Recenzija albuma: Birds in Row - Gris Klein (2022) - Monitor.hr
10.10.2022. (22:00)

Ćud im je ostala ista, samo je drugačije ispoljavaju

Recenzija albuma: Birds in Row – Gris Klein (2022)

Album je slika svijeta s pozitivistički umivenim porukama iz blata, kaljuže i govana, tematskim preokupacijama vrlo slično Bonu čija je glava uvijek bila u nebesima, a ovdje malte ne da se kristalizira između redaka floskula ‘u najtežim trenucima je bitno da se svi držimo za ruke’. Struktura kompozicija se stoga drži neuobičajeno lagodnog minimalizma nafeganog dinamičkim aranžmanima pobijajući onu njihovu raniju shemu da im pjesme nalikuju jedna drugoj. Nepredvidljiv je ovo rad od početka do kraja s usponima i padovima u lucidnim izletima od agresije do iznenadne mirnoće i staloženosti. Terapija


Slične vijesti

12.06. (22:00)

Malo instrumentala, za promjenu

The Freak Folk of Mangrovia – Tales From Beyond the Firmament: Najjači domaći stoner album u tekućoj godini

Praktički, moglo bi se konstatirati da je ovo svojevrsna riječko-pulska supergrupa sastavljena od bivših i sadašnjih članova cijelog niza bendova. Njihov uglavnom instrumentalistički pristup je slojevito bogat mišung post-rocka s aditivima post-metala, a onaj infrastrukturni kostur se svodi na stoner s dobro poznatim melodijskim i aranžmanskim šablonima u kojeg rado prigrle dostatnu količinu psihodelije i space-rocka, a po tome se nadebelo razlikuju od klasičnih hrvatskih, uglavnom jako dosadnih, zagrebačkih stoner bendova uz čije albume se zaspi već nakon 2-3 pjesme – kažu na Terapiji, a mi preporučujemo preslušati.

05.06. (22:00)

Folk rock kakav nismo ni znali da nam je nedostajao

Richard Thompson – Ship to Shore: Lijepe melodije i mračne teme

Ako ima neupućenih, valja znati da je Thompson slavu stekao u šezdesetima u folk rock bendu Fairport Convention, da bi nakon toga u sedamdesetima ostvario jedno od najuspješnijih poglavlja karijere kao dio kantatorskog dua koji je činio s tadašnjom suprugom Lindom Thompson. Nakon razvoda, Richard nastavlja kao solo igrač i ostvaruje još nekoliko fantastičnih izdanja u kojima se nastavlja igrati kombiniranjem folk tradicije s rokerskim lickovima koji su mu osigurali status jednog od najvještijih gitarista svih vremena. Ravno do dna

02.06. (17:00)

Muzika sa stavom (a nije punk)

Mycena – Serendisarray: Sve od mitologije, filozofije i religije do ezoterije u vizuri prog-rock/ psycho avant-garde

Koprivnički bend koji se već dulje vrijeme valja po eksperimentalnim prog-rock teritorijama s akcentiranim instrumentalizacijama uz tek sitne i rijetke vokalne izuzetke napravio je uzbudljiv psihodeličan, pa čak na momente i avangardan album. odravci su očito podrobno proučavali etiku i estetiku društva, ne bih se čudio da je netko od njih, a možda i još poneko iz ove ekipe fakultetski obrazovani politolog, sociolog, povjesničar ili nešto drugo jer im je duhoviti stav u uzajamnoj kemiji glazbene zajednice takoreći u malom prstu. Odavno rock glazbenici nisu samo napaljeni mužjaci što traže zabavu i provod uz znojna tjelesa, jasno, svima paše i pravi tulum bez puno filozofiranja i pametovanja, no tu sad dolaze neke druge stvari do izražaja: stav, mišljenje i napose sveta umjetnička dužnost – prosvjetljenje. Terapija

01.06. (20:00)

Drugačiji i ‘svoji’

Šiza – Zebra: Niz beskompromisnih pjesama

Glazbeno gledajući, Šiza je ponovno isporučila niz beskompromisnih pjesama, često s minimalističkim tekstovima koje, istini za volju, niti nije trebalo pretjerano komplicirati jer se izvrsno slažu s bukom koju dvojac proizvodi. Koncepcijski gledano, ovaj album nadmašuje prvijenac, a bome su i pjesme moćnije, prodornije… jednom riječju, bolje od prvog albuma, kažu na Muzici.

31.05. (14:00)

Svjetsko, a naše

One Possible Option- Eter: Iskrenost u doba distopije

One Possible Option još su jedan od onih hrvatskih bendova koji s istom tom Hrvatskom nemaju skoro nikakvih poveznica, osim dakako „mjesta radnje“. Pjevaju na engleskom (pokraj ove u  vijesti), i to u priličnoj mjeri lišenom za naše prostore tako tipičnog „ruskog“ naglaska, po pitanju produkcije oba su njihova albuma mogla nastati bilo gdje na svijetu, uključujući i „meke“ poput Velike Britanije i SAD-a, a teško je i prepoznati ikakve utjecaje tuzemne rock tradicije. I stihovi su nešto čemu valja posvetiti nekoliko redaka, angažirani bez potrebe za popovanjem, univerzalni, a opet okrenuti pojedincu i njegovim pokušajima da u kaotičnom svijetu, koji prečesto nalikuje tehnološkoj distopiji iz „Blade Runnera“ ili nekog takvog SF-a, zadrži ljudskost i ono najvrjednije u nama – empatiju i iskrenost. Ravno do dna

29.05. (21:00)

Rock'n'roll ima budućnost

Superval vol. 1’ kompilacija: Budućnost rocka u ovim krajevima se dugo nije činila ovako lijepom

Netko bi rekao: „Logičan slijed“, ali nije baš tako jednostavno. Naime, dug je i nesiguran put od prvog nastupa nekog srednjoškolskog benda pred vršnjačkom publikom na festivalu Superval, pa do ulaska u studio, izbora i realizacije pjesme čiji zapis ostaje, kako bi se reklo, za vječnost kao svojevrsni dokument. Bendovi su općenito hirovita pojava, posebno oni autorski, uz to još i srednjoškolski čije autorstvo će oni stariji uzimati s podozrivošću. Superval se kao festival održava jednom godišnje i ruku na srce to nimalo nije dovoljno da bi bilo koji bend došao u poziciju da snimi nešto suvislo. Potreban je kontinuitet i koncertna praksa.

Dojam je da nitko od učesnika ove kompilacije nije ušao nezainteresirano i opušteno u cijelu priču, upravo suprotno; sa željom da stvarno pokažu svoje dosege. Ova generacije se nema čega sramit. Čak i izvan konteksta Supervala, za nekog tko nije nimalo upoznat s tom pričom, ovo je izlog dobrih bendova. Svakom bi dali bar 2-3 godine više nego što imaju. Ravno do dna

28.05. (22:00)

Sjetna i smirena

Billie Eilish – Hit Me Hard and Soft: Bez noviteta, no najbolji album dosad

Između njezinog posljednjeg albuma „Happier Than Ever“ i ovog aktualnog prošlo je otprilike tri godine, a Billie u tom periodu nije bila pretjerano glazbeno aktivna, osim što je napisala pjesmu za soundtrack filma „Barbie“ pod nazivom „What Was I Made For?“, što joj je donijelo i Oscara.

Iako zvukom nije znatno drugačiji od prošla dva albuma (osim što je možda instrumentalno i vokalno raznovrsniji), ovaj album djeluje dosta fokusiranije i zaokruženije od svojih prethodnika. Produkcija na albumu je fantastična, vokali predivno klize uz instrumental, pjesme i refreni su upečatljivi, a svaki instrument točno zna svoju svrhu i savršeno iskorištava prostor. Nakon jednog slušanja postaje jasno da ovo nije album kojemu je primarni cilj završiti na radiju, s pažljivo izabranim pjesmama. Muzika

27.05. (20:00)

Nisu atrakcija kao drugi, ali imaju nešto svoje...

Dragaš: Melankolični ‘It All Comes Down To This‘ najmelodiozniji je album sastava A Certain Ratio

Osnivač Factoryja Tony Wilson bio je uvjeren da će A Certain Ratio postati atrakcija poput Sex Pistolsa, što je bilo bizarno očekivanje, jer je ta grupa talila utjecaje Kraftwerka, Velvet Undergrounda, Wirea i Pere Ubua s funkom Parliamenta i Funkadelica, bez punk eksplozivnosti i socio-političke provokativnosti Johnnyja Rottena. To da itko zvuči tako svježe na diskografskom izdanju četiri i pol dekade poslije osnutka, graniči s nevjerojatnim. Balans Krautrocka, synth-popa, post-punka, art-rocka i white-funka, kakav precizno i minimalistički održavaju A Certain Ratio, mogao bi poslužiti kao školski primjer mlađim sastavima koje je producirao Dan Carey. Jutarnji

25.05. (18:00)

Ljudi odlaze, ali vozni red je isti

Shellac – To All Trains: Neočekivani posljednji pozdrav Stevea Albinija

Oni su, kao što znamo, bili tri prijatelja koji su se sjajno zajebavali nešto više od tri desetljeća. Možda i najveći kultni bend na svijetu, podjednako poznat radi Albinija osobno kao i svega onog što su nam ostavili u svojoj dugoj karijeri. Kao i uvijek, prekrasno upakiran u efektan deluxe omot (na kojem se Bob Weston vizualno poigrava s banalnostima kao što to rade i s nekim od muzičkih elemenata), dokazujući da je nezavisni bučni rock i ljubav i entuzijazam i istinska alternativa muzičkom biznisu i parametrima kojima smo svi podvrgnuti u “stvarnom”, 24/7 životu. Ravno do dna

22.05. (00:00)

I oni se opustili

Novi album Kings Of Leon – Can We Please Have Fun: Braća se konačno žele zabaviti

Sudeći upravo po naslovu albuma, žele da im je u glazbi dobro, da im je zabavno i da nisu primarno opterećeni ciljanjem ishoda, u smislu: hoće li opet uspjeti biti najprodavaniji američki rock benda, kao što im se već u prošlosti događalo. Stvari su se u tom smjeru počele odvijati na prijašnjem albumu, također znakovitog naslova, „When You See Yourself“ iz 2021. kad su se Followilli posvetili sebi i glazbi tijekom pandemijskog perioda koji je donio pauze od koncertnih obaveza. „Can We Please Have Fun“ dolazi kao naglašeniji nasljednik tog mindseta, kao što ga prati i odluka benda o promjeni izdavačke kuće. U svojoj zvučnoj vizuri Kings Of Leon na novom albumu nisu krenuli u neke revolucionarne preinake. Oni su i dalje odlučni starjeti na način kako oni žele, ali je uočljivo da su postali malo žustriji u izričaju uz poneko razularenije ubrzanje ritma i reske rifovske otkivke. Ravno do dna