Bicikl je magičan stroj
Marina Kelava: Volim taj neki prostor za kontemplacije koji se otvara kada je čovjek sam s biciklom i cestom
“Put me odveo u planine. Inače, ne planiram nikad previše, puštam da put odvede kamo želi. Taj put sam bila sama. Putovanje u društvu je jedno, a putovanje sam je drugačije iskustvo. Čovjek kada je sam, drugačiji je. Mora iznova definirati svoju zonu sigurnosti, mora pronaći sigurnost sam u sebi, a ne crpiti je iz odnosa. To znači i otvoriti se, prema ljudima, prema “okolišu”. Volim putovati sama, to je kao neka vrsta samospoznaje. Gdje su moji strahovi, gdje su moje granice? Tada najčešće osjetim da me drži Zemlja i da je sve u redu. Brzina bicikla je mnogo bliža onome što naš živčani sustav može tolerirati nego brzina automobila. Na biciklu smo dovoljno brzi da negdje stignemo, a opet dovoljno spori da ne propustimo bivanje u krajoliku. Vožnja bicikla izvan gradova je često meditativna, vraća nas u sadašnji trenutak, dovoljni smo sami sebi i svijet nam je dovoljan.”, kaže novinarka, fotografkinja i terapeutkinja Marina Kelava za Voxfeminae
