Basara: Palma protiv Evrovizije - Monitor.hr
18.05.2024. (10:00)

Tri Palme na otoku sreće

Basara: Palma protiv Evrovizije

Sećam se ko da je juče bilo kad je na Visokom Mestu doneta odluka da mesto premijera Vlade Srbije pripadne autovanoj lezbijki Ani Brnabićevoj. To je do te mere povredilo Palmina (Dragan Marković op. a., neki tamo redikul) patriotska i domaćinska osećanja da je u gnevu najavio da će vratiti poslanički mandat – ili tako nešto, ne sećam se, davno beše – ukoliko vladi domaćinske Srbije bude predsedavao ženski peder.

Kao odličan poznavalac psihologije srpskih domaćina – koja se često ne podudara sa ideologijom – u ondašnjem Famoznom sam napisao da od Palminog vraćanja mandata (ili čega god) neće biti ništa i da će se – ako se tako naredi odozgo – Palma u Skupštini pojaviti u pederskim kožnim pantalonama sa izrezima na guzici. Pokazalo se da sam bio dalekovid: Palma se pojavio u Skupštini, doduše ne u pederskim pantalonama. Nije bilo naređeno.

Kad ne lezi vraže. Palma je nedavno ponovo stao na branik patrijarhalnih vrednosti. Ovoga puta njegova domaćinska i patrijarhalna osećanja je povredio prenos evrovizijske kalakurnice, koja se, fakat, pretvorila u kostimiranu parapolitičku operetu pod maskama. Palma je u pisanom saopštenju „ocenio“ da Evrovizija promoviše homoseksualizam i sektaštvo, a to, je li, veoma loše utiče na decu i omladinu.

Nije se zaustavio na tome. Kao čovek od dela najavio je da će „podneti zahtev“ (preporučujem mu da ga podnese Beogradskom vodovodu) da Srbija više ne učestvuje na tom bogoprotivnom takmičenju i da se nada da će njegov predlog biti usvojen.

Ako predlog ne bude usvojen, nemojte se začuditi ako se Palma sledeće godine pojavi na takmičenju za Evrosong u kožnim pantalonama sa izrezima na guzici. Svetislav Basara


Slične vijesti

Prekjučer (19:00)

Jer 'ne zna kud udara, ali udara iz sve snage'

Basara: Svet je Srbija

Posle foruma u Davosu sve su uočljiviji obrisi novog svetskog poretka – u koji domaća cincarsko-kalburska čaršija polaže velike nade – a u kome, po skromnom mišljenju gorepotpisane neznatnosti, neće biti ničeg novog. Zašto bi bilo? Još je Propovednik rekao da nema ničeg novog pod suncem, ko je pa svetski poredak da bi bio nešto novo.

Ovo što se iza svetskog horizonta valja – umal po navici ne napisah „ovo što nikad ovako nije bilo“ – nama se čini novo (i preteće) zato što odavno nije viđeno, a u suštini je mnogo starije od dva-tri „stara“ svetska poretka, koji su na svetsku scenu stupili pre malo više od sto godina i koji su bili dirljivi pokušaji da se od govneta sveta napravi ukusna pita. Belosvetski poslovi će se ubuduće voditi kao u XVIII i XIX veku, što će značiti da će svetski Moćni Rendžeri gospodariti nad slabima, a budući da na belosvetskoj sceni imamo tri Moćna Rendžera, svaki od Rendžera će gospodariti svojim parčetom sveta, s jedva prikrivenom namerom da zavlada celim svetom. Svetislav Basara

12.01. (15:00)

Šta će reći, mi ćemo samo da gledamo i čekamo

Basara: Godina svetskog raspleta

Ova godina je počela baš papreno. U samo deset januarskih dana izdogađalo se toliko sranja za koliko je u mirnim vremenima trebalo i po nekoliko godina. Sad sledi filozofsko pitanje: da li to znači da se vreme ubrzava, posle koga sledi i filozofski odgovor: ne, vreme se ne ubrzava nego se unutar raspoloživog vremena – čiji je „kapacitet“ konstantan – ugurava previše pičvajz-događaja, što će u jednom momentu u neodređenoj budućnosti izazvati efekat istovetan onom koji dobijamo kad sipamo previše vode u čašu. Šta biva kad sipamo previše vode? Čaša se više ne puni, nego se voda preliva.

Za razliku od Srbije, koja, kako rekosmo još raspliće svoje godine raspleta, okolni svet će nekako rasplesti ovogodišnje zaplete – na šta će to ličiti, ostaje da se vidi – ali to neće rezultirati nekakvim novim svetskim poretkom – još manje nekim multipolarnim svetom – nego povratkom jednog vrlo starog poretka utemeljenog na teško osporivom pravu jačih da rade šta im se prohte, poretka koji je – istorijski posmatrano nakratko, od kraja XVIII do početka XX veka – bio suspendovan međunarodnim pravnim poretkom, na koji opet pomenuti moćni svetski rendžeri nisu davali ni pet para, s tim da su – da se Vlasi ne bi dosetili – kad bi im to odgovaralo (prividno) uvažavali taj poredak. Svetislav Basara

10.01. (14:00)

Blokaderi svih zemalja, razjedinite se

Basara: Reči godine

Za reč godine jednoglasno proglašavam reč „blokada“, ali ne blokada u smislu koji joj pripisuju „lojalisti“, pogotovo ne u smislu koji joj učitavaju „blokaderi“, nego u smislu mentalne blokade – koja u famoznim kolumnama nastupa pod imenom ćorsokak – iz koje se rađaju ulične i sve druge blokade. Proglašenjem reči godine pisac hoće da kaže da su vidovdansko-etička, duhovno-vertikalno-zavetna, junačka, stradalnička, itd. podešavanja – zajednička i lojalistima i blokaderima – postala apsolutno neupotrebljiva zbog isteklosti roka trajanja, da funkcionalnijih podešavanja nema ni od korova i da ovo društvo – ukoliko se ne dogodi biblijsko čudo – neće imati drugog izbora nego da posluša savet i da ne ide ni levo ni desno, nego pravo uvis. Što neće biti lako, ali ne i nemoguće, jer „mi možemo i ono što ne možemo“. Svetislav Basara

28.12.2025. (00:00)

Umetnička sloboda

Basara: Meritum groteske

Stvar ovako stoji: ako pišete roman ili snimate film/seriju na temu nekog stvarnog (obično traumatičnog) događaja, stvaralačka sloboda vam daje pravo da umetničku reprezentaciju događaja poverite fiktivnim junacima, ali ste (svuda osim u Srbiji) u obavezi da događaj o kome pišete roman ili snimate seriju rekonstruište tako da koliko-toliko korespondira sa istorijski uglavljenom faktografijom. Na šta bi, recimo, ličila serija o američkom građanskom ratu ako bi serijin autorski tim prećutao da se taj rat vodio s ciljem ukidanja ropstva, a predstavio da su, umesto Linkolna i njegovog generaliteta, rad vodili Pat Garet i Bili D Kid. A serija „Tvrđava“ upravo nešto slično radi. I upravo je zato stekla ogromnu popularnost u društvu koje ne samo da „ne zna ništa o sebi“ (Đinđić) nego i ne pomišlja da išta sazna o sebi, društvo u kome su neprekinuti nizovi posledica nejasnog uzroka – tzv. stradanje – najveći (i najunosniji) politički i paraumetnički kapital… Svetislav Basara

22.12.2025. (19:00)

Vidimo se na proljeće

Basara: Rupa bez krčmara

Neverovatna lakoća teorija kojima Prijatelj studenata kopa rupe u koje bi stvarnost trebala da upadne, obrnuto je proporcionalna nespremnosti stvarnosti da upada u rupe i sklonosti stvarnosti da namesti stvari tako da, po sili poslovice ko drugom jamu kopa, sam u nju upada, teoretičar upadne u rupu koju je iskopao.

Ko da raspiše izbore, ko da ih finansira – za to trebaju grdne pare – ko, nadalje, da ih organizuje i šta da rade oni koji na izborima pobede, to su sitnice na koje Prijatelj studenata – koji je, ako je suditi po najrecentnijim pisanijama, zašao poduboko u fazu parapolitičke psihodelije – ne daje ni pet para, nego se laća plajvaza i pravi pobedničku računicu (bez krčmara). Koja (u prepričanoj) verziji glasi: vladajuće stranke neće izaći na građanske izbore, studentska lista će „više nego ubedljivo“ pobediti, Visoko Mesto, naravno, neće priznati izbore i onda sledi – šta?

– Kako šta, zna se: Peti oktobar. Svetislav Basara

18.12.2025. (08:00)

Najpovoljnije krečenje na internetu - džaba

Basara: Vatrena cena nezavisnosti

Visoko Mesto blagoizjavilo da srbska državna nezavisnost ima svoju cenu, pak je taksativno nabrojalo kako sami nismo hteli da uđemo u NATO, kako principijelno nismo hteli da uvedemo sankcije Rusiji i da „nas“ (jebo ja nas) otuda ne treba da čudi što nas kolektivni Zapad gleda ko smrdljiv sir i koristi svaku priliku da nam „zabije nož u leđa“.

To da su Rusi nama (posredno, ali efektivno) uveli sankcije, Visoko Mesto nije se blagoudostojilo reći, ali zato će moja neznatnost reći – tj. džaba okrečiti – da rusko nepristajanje na prodaju NIS-a neće biti najveći ruski nož u srbska leđa, jer kad kucne čas – koji nije predaleko – da se rat u Ukrajini završi, kad počnu pregovori o međunarodnom priznanju ruskog suvereniteta nad Donbasom – koji Ukrajina neće moći odbraniti (što je meni žao) – pa kad novopečeni nobelovac Tramp kaže dragom Vladimiru: OK, dragi Vladimire, Donbas je tvoj, ali zauzvrat moraš potpisati nezavisnost Kosova, kad se, dakle, sve to zbude, šta mislite koliko će nanosekundi biti potrebno dragom Vladimiru da potpiše priznanje Kosova? Piše dalekogledajući Svetislav Basara.

02.12.2025. (21:00)

Sile mraka i haosa

Basara: Dani magijskog mišljenja

A šta rade, nazovimo ih, „nesrpski“ – iliti „antisrspki“ politički mislioci, kako ih zovu srpski mislioci. Eh, šta. Oni odgovornost za sva zla koja snalaze Srbe pripisuju političkim krilima srpskih političkih mislilaca. (Kažem „političkih“, jer postoji i paravojno krilo te bratije.) Šta srpski mislioci kažu, zašto su se „strani faktori“ toliko okomili na Srbiju i Srbe i zašto im domaći izdajnici tako udarnički pomažu na tom poslu?

Srpski mislioci smatraju da je to glupo pitanje – na koje odgovor znaju i beogradski vrapci – a koji glasi: „Zato što smo Srbi i pravoslavni i zato što hoće da nas ‘rasrbe’“. Napred napisano je školski primer magijsko-animističkog mišljenja koje je u Srbiji – koja iz opravdanih razloga nije imala iskustvo renesanse, a koja je iskustvo prosvetiteljstva neopravdano i plebiscitarno odbacila – i dan-danas preovlađujuće, da ne kažem baš „više nego ubedljivo većinsko“. Svetislav Basara

26.11.2025. (17:00)

Probaj da se ne uvrediš

Basara: Srbi imaju psihologiju seljačke mlade, uvredljivi su, sujetni i slepi za finese

U vremenu kad javni prostor preplavljuju buka, spinovi i površnost, retki su sagovornici koji uspeju da seciraju društvo sa onom britkošću koja istovremeno zabavlja, upozorava i razotkriva. Jedan od njih je Svetislav Basara – pisac, mislilac i neumoljivi hroničar ondašnjih zabluda. Kolumnist Kurira i autor emisije “Crveni karton” na Kurir televiziji kroz svoj TV format pružio je mogućnost publici da čuje šta o stanju u društvu i kulturi misle mnoge javne ličnosti: Karakterna osobina Srba svih vremena, svih socijalnih statusa i svih stepena obrazovanja jeste psihologija seljačke mlade: grandiozna sujeta, preterana uvredljivost, slepilo za finese i crno-bela slika sveta. Inače, publika je otpornija na mnogo očiglednije istine od onih koje mogu pročitati u mojim kolumnama ili čuti/videti u “Crvenom kartonu”. U razgovoru za njihov poznati medij.

11.11.2025. (17:00)

Njujork je Amerika koliko i Beograd Srbija

Basara: Treba li nam Mamdani?

Ako se možda pitate zašto bi nama (njima) trebao Mamdani, znate da je to iz istog razloga zbog koga su nam trebali Krivokapić i Stanivuković: zato što je pobedio na izborima za gradonačelnika najveće američke varoši Njujorka. Ukratko: treba nam (jebo ja nas) pobednik koji će nam pomoću već poslovične neočekivane sile doneti „bolji život“. Sad sledi neprijatno pitanje: da li bi nam zaista trebao Mamdani ili bi nam trebala samo njegova pobeda.

Pre će biti ovo drugo. A evo zašto, što reko Blic. Ako bi se Zoran Mamdani najeo gljiva ludara, pa se preselio u Srbiju, uzeo državljanstvo i kandidovao se za gradonačelnika Varoši beogradske, na izborima bi dobio 1. qwrz od ovce odsto glasova. A evo zašto i to, što reko Blic.
Zato što je Zoran Mamdani musliman, pride Indus, rođen u Ugandi, a u Srbiji, ako si musliman, možeš dogurati najdalje do Rasima Ljajića, a da je Rasim, počem, pride i Indus, ne bi dogurao ni do sebe. Svetislav Basara

07.11.2025. (23:00)

Basara: Nizbrdica

Štrajk glađu Dijane Hrke je povelika nezgodacija za Visoki Režim, i to iz sledećih razloga: Ona nije politička ličnost i posredna je žrtva urušavanja nadstrešnice. Bilo je dibidus predvidivo da će opozicija serbska pokušati da se „ugradi“ u štrajk, pak je u tom smislu poslednji u beskonačnom nizu predsednika DS Srđan Milivojević došao pred Ćacilend da Dijani Hrki „da podršku“, što me je podsetilo na slučaj štrajka glađu Marinike Tepić od pre dve godine, kad je Mariniki „podršku dao“ Miki Aleksić, uz napomenu da bi i on rado gladovao, ali da mu verska ubeđenja zabranjuju post u svetovne svrhe.

Zamislimo sledeću (nezamislivu) situaciju: Visoko Mesto ispunjava sve zahteve. I šta biva ako bi bilo onako kako se mnogim babama (doskora uključujući i potpisanog) sniva? Da li bi „tenzije“ popustile? Da li bi se kolektivna psihoza smanjila, da li bi se ostvario vlažni san generacija i generacija Srba, Srpkinja i Srpčadi – „bolji život“? Ne bi. A ako se pitate zašto ne bi, podsetiću vas na u Famoznom često citiranu rečenicu Žozefa de Mestra o kolima koja se prigodom svrgavanja u provaliju nikad ne zaustavljaju na polovini nizbrdice, nego se strmopiždavaju dok se ne olupaju u podnožju. Svetislav Basara