Krilat i Beo - Dalekovodi: Indie-rock/folk umjetnik ima kandidata za ex-Yu album godine - Monitor.hr
13.11.2024. (17:00)

Dobar zvuk iz susjedstva daleko se čuje

Krilat i Beo – Dalekovodi: Indie-rock/folk umjetnik ima kandidata za ex-Yu album godine

Ispočetka je bend Krilat i Beo imao world-music/ folk/ etno šlih akustičnog izraza s ne baš naglašenim rock aditivima. Više su to bile vedre šansone s francuskim gypsy-blues elanom, nešto veoma blisko našem hrvatskom Branku Galoiću, tzv. disidentom u Parizu, kroz postavu su se mijenjali muzičari, a onda je u tijeku COVID-19 pandemije iznenada ostavio akustaru gitaru i uzeo električnu. Terapija


Slične vijesti

Jučer (16:00)

Čovjek ima 92 godine i dalje radi što voli

Willie Nelson odaje počast Haggardu, fanovi skeptični: ‘To nije naš Willie’

Willie Nelson sada nakon sve više rastućega niza albuma kojima odaje počast svojim kantautorskim kolegama, bilo živima ili pokojnima, odlučio je da je sad na red došao njegov stari prijatelj Merle. U ovoj kolekciji od 11 Haggardovih obrada ima i odličnih izvedbi na kakve smo od Nelsona naučeni, a ima i nekih pjesama koje djeluju kao promašeni ziceri, pa se tako čini da Willie ne unosi dovoljno žara u čitanje klasičnih točaka Merleove pjesmarice. Možda će mi netko ovdje pokušati skrenuti pozornost na činjenicu da za nedostatak elana prigovaram čovjeku koji ima 92 godine, ali takvima ću odmah uzvratiti da je još lani Nelson snimio jedan od svojih najboljih albuma sa “The Border”, a i ove godine je već isporučio živahniju ploču s “Oh What a Beautiful World”. Sve to upućuje mi da za slabiji dojam koji “Workin’ Man” ostavlja u odnosu na spomenuta recentna Nelsonova izdanja zapravo okrivim izostanak Williejevog dugogodišnjeg suradnika Buddyja Cannona u fotelji producenta. Ivan Laić za Ravno do dna

Jučer (13:00)

Cikica i prijatelji

Let 3 ima novi album – RKTRD NDRD: Povratak nekadašnjem zvuku, ali s još luđim tekstovima

Teško je vjerovati da toliko starom i iskusnom bendu jedna pjesma može toliko promijeniti smjer, odnosno, da postanu opet bend koji ne živi isključivo od stare slave. Pred dvije godine objavili su u principu vrlo besmisleni album „ŠČ!“ u kojem je taj hit potrošen s nizom obrada samih sebe gdje većina njih stvarno nije imala smisla jer su bile za par koplja slabije od originala. Na svu sreću, sad sve to možemo zaboraviti, okrenuti novi list jer je Let 3 konačno objavio album koji ima smisla slušati, a samim time i uživati u njemu. Muzika

05.11. (12:00)

Šaroliko - svačije a njihovo

Mimika Orchestra – Medzotermina: Paleta identiteta

U glazbenom smislu taj orkestar je s novim albumom „Medzotermina“ opet u svom zenitu kao što je bio i s prethodnim „Altur Mur“ albumom, uz sve sniman je uživo u Lisinskom, a zvuči kao da je minuciozno studijski slagan. Koliko se ne uklapa u ništa slično na sceni, toliko pak prati unutrašnju nit razvoja same Mimike u kojoj kao da je Murtić neki glazbeni pandan J.R.R. Tolkienu kao kreator fantastičnih izmišljenih svjetova, njegovih likova i krajolika. To je završni dio trilogije koju čine albumi ‘Divinities of the Earth and the Waters’ i ‘Altur Mur’. Ravno do dna

01.11. (09:00)

Kada demo u spavaćoj sobi vrijedi više od produkcijskog budžeta

Bruce Springsteen – Nebraska ’82: Expanded Edition: Perfekcija nesavršenstva

Ivan Laić za Ravno do dna reagira na recenziju u poznatim svjetskim novinama u kojoj je autor reizdanju dao izrazito nisku ocjenu ističući u naslovu da snimke tzv. “električne Nebraske”, dugogodišnjeg svetog grala među Springsteenovim kompletistima, nisu “dostojne hajpa” koji ih je pratio. Naime, svatko tko poznaje priču o Bruceovoj karijeri ili je pogledao njegovu novu ekraniziranu biografiju u režiji Scotta Coopera ili pročitao istoimenu knjigu “Deliver Me from Nowhere” Warrena Zanesa na kojoj je film temeljen, zna da je cijela poanta tog istog kultnog akustičnog lo-fi klasika iz 1982. njegovo objavljivanje u demo verziji koju je The Boss snimio sam u spavaćoj sobi u Colt’s Necku u New Jerseyju i kako su svi ostali pokušaji da ponovno oživi te pjesme bili neuspješni jer nikako nisu mogli dozvati onu magiju koja je stvorena na info trakama.

Svi koji su znali da postoji bendovska verzija “Nebraske” (a taj popis do nedavno nije uključivao ni samog Springsteena, koji je potpuno zaboravio da se to snimanje ikada dogodilo) znali su da je ideja odbačena, jer te verzije nisu bile bolje od originala. Zato je pričanje o njima kao nečemu nahajpanom zbog njihove kvalitete potpuno pogrešno navesti kao svrhu njihovog objavljivanja. Privlačnost ovih snimaka bitna je opsesivnim fanovima kako bi stvorili sliku o tome što je moglo biti da su karte odigrane drugačije.

29.10. (20:00)

Za pročišćenje kroz glazbu

Dragaš: “Birthing” je proces duhovnog pročišćenja kroz mantrično ponavljanje obrazaca, pri čemu (glazbena) katarza Michaela Gire zvuči poput rađanja novih svjetova

“Birthing” je nevjerojatan album koji je Gira sa Swansima snimao u Berlinu, tjerajući sebe do maksimuma ili preko tog ruba zhvalajujući obilnim količinama kofeina i nikotina. Sve ne bi li dosegnuo šamanizam, mantričnost, hipnotičnost i svojevrstan zen do kojeg ne dolazi kroz tišinu nego, posve suprotno, kroz buku kakvom Swansi “melju” publiku na koncertima. Stilski, “Birthing” je album koji je i noise-rock zbog bučnosti i post-rock jer nitko ovako ne bi svirao rock kakav smo poznavali prije Swansa, a prog-rock jer formatom podsjeća na albume tog žanra iz 70-ih, ali i masivan komad eksperimentalne glazbe, pa i free jazza, barem po konstrukciji pojedinih kompozicija. No, važnije od toga u koje pretince spada “Birhting” svojevrsno je katarzično iskustvo koje slušatelj doživljava pri susretu s tim skladbama. Aleksandar Dragaš za Jutarnji pred subotnji koncert u Zagrebu.

28.10. (14:00)

Više klupski, malo manje hitoidno

Tame Impala – Deadbeat: Zbogom indie rokeri i hvala na pažnji

Stariji fanovi Tame Impale uvijek će tražiti novi „Lonerism“. Treba ih razumjeti. U toj fantastičnoj suradnji genijalnog australskog autora Kevina Parkera i genijalnog američkog producenta Davea Fridmanna 2012. godine nastao je jedan od najboljih i najvažnijih indie rock albuma ranog 21. stoljeća. S druge strane mlađi pratitelji Tame Impale najprije će tražiti mega hitove poput „The Less I Know the Better“, koji samo na Spotifyu broji preko 2 milijarde streamova. Treba i njih razumjeti. Na 12 novih traka gotovo da nema takvog materijala, pa je donekle razumljivo zbog čega se u prvim reakcijama na „Deadbeat“ iz tabora publike i kritike javljaju neki nezadovoljni, razočarani i zbunjeni glasovi – kažu na Ravno do dna gdje imaju vrlo pozitivno mišljenje. Na Muzici baš i nemaju.

24.10. (20:00)

Kanye Swift

Rafaneli: Nitko nije tako uspješno utjelovio suvremenu opsesiju sobom kao Taylor Swift

Novi, dvanaesti album Taylor Swift “The Life of a Showgirl” postavio je rekord s 2,7 milijuna primjeraka (od toga čak 1,2 milijuna vinila) prodanih u SAD-u na dan izlaska. Kontinuirana je to potvrda najveće pop karijere u 21. stoljeću. Međutim, ovo je izdanje prvi pravi nagovještaj da je njen dugogodišnji medeni mjesec s kritičarima, ali jednim dijelom obožavatelja napokon došao kraju. Tim je zanimljivije što podijeljeni kritičarski dojam, unatoč ogromnom početnom komercijalnom uspjehu, prati i onaj dijela razočarane publike. Krivac za to je ponajprije sama Swift, koja je od 2020. objavila čak pet novih i četiri nanovo snimljena albuma, čime je uz spomenutu turneju zasitila tržište. Zapravo je nevjerojatno koliko Swift iz albuma u album podsjeća na jednog od svojih arhetipskih neprijatelja, Kanyea Westa. Oboje su se u startu pozicionirali kao autsajderi protiv kojih je ostatak svijeta. Rastom popularnosti i hvalospjeva, ego je narastao, ali u njihovom glavama ostala je pozicija žrtve. Karlo Rafaneli za Novosti.

19.10. (19:00)

Rock'n'roll guske

Geese – Getting Killed: U ritmu ludila za ples

Album „Getting Killed“ svojom, može se reći, zvučnom razbarušenošću iz koje se iščitava mnoštvo utjecaja kao da se nameće kao soundtrack upravo ovog trenutka u SAD-u. Jest da bend kao uzore navodi moderne engleske bendove kao što su Squid i već spomenuti Black Midi Geordieja Greepa, no Beats ih je svojim intervencijama gurnuo i u ozračja vremena kad je rock and roll bio slobodan i koja podsjećaju i na rad Captain Beefhearta, kao što donosi i svojevrsne world music rakurse kad bubnjevi i razne udaraljke preuzmu pjesme i nose ih u smjeru nekih ritualnih plesnih trenutaka bez zadrške. Može se reći i da je ovo jedan od onih albuma koji se već samim početkom „trudi“ rastjerati što više slučajnih padobranaca među slušateljima. Kažu na Ravno do dna

17.10. (20:00)

Orijentalno, a svjetsko

Balkan Dub System: Balkansko, a naše

Svestrani multiinstrumentalist Ognjen Zečević, umjetničkog imena Egoless, za prijatelje Musa, sam je odsvirao gotovo sve potrebne instrumente. Jedino sviračko pojačanje je Roko Margeta za turski ney i makedonski kaval. Roko je ovdje zapravo bio na uzvratnom gostovanju budući da je Ognjen kao gitarist, saksofonist, producent i ton majstor, višestruko pojačao njegov i Chakkin bend KaliKamo na izvanrednom proljetnom albumu „Jedinstvo“. Možda će se Balkan Dub System i KaliKamo zajedno upisati među ponajbolja ovogodišnja domaća izdanja, ali B.D.S. će u svakom slučaju napraviti još jedan iskorak kao prvi 100% balkanski oriental dub album. Balkan Dub System je danas skoro unikatan projekt sa sjajnim predispozicijama za svaki world music stage.  Ravno do dna

04.10. (21:00)

Nepodnošljiva lakoća

Mangroove – Komad neba: Povratak muzike kući

Umjetnički i životni partneri Željka Veverec i Toni Starešinić su do sada pokazali zavidnu upornost u tjeranju svoje muzike i plodovi takvog pristupa se mogu vidjeti na “Komadu neba”. Udruženi sa Silviom Bočićem i Leom Beslaćem, ova ekipa zaljubljenih u različite muzičke smjerove s lakoćom “kuha” manje-više što god poželi, pa se na ovom albumu mogu osjetiti tragovi ne samo ranijih albuma Mangroovea, nego možemo čuti kako Starešinić iz grupe Chui utječe na Starešinića iz grupe Mangroove, a fatalna Je Veux usmjerava izričaj Željke Veverec. Ravno do dna