Što očekujemo od 2024.? Nikad veći jaz između optimizma elita i pesimizma građana - Monitor.hr
23.12.2023. (10:00)

Više novca, manja vrijednost

Što očekujemo od 2024.? Nikad veći jaz između optimizma elita i pesimizma građana

Istraživanje o stajalištima, uvjerenjima, strahovima i očekivanjima hrvatskih građana svakako može biti koristan alat za poslovna i komunikacijska planiranja u 2024. godini. Porast cijena osjetilo je 92% ispitanika, a pad kupovne moći 69% (čak 7,8% više nego prije godinu dana). Svaki drugi građanin (53,7%) za inflaciju krivi državu, a svaki peti (20,5%) vanjske okolnosti poput rata u Ukrajini. Međutim, pravo je pitanje koji je osnovni uzrok što građani većinom osjećaju ozbiljan pad kupovne moći te se o tome brinu više nego ikad. U stručnim ekonomskim krugovima upozorava se na opasnost koja se krije ako poslodavci zbog nedostatka radne snage nastave nerealno povećavati plaće. Naime, to može snažno utjecati na novo povećanje cijena, odnosno može izazvati novi inflacijski ciklus. Lider


Slične vijesti

Nedjelja (11:00)

A kako na webu, tako i na Zemlji

Beck: Moje surfanje identično je mojem šopingu, na kraju mi ostaje nula u glavi i nula u džepu

Hrvatska inflacija bičuje obične ljude, a bogate gladi perom, što je u skladu sa svjetskim trendom. Svijet je 2024. dobio 204 nova dolarska milijardera, i sad ih ima 2.769; njihovo zajedničko bogatstvo raste sve brže, i lani se popelo s 13 bilijuna dolara na 15, piše Boris Beck za Večernji list. Svjetska banka je odredila prag bijede na 6,85 dolara i ispod njega od 1990. kontinuirano živi 44% svjetske populacije, trenutno 3,6 milijardi ljudi, nešto više žena nego muškaraca. Kandidati za bilijardere, Trumpovi intimusi Musk, Bezos i Zuckerberg, imaju toliko perja da bi ostali milijarderi čak i da 99% bogatstva izgube (ili, nedajbože, podijele). Društvene mreže zakrčene su, s jedne strane, beskonačnim reklamama i sponzoriranim sadržajima, a s druge izljevima vulgarnosti i verbalnog nasilja. Taj glavni izvor informiranja preuzeli su korporativni interesi i najgluplje teorije urote, a istina je rjeđa nego krijesnice zimi. Postali smo žrtve kartela koji nam sve skuplje prodaju ono najnužnije za život i žrtve  prebogatih koji naš životni prostor pretvaraju u žetone za špekulaciju. Zajednički naziv svega toga je pohlepa, a ona se ne može utažiti sve dok nam se džepovi ne isprazne do kraja. Cijeli tekst na Narodu

07.02. (22:00)

Svi bojkotiraju, ali cijene se ne boje

Bojkot potrošnje i zamrzavanje cijena: Malo je vjerojatno da pad prodaje obuzda inflaciju

Potrošači u Hrvatskoj nastavljaju s bojkotom kupovine kao odgovor na visoke cijene, uz Vladine mjere kontrole cijena koje sada obuhvaćaju 70 proizvoda. Unatoč padu prometa u trgovinama tijekom bojkota, cijene i dalje rastu, a Hrvatska bilježi najvišu stopu inflacije u eurozoni. Istovremeno, Vlada povećava porezne prihode od PDV-a, dok rast plaća dodatno potiče potrošnju. Uz smanjenje domaće proizvodnje i rastuću ovisnost o uvozu, pitanje je hoće li poduzete mjere uopće donijeti konkretne rezultate. Faktograf

07.02. (21:00)

Ekonomski UFC: Dolar u kutu, euro na podu

Slabljenje eura u odnosu na dolar raspirit će inflaciju u EU-u

SAD udara dvostruko – najavom carina na europsku robu i rastućim kamatnim diferencijalom koji prijeti slabljenjem eura. ECB je prošlog tjedna smanjio kamatne stope, dok FED drži više razine, što može izazvati odljev kapitala iz Europe u Ameriku. Slabiji euro znači skuplji uvoz, pogotovo energenata, što bi moglo raspiriti inflaciju i dodatno opteretiti europsko gospodarstvo. Analitičari procjenjuju da bi ECB mogao nastaviti s rezanjima kako bi dostigao “neutralnu razinu”, no tržište već osjeća posljedice ove monetarne borbe. Lider

30.01. (21:00)

Još malo i inflacija će nam zavidjeti na rastu

Hrvatska ekonomija: bajka o rastu s gorkim završetkom

Hrvatska bilježi rast BDP-a, no temeljen uglavnom na europskim fondovima i osobnoj potrošnji, dok industrijska proizvodnja i izvoz padaju. Inflacija je najviša u EU, a ekspanzivna fiskalna politika dodatno je potpiruje. Plaće u javnom sektoru rapidno rastu, nadmašujući privatni sektor, što dodatno potiče inflaciju i potrošnju. Nedostatak radne snage povećava plaće, ali ne i proizvodnju, što vodi većem uvozu. Sve to događa se u predizbornom ozračju, dok se iz Vlade i dalje ponavljaju optimistične priče o ekonomskom procvatu. Lider

30.01. (18:00)

Špageti (i ostali) pod nadzorom

Vlada širi popis: Ograničene cijene za 70 proizvoda

Vlada je proširila popis proizvoda s ograničenim cijenama s dosadašnjih 30 na 70 artikala, uključujući kruh, tjesteninu, suhomesnate i mliječne proizvode te konzerve. Trgovci će morati odabrati barem jedan proizvod iz svake skupine i jasno označiti ograničene cijene. Oni s većim prodajnim prostorima morat će imati posebne police. Cilj mjera je ublažavanje inflacije i zaštita potrošača, posebno najranjivijih skupina. Premijer Plenković naglasio je da se i trgovci trebaju uključiti u zaštitu standarda građana. Nove mjere bit će razmotrene na sutrašnjoj sjednici vlade. Poslovni

30.01. (13:00)

Možda nije da se štedi, nego se nema više čime trošiti

Šajatović: Čemu nervoza u Vladi ako je inflacija samo 4,5 posto?

Nervoza premijera Andreja Plenkovića, počevši od privođenja trgovaca na ‘obavijesni razgovor‘, može se objasniti spoznajom da Vlada zapravo nema instrumente kojima može obuzdavati rast cijena. U vremenima dinara, hrvatskog dinara ili kune građani (glasači) imali su osjećaj da se mogu zaštititi. Čim bi dobili plaću, mijenjali bi domaću valutu za njemačku marku ili euro. Danas kad plaće i mirovine stižu u eurima, u što ih promijeniti kao zaštitu od inflacije? Nema više sidra. Osim što više nema sidra u nekoj stranoj valuti, neracionalno je ne trošiti što prije. Zašto bi se građani trebali suzdržavati od potrošnje kad im uz rast cijena euri svaki dan vrijede manje? A k tome su kamate na štednju takve da su štediše u prošloj godini realno osiromašili za najmanje 700 milijuna eura. Čemu onda štedjeti? Miodrag Šajatović za Lider.

29.01. (19:00)

Kvaka 22(00)

Ljubo Jurčić: 2200 eura su dovoljni prihodi za pristojan život u Hrvatskoj

S prvim danom ove godine minimalna plaća u Hrvatskoj značajno je narasla – na 970 eura bruto, što je otprilike 750 eura neto. Narasla je i prosječna plaća, ali rasla je i inflacija. Pristojna plaća znači da godišnje možete dva tjedna ići na ljetovanje, tjedan dana na zimovanje, da možete djeci kupiti tenisice kad im zatrebaju, a bez kalkuliranja i gledanja čega ćete se odreći da biste si nešto priuštili. Inflacija je problem za ljude koji su u siromaštvu i na granici, a oni koji imaju 2000 eura plaću, koju ja zagovaram i za koju smatram da bi osigurala da je ljudima ‘nos iznad vode’, onda u prosjeku ta inflacija neće biti problem – rekao je u rujnu ekonomist Ljubo Jurčić, koji je sad povećao pristojne prihode za 200 eura. Poslovni

29.01. (14:00)

Kad bi cijene bile iskrene kao bakini savjeti

Izraelski model protiv visokih cijena – moguće rješenje ili?

Statističar Marko Krištof predlaže rješenje za rast cijena inspirirano izraelskim Zakonom o hrani. Ovaj model, primijenjen i u Italiji, zahtijeva od trgovaca da javno objavljuju cijene svih proizvoda, omogućujući botovima prikupljanje podataka. Rezultat? Smanjenje regionalnih razlika u cijenama i veća tržišna konkurencija. Krištof vjeruje da bi se time potaknula izrada aplikacija za usporedbu cijena, olakšavajući kupcima pronalazak najpovoljnijih opcija. U Izraelu je zakon 2014. godine doveo do veće transparentnosti i bolje kontrole potrošnje – može li sličan model pomoći i Hrvatskoj? tportal

28.01. (11:00)

Police pune, novčanici prazni

Otvoreno: Revolucija u kolicima – bojkot kao nova šoping strategija

  • Prošlotjedni bojkot trgovačkih lanaca smanjio je promet za 53%, a broj računa pao je za 44%. Novi bojkot cilja Lidl, Eurospin, DM i tri proizvoda: Coca-Colu, vodu i deterdžente. Razlike u cijenama između Hrvatske i matičnih zemalja lanaca izazvale su revolt, dok sindikati tvrde da trgovci zarađuju na visokim maržama i preskupom PDV-u. Iako trgovci ističu rast ulaznih troškova, građani poručuju: “Dosta je!”. Savjet? Ako police ostanu pune, cijene bi ipak mogle pasti. Hoće li bojkot promijeniti igre s cijenama, ili ćemo samo šetati pored prepunih polica? Vrijeme će pokazati, rezime je sinoćnjeg Otvorenog. Stvar komentiraju i na Forumu.
  • Komentar iz Radničke Fronte: Nije ni završio bojkot protiv visokih cijena, a sa svih su strana ispuzali razni ekonomski „stručnjaci” da bi nam objasnili koliko je dobro poslati poruku, ali da ipak treba stati, jer bi u protivnom mogli izazvati recesije, otpuštanja te probleme za ekonomiju. Kapitalizam, na kraju, ipak voli samo performativne prosvjede, one nakon kojih možemo reći “Ajde baš lijepo, ‘ajmo sada po starom.” Pa nemojte da vam padne na pamet recimo – ne trošiti. Proizvodi možda jesu skuplji nego u zapadnoj Europi, gdje su plaće kud i kamo više, ali trebamo biti razumni i održavati ovaj sveti slobodni ekonomski model u kojem svi imamo “potrošačka prava”. A pravilo broj jedan za potrošačka prava je naravno – da si potrošač.
  • Vlada otvoreno podržava bojkot. Itekako joj odgovara, skupljaju političke poene na tome: Vlada, ukratko, razloge za visoke cijene vidi isključivo u pohlepi trgovačkih lanaca, djelomično i na rastu plaća koji potiče potrošnju, ali vlastitu krivicu za najveću inflaciju u EU – ne vidi (Index)
27.01. (12:00)

Buđenje građana, ali možda malo prekasno

Vizek: Hrvatska ekonomija još je od kraja pandemije u stanju trajne pregrijanosti

U svega tri godine, od prosinca 2021. do prosinca 2024., cijene hrane i bezalkoholnih pića u Hrvatskoj u prosjeku su se povećale za 34 posto, a cijene struje, plina, odjeće i obuće za 20 posto. Nešto veća stopa inflacije neće nas tako skoro napustiti. Raspoloživih lijekova za nju nema baš mnogo. Vlastitu monetarnu politiku više nemamo, a europska će potaknuti daljnji rast cijena. Makroprudencijalnom politikom možemo možda tek malo ublažiti sada već inercijski rast troškova života, no učinkovitost nadzora tržišne utakmice u trgovini je upitna. Zahvaljujući velikom priljevu novca iz europskih fondova i doznaka naših građana koji rade u inozemstvu, a i zahvaljujući uvozu jeftinije radne snage iz trećih zemalja, ekonomija raste brže nego što bi to bilo optimalno, što dovodi do pregrijavanja i posljedičnog rasta cijena. Ne bi pomoglo ni daljnje smanjenje PDV-a, a jedino što Vlada može činiti jest zamrzavanje cijena nekih proizvoda. Dotad se spontano udruživanje građana u bojkot treba smatrati dobrodošlim. Maruška Vizek za tportal