greste?” Iz Hrvatske se već odavno bježi trbuhom za kruhom, a izgleda i trbuhom za zdravstvenim uslugama na koje imamo zakonsko pravo – osvrnula se gnjevno Andrea Andrassy mada je namjeravala biti nježna.


Slične vijesti

20.06. (09:00)

Ordnung und Disziplin! Jawohl, meine Führerin.

Andrea Andrassy: Black Mirror – Što bi se dogodilo da samoživost nosi negativne bodove?

Ne znam jel se sjećate, ali prije nekoliko godina je krenula priča da će Kina uvest bodovanje građana, slično onome koje smo gledali u jednoj epizodi Black Mirrora u vrijeme kad ga još nismo živjeli. Ne znam jesu li to uveli ili nisu, zaboravila sam pratit. Plan je bio da bodovi, ovisno o ponašanju u društvu, nose određene privilegije i posljedice – ako si uzoran građanin, živiš lijepo i lagodno, a ako nisi, živiš prema zaslugama. Na prvu zvuči užasno i podložno manipulacijama, ali zapravo i ne zvuči tako loše. Sve ovisi kako gledaš na stvari. Ja ih gledam iz perspektive osobe koja je danas u četiri navrata skoro pregažena – osobe kojoj ne bi smetalo da ti koji su me skoro pregazili osjete posljedicu svojeg divljanja na “saldu” života. Možda ne bi bilo loše da uvedemo bodovanje. Na primjer, kad staneš nekom na zebri i pustiš ga da normalno prođe, dobiješ 20 bodova – kad na toj istoj zebri nekog skoro pregaziš, to je minus 40 bodova. Zamislite koliko bi se svijet brzo posložio da u svakom trenutku MORAŠ bit normalno ljudsko biće jer je alternativa da nemaš pristup osnovnim stvarima. Znam da potencijalno malo zvučim kao Hitler… – nije jasno da li se Andrea Andrassy samo zeza ili misli ozbiljno, ali to je ta umjetnička sloboda, na vam je da tumačite.

13.06. (10:00)

Griješiti je ljudski, naučiti nešto iz toga božanski

Andrea Andrassy: Cringe team 2 – Svaka sramota ima moć dok joj se ne naučiš smijat

Srdačan pozdrav i sretna sedamstota repriza Krim teama 2 u kojem ja glumim trudnu Jelenu Matić – da sam znala da će se ovoliko ponavljat, tražila bi da me se plati po emitiranoj epizodi i sad bi već imala stan u novogradnji, ali tko je mogao pretpostavit da će sve trajat i 16 godina kasnije? Netko je vjerojatno mogao, ali ja nisam. Ono što jesam pretpostavljala je da će mi zauvijek bit neugodno zbog te jedne epizode od čijeg sam honorara planirala platit tetovažu koja se – #SlavaTebiKriste – nije dogodila. Da je, danas bi na leđima, tamo gdje počinje donji dio badića, imala srce iz kojeg strše vatrena krila i slovo A u sredini – što je i dalje manji cringe od Jelene Matić. Ali neka, svatko od nas u životu ima kolekciju sramota za koje bi možda bilo bolje da se nisu dogodile, a danas ćemo se družit s moje dvije sramote koje sam naučila pretvorit u pametne lekcije… klikbejtasto počinje svoju kolumnu Andrea Andrassy na Miss7/24 sata.

06.06. (10:00)

Dnevnik self-help cure

Andrea Andrassy: Sve što radiš je glupo i nepotrebno – Dobro došli u imposter syndrome

Imposter syndrome je šupak koji ti besplatno živi u glavi i hrani se tvojim nesigurnostima – što mu više popuštaš, to se više širi, kao cimer koji je na početku uredan, a s vremenom ostavlja čarape i prljave šalice po cijelom stanu. Kad se dogodi nešto dobro, odmah će te podsjetit da je vjerojatno nezasluženo; kad se dogodi nešto loše, javit će ti da je to jedino logično. Kad ti se dovoljno udomaći u glavi, tjera te da se stalno uspoređuješ s drugima, zbog čega uvijek lako zaključiš da si potpuno beznačajan. Ja to zaključim svaki put kad napravim bilo što – može bit nešto sitno, tipa večera za ljude koje sam pozvala u goste pa se prije nego što uzmu prvi zalogaj ispričavam jer “vjerojatno nije fino”… Najbolji način da ga iseliš je da uspoređivanje okreneš u svoju korist – umjesto da si stalno postavljaš pitanje koliko si lošiji (ili “beznačajan”) u odnosu na druge, treba pitat nešto drugo. “Koliko sam bolja u odnosu na sebe prije godinu dana?” Ili prije tjedan dana ili prije deset godina, svejedno. Tako se izgladnjuje unutarnji demon koji te tjera da svaki svoj uspjeh umanjiš u odnosu na tuđi… savjetuje tako pametnica Andrea Andrassy na 24 sata/Miss7.

02.05. (10:00)

Lako njoj

Andrea Andrassy: “Tko nju gura?”, “To sam mogao i ja” – Obrambeni mehanizmi ljudi koji mrze tuđi uspjeh

Prvo, napokon sam naučila slagat one plahte na gumicu koje inače samo baciš u ormar i brzo ga zatvoriš da ne moraš gledat koliko su neuredne. Ako ste to naučili već odavno, onda znate koliko je predivno – ako niste, uložite par minuta vremena u Youtube tutoriale i promijenite si život. Druga produktivna stvar je to da sam napokon dovršila svoju treću knjigu – što možda zvuči kao važnija stvar od uredno složene plahte, ali meni (skoro da i) nije. Znam da objektivno je, ali plahte me trenutno previše vesele… A link? (Tražite sami.) Andrea Andrassy, uvijek korisna i mudra.

17.04. (21:00)

Joj, kak ja volim puno pričat... Pisat

Andrea Andrassy: Knjiga žalbe – Francuska salata je tu, a prigovaranje troši kalorije

Anywho, za danas sam pripremila jednu zabavnu igru u koju se možete priključit ako imate s čim – a vjerujem da imate jer je radni naziv igre “knjiga žalbe.” Zapravo, pravi radni naziv je bio “čemu služi Hrvatska?”, ali to je zvučalo ružno pa sam promijenila… Priča broj četiri. Ovce za šišanje. Koliko često idete na šišanje? Ja otprilike dva puta godišnje, a prije dva mjeseca mi je hitno trebalo popravit vrhove pa sam na povratku iz dućana ušetala u mali, kvartovski salon koji je uvijek prazan. Što možda znači da ne valja, ali meni ne treba puno – samo mala korekcija, bez pranja, bez feniranja, dovoljno je da se sve izravna i to je to. Frizerka me posjela, izvadila opremu za šišanje – ne škare, nego mašinicu – počešljala me i potegnula jednu ravnu crtu. Zzzzk – to je to. Ušla sam u 11:30, sjela u 11:31, a u 11:36 sam već stajala na blagajni s obučenom jaknom. “Koliko sam dužna?” – pitala sam i čekala cifru koja odgovara šišanju mašinicom od 4 minute. Ne znam koja je to cifra, ali otprilike sam imala ideju koja sigurno nije. “Sto pedeset.” Sto pedeset kuna. Sto i još pedeset. Kuna. To je 37,5 kuna po minuti. I to još prije nego što je krenula inflacija. Nisam osoba koja podcjenjuje tuđi rad, znam da iza svakog frizera stoje godine edukacije, rada i truda, znam i da saloni plaćaju režije i namete i doprinose i sve ostale hrvatske čarolije, ali sto pedeset kuna za 4 minute šišanja mašinicom? Zapravo, za 30 sekundi šišanja mašinicom – ostalo je otpalo na dogovor, češljanje i stavljanje zaštitnog najlona koji skoro nisam ni dobila jer “šta će vam, pa to će bit sekunda posla.” Jesam li ja potpuno luda i nerealna, ili je 150 kuna puno za 4 minute? Ne znam, javit ćete mi sigurno, možda ispadne da sam u krivu i da je to sasvim ugodna količina novaca… – dakle to je četvrta od pet priča koliko ih je napisala Andrea Andrassy u zadnjoj kolumni.

11.04. (11:00)

Aj konačno nešto drugo.

Andrea Andrassy: Kanari – servisne informacije za godišnji s kojeg se nećete htjet vratit

Ovo mi je šesti put da sam bila. Kao i svake godine kad idem, inboks mi se napuni pitanjima o Kanarima, a danas ću odgovorit na neka od najvažnijih. I na jedno nevažno koje se uvijek pojavi među prvima: “Tko ti plaća put na Karibe?” Postoje ljudi koji misle da svakoj ženi koja izađe iz kuhinje i koristi putovnicu to financira netko drugi. Uglavnom, pitanja o Kanarima – i pripadajući odgovori.

  • Kako se do tamo dolazi? – Ako si iz Hrvatske, polako i zajebano. Najpovoljniji su letovi iz Beča i Milana… Karte (ove jeftine) kreću od 220 kuna za let u oba smjera, što zvuči predobro da bi bilo istinito – i točno je tako kako zvuči.
  • Što vam treba od papira? – COVID potvrda – ili da ste cijepljeni, ili da ste preboljeli. Ako je od druge doze prošlo više od 6 mjeseci, treba vam booster. Od ostalih papira vam treba Traveler entry form za Italiju i za Španjolsku. Ako putujete s nekim tko je “pametan” i govori da vam to ne treba, svejedno ispunite sve što bi vam moglo trebat i sjednite na kavu dok taj pametni paničari na šalteru.
  • Kakvo je vrijeme i što se nosi za obuć? – Fuerteventura je poprilično vjetrovit otok, što znači da je uvijek pametno ponijet duge rukave, koji će vam nekad dobro doć i preko dana. Temperature su uvijek između 20 i 25 stupnjeva. Noć je drugačija priča
  • Kakvo je more, je li za kupanje? – ocean u 4. mjesecu “ugodnih” 18 stupnjeva, a najtopliji je u 9. i 10. mjesecu, kad ima oko 22 stupnja
  • Gdje ste biLA smješteNA? – Od 6 puta koliko sam bila na Kanarima, njih 5 je bilo u surf kući na Fuerteventuri – vodi ju par iz Zagreba, Lea i Mislav, a sve je koncipirano kao surf kamp. To znači da dijeliš kuću s ljudima koje ne poznaješ, što možda zvuči grozno kad si introvert, ali zapravo je najbolje na svijetu jer to znači da možeš doć sam i svejedno imat ljude s kojima ćeš se družit. Nekad su to ljudi s kojima ćeš progovorit samo nekoliko riječi i više ih nikad nećeš vidjet, nekad ćete postat prijatelji na Facebooku
  • Tko sve može doć? – Svatko tko želi, čak ne mora ni bit normalan (tu i tamo se zalomi netko tko je poseban na način da maltretira druge ljude), ali većinom dolaze super normalni i dragi ljudi koji žele surfat.
  • Što se tamo radi ako ne surfaš? – SVE. Plaža je 5 minuta hoda od kuće, grad je pun dućana u kojima ćete uživat u shoppingu čak i ako ga inače ne volite jer su Kanari bescarinska zona… Jedina negativna stvar je da se vjerojatno nećete htjet vratit doma.

Mnooogo opširnije na Miss 7 blogu Andree Andrassy.

04.04. (12:00)

Jada ga je trebala ošamariti

Andrea Andrassy: Nasilje podložno tumačenju (Rock-Smith neverending story)

Andrea Andrassy je na Kanarima, ali je dnevnik posvetila najvažnijem događaju tjedna: Ne morate se složit sa mnom, ali ja mislim da ju nije zaštitio, nego osramotio – i da je zapravo štitio sebe, posramljen svojojm inicijalnom reakcijom koja je bila smijeh. Kiseli smijeh na glupu foru koji ga je vjerojatno iznenadio, ali dogodio se i mislim da je primarno prao sebe od vlastite reakcije. Ali čak i da nije to – ovako se žena ne štiti. Prvo – i opet se slobodno nemojte složit sa mnom – Jada Pinkett Smith je javna osoba, i to poprilično snažna javna osoba sa snažnim stavovima koje se ne boji pokazat. Hoću reć, nije nepoznata jedinka koja nema svoj glas. Ima ga, koristi ga, a loša fora je bila upućena njoj kao ravnopravnoj jedinki svijeta slavnih – ne kao nejakoj jedinki i osobi koja je nečija supruga.

17.03. (17:00)

Mobitel - odnos ljubavi i mržnje

Andrea Andrassy: Jesmo li postali predostupni svima, u svakom trenutku?

Nedostupnost je prije bila normalna, a danas je u najboljem slučaju luksuz – i sve češće ima prizvuk mane, isti onakav kakav je jednom davno imala ideja da ljude smiješ zvat u svako vrijeme. SMS. WhatsApp. Viber. Facebook. Instagram. Mail. Slack. To što imamo opciju da su nam svi stalno dostupni ne znači da ju smijemo zloupotrebljavat kad god nam nešto padne na pamet, u svako vrijeme i nevrijeme. Ili sam ja staromodna i naporna? Ako i jesam, neka sam, to mi je i dalje draže nego da me nedjeljom bude ljudi koji bi morali znat da to ne smiju. Srdačan pozdrav od bake u vindjakni, čuvajte se propuha i isključite ton – bonton je isključen već odavno – piše Andrea Andrassy.

03.03. (19:00)

Vrijeme je sad

Andrea Andrassy: Možda je baš sad vrijeme da naučimo bit sretni

Možda je vrijeme i mjesto da shvatimo da su neki strahovi koje inače imamo potpuno zanemarivi – ja znam svoje, vi znate svoje, a možda je vrijeme da im oduzmemo moć koju su imali dosad. I da počnemo živjet onako kako želimo u svijetu u kojem sve više ljudi mora živjet onako kako ne želi. I nemojte zaboravit da i dalje smijete bit sretni zbog svih lijepih stvari koje imate – možda zvuči nelogično, ali ovih dana je vjerojatno važnije nego ikad – piše Andrea Andrassy na blogu.

18.02. (18:00)

Ima i gorih

Andrea Andrassy: Ako ste mislili da su hrvatski šalteri najgori, nisu

Znate ono kad ste negdje na nekom šalteru i ništa ne ide onako kako bi trebalo, pa se usput sprijateljite s osobom pored sebe i zajedno komentirate da je vani sve bolje? “Tog ima samo kod nas” – uvijek se složimo. E pa dopustite da vam ispričam nježnu priču o Italiji u kojoj sam sudjelovala prošli tjedan. Ako planirate na skijanje, planirajte pametnije od mene. I ponesite Xanax za svaki slučaj – piše Andrea Andrassy na blogu.