https://twitter.com/PhilosophyMttrs/status/1094846002308268032
Video prikazuje listu najutjecajnijih filozofa, od antičkih temelja Sokrata, Platona i Aristotela do istočnjačkog mudraca Konfucija. Obuhvaćeni su srednjovjekovni teolozi poput Augustina i Akvinčinca, prosvjetitelji poput Descartesa i Lockea, te kritički umovi poput Humea i Kanta. Moderna misao predstavljena je kroz Hegela, Marxa, Nietzschea i Wittgensteina. Kroz kratke biografske crtice i ključne koncepte – od “opće volje” do “smrti Boga” – prikazan je razvoj zapadne i istočne misli, naglašavajući njihovu trajnu važnost u oblikovanju suvremenog društva, politike i jezika. Open Culture
Nietzsche piše o “povremenoj volji za glupošću” i preporučuje tu taktiku ako ste čvrsto donijeli neku odluku, piše Zdenko Duka u osvrtu na knjigu “O glupanima, idiotima i glupim idiotima” norveškog filozofa Larsa Fr. H. Svendsena, za Ideje: Svi smo glupi: izražavamo se klišejima i floskulama, prikrivajući tako da nemamo potrebno shvaćanje teme o kojoj govorimo. Ako smo svi glupani, k tome i idioti, a povremeno i glupi idioti, onda bismo takvim Svendsenovim uopćavanjem mogli zaključiti da ne postoje pojmovi koji čine razliku između glupana i ne-glupana, idiota i ne-idiota te glupog idiota i onog tko nije glupi idiot. Sve se to onda nivelira. Ali, očito je poanta u razlikama u količini gluposti, idiotizma i glupog idiotizma kod svakog od nas. I što je najvažnije, u samospoznaji toga. Svendsen razlikuje glupost, idiotizam i glupi idiotizam….
Dr. Justin Sledge, čovjek iza zanimljivog YouTube kanala Esoterica, je akademik koji o okultnom priča kroz prizmu povijesti i filozofije. Na kanalu nema “new age” nagađanja – samo povijesne činjenice o tome kako su nastali magijski sustavi, tko su bili alkemičari i što zapravo piše u starim rukopisima. Video istražuje fascinantan paradoks 17. stoljeća: istovremeni uspon racionalizma i vrhunac progona vještica. Većina ranomodernih filozofa (poput Descartesa, Spinoze i Hobbesa) bila je privatno skeptična prema postojanju vještica, smatrajući ih plodom mašte ili praznovjerja. Mnogi su zaključili da su “vještice” zapravo siromašne, starije žene koje pate od mentalnih bolesti (melankolije), a ne od demonskih paktova. Inkvizicijske metode i mučenja prokazani su kao sredstva koja stvaraju lažna priznanja. Racionalistička filozofija i empirizam postupno su demontirali teološke temelje progona, pretvarajući vješticu iz duhovne prijetnje u simbol neznanja.
U djetinjstvu je bio podvrgnut dvjema operacijama zbog nepčanog rascijepa ili zečje usne. Poput milijuna druge djece rođene iste godine, u svojoj četrnaestoj godini bio je aktiviran za artiljerijskog pomoćnika (dodavača granata) u bitkama protiv savezničkih aviona. I jedno i drugo, i zečja usna i nacionalsocijalizam, uvelike će utjecati na njegovo životno i filozofsko opredjeljenje. Umjesto straha od otežane jezične artikulacije, razvit će impozantnu teoriju društva, morala i prava, a u njenu će osnovu postaviti upravo ljudsku jezičnu komunikaciju. Umjesto bijega od iskustva nacionalsocijalizma, njegovih rasnih zakona, koncentracijskih logora i milijuna ubijenih i poginulih zbog rasne čistoće i nacionalne superiornosti, Habermas će do kraja života biti protivnik takvih ili sličnih ideologija i režima. Milorad Pupovac za Novosti.
Habermas se proslavio 1962. habilitacijom ‘Strukturna promjena javnosti’, u kojoj se bavio ranoburžoaskim društvom. Njegove su teze naišle na veliki odjek među autoritarizmu suprotstavljenim studentima 1968. godine, ali se uskoro distancirao od njihovih radikalnih predstavnika. Habermas je 1956. postao istraživački asistent predstavnika kritičke teorije u Frankfurtu na Majni, Maxa Horkheimera i Theodora Adorna. Nakon profesure u Heidelbergu 1964. je preuzeo Horkheimerovu katedru za filozofiju i sociologiju na Sveučilištu u Frankfurtu. Godine 1981. objavio je svoje glavno djelo ‘Teorija komunikativnog djelovanja’. Nakon prelaska u Max-Planckov institut u Starnbergu, od 1983. ponovno je predavao filozofiju u Frankfurtu. Osamdesetih godina Habermas je bio istaknuta figura u takozvanoj „svađi povjesničara”, gdje su berlinski povjesničar Ernst Nolte i drugi pozivali na novu perspektivu o Trećem Reichu i njemačkom identitetu. DW
Tekst Darka Vinkete za Ideje prati zapadni strah od tehnike od antičke Grčke do umjetne inteligencije, polazeći od Platonove kritike pisanja kao prijetnje pamćenju, autentičnosti i duši. Pisanje je razotkrilo da je mišljenje uvijek već tehničko, mimetičko i citatno, što je izazvalo moralne panike oko sofista, simulacije i „lažne“ mudrosti. Autor pokazuje da se isti obrazac straha ponavlja s tiskom, filmom, televizijom i AI-jem. Ne bojimo se strojeva zato što su drukčiji, nego zato što nam nalikuju.
Postoji više filozofskih argumenata za postojanje Boga: dizajnerski, etički, uzročni i logički – no nijedan ne opisuje konkretne bogove religija. Ontološki argument potječe od Anselma, Descartesa i Leibniza, koji definiraju Boga kao savršeno biće koje mora postojati, jer bi inače bilo manje savršeno. Gödel je razvio formaliziranu verziju tog argumenta, no nije ga objavio iz straha da ga ne smatraju vjernikom – jer je dokaz bio logička vježba, a ne teološka izjava. U konačnici, pitanje nije postoji li Bog, nego je li logički dopušten da postoji. Njegov dokaz sadrži niz precizno definiranih logičkih formula i teorema, uključujući definiciju Boga, nužno postojanje i zaključak da takvo biće mora postojati u svakoj mogućoj stvarnosti – barem na papiru. Matematičar Zvonimir Šikić za Ideje.
Arhitin misaoni eksperiment pita: ako svemir ima granicu, što se događa ako netko pruži ruku preko nje? Time želi pokazati da sama ideja kraja svemira vodi do paradoksa. Ako se ruka može dalje pružiti – svemir nije stvarno ograničen. Ako ne može – što je to što je zaustavlja? Takvo razmišljanje pomaže nam sagledati beskonačnost ne kao matematičku apstrakciju, već kao realnu mogućnost u kozmologiji i potiče promišljanje o prirodi prostora i granica stvarnosti. Iako je pogrešno osmišljen i pristran, Arhitin misaoni eksperiment nipošto nije beskoristan. Uočavanje pogrešaka u misaonim eksperimentima dragocjeno je za spoznaju. Ideje
Na nedavno održanoj godišnjoj konferenciji Instituta za filozofiju u Zagrebu jedan od govornika bio je filozof Nigel Warburton, suvoditelj popularnog podcasta Philosophy Bites, koji je do sada preuzet više od 47 milijuna puta. Za Index kaže: Najutjecajniji filozof s kraja 20. i početka 21. stoljeća bio je Peter Singer. Njegove ideje o tome zašto bi bogatiji Zapad trebao dio svojih sredstava donirati kako bi učinkovito pomogao manje sretnima u drugim dijelovima svijeta dovele su do usmjeravanja milijuna dolara u te svrhe. Slavoj Žižek može biti zabavan i povremeno briljantan provokator, no njegova bujica nejasnih riječi često je besmislena. Njegova popularnost podsjeća na priču o carevu novom ruhu. Loša filozofija može se manifestirati na različite načine. Jedan od njih je izvođenje logičkih zaključaka iz netočnih premisa i tvrdnja da su ti zaključci apsolutna istina. Savršena logika ne jamči ništa ako ste pogriješili u početnoj točki. Poput znanstvenika, najbolji filozofi otvaraju svoje ideje za kritiku.
Slavoj Žižek, kojeg mnogi opisuju kao “najopasnijeg filozofa Zapada,” u razgovoru koji moderira Yanis Varoufakis, dijeli svoj fascinantan životni put i intelektualno nasljeđe. Od odrastanja u bivšoj Jugoslaviji i borbe za demokratizaciju Slovenije do svojih provokativnih stavova o umjetnoj inteligenciji, klimatskim promjenama i konceptu napretka, Žižek izaziva ustaljena razmišljanja. Ovaj događaj pruža priliku za dublje razumijevanje njegovih ideja i raspravu o ključnim pitanjima našeg vremena. Pretplatite se za ekskluzivne uvide iz njegove najnovije knjige Protiv napretka, kažu u opisu ovog videa.