Tjedni pregled Dragana Markovine

Bilo jednom u Hrvatskoj i oko nje

Tjedni pregled Dragana Markovine

Dan pobjede u Moskvi – Nitko, a očito ni Putin nema pojma kako iz svega ovoga što je pokrenuo izaći. Što se pak tiče kidnapiranja antifašističke ideje i instrumentalizacije pobjede nad fašizmom za političke ciljeve koji su izravno suprotstavljeni toj ideji, o tome je suvišno govoriti
Bleiburg – Ovogodišnje obilježavanje, opet pod pokroviteljstvom Sabora, nakon definitivnog gubitka mogućnosti da se okupljanja nastave u Bleiburgu, održano je na Mirogoju pa u Udbini, uz vidno nastojanje organizatora, ali i Gorana Jandrokovića da ne bude očita politička motivacija okupljanja
Petrova gora – Sve ispod devastiranog monumentalnog Bakićevog spomenika. Poruka je teško mogla biti jasnija. Dok god, naime, država ne obnovi i ne povede računa o ovom izvanvremenskom radu velikog kipara, ostat će jasno da je antifašizam tek nešto što stoji u Ustavu reda radi
Franjo Tuđman – Očito smo društvo koje voli floskule i formalnosti, a za uvjeriti se u to dovoljno je poslušati premijerov govor na proslavi u Lisinskom
Mađarsko more – Nije ništa novo to da nijedna od ovdašnjih nacionalističkih vlasti, od Srbije do Hrvatske, ni blizu nije tako postavljena prema mađarskom nacionalizmu kao prema drugima. Što najbolje govori o stvarnom sadržaju forsiranog domoljublja
Kriza u Bosni i Hercegovini -Situacija u društvu je sve napetija, pozicije su i dalje nepomirljive i sva je prilika da ćemo novi ciklus nervoze i blokada gledati nakon izbora, a tko uspije pristojan proći kroz kampanju, zaslužit će svaku moguću podršku
Dosta – jedan prosvjed neće riješiti nekoliko desetljeća djelovanja Katoličke crkve u institucijama. Prava promjena se očito može dogoditi samo na izborima. Vidjeli kako se kompletna desnica svrstala uz HDZ, pa je tako očito postalo jasno da nema nikakve potrebe za prebjezima, u bilo kojem slučaju
Hod za život – Iako se može činiti da su im se masovnost i podrška razvodnile, klerikalne udruge su uporne i dobro organizirane, što uvijek donosi rezultat
Jeruzalem – Novi nivo bešćutnosti vidjeli smo u Jeruzalemu na sprovodu ubijenoj novinarki Al Jazeere Shireen Abu Akleh, koja je prvo smaknuta, da bi onda oklopljena izraelska policija napadala ljude na masovnom sprovodu
Eurovizija – Završilo je očekivano, pobjedom Ukrajine kojoj su građani diljem Europe, sasvim sigurno iz solidarnosti, dali glas, poguravši je prema vrhu. Glasači su tek nešto manje podržali Konstraktu, predstavnicu Srbije, ali njen slab rejting kod žirija nije bilo moguće nadoknaditi

Odabrao i izostavio ponešto (osvajanje prvenstva Dinama) Dragan Markovina za Telegram.

Dragan Markovina tjedni pregled

Ipak nije još jedna 'belosvetska zavera'

Markovina: Jesu li Picula i ostali mrzitelji Srbije?

„Sjeli mrzitelji Srbije i dogovorili se da će doći u Beograd i nisu nas pitali niti su nas obavijestili. Mi ih nismo zvali. Dolaze nepozvani.“ Ovim riječima Aleksandar Vučić otpisao je posjetu delegacije Europskog parlamenta Srbiji i bez obzira što se tvrdnja o tome da vlasti u Srbiji nisu bile obaviještene o posjeti ispostavila kao laž, vrlo je izgledno da u sintagmu „mrzitelji Srbije“ vjeruje i sam Vučić, a ako ne on, taj stav zaista dijeli dobar dio društva. Što zbog višedesetljetne paranoje i uvjerenja da zapad ima nešto protiv Srbije, što zbog propagande koja ih u to svih tih desetljeća uvjerava. Na kraju krajeva, to što je Tonino Picula, čovjek iz Hrvatske imenovan za službenog izvjestioca Europskog parlamenta za Srbiju, dodatno je učvrstilo to uvjerenje jer se počelo podrazumijevati da je Hrvatska zapravo ustaška zemlja i da manje-više, ako već ne baš svi Hrvati, a ono svakako kompletna politička scena mrzi Srbiju. Picula na tu poziciju, suprotno uvjerenju mnogih u Srbiji, nije imenovan da bi provocirao Srbiju, nego kao poruka da više nema planskog sljepila i da je sada EU stvarno zainteresirana i želi biti izravno upućena i jasna oko stanja u zemlji… Dragan Markovina za Peščanik

Dragan Markovina Srbija Tonino Picula

E, kad bi sve sukobe rješavali - nogometom

Markovina: Božićno primirje, 111 godina nakon

Na Božić, 1914. godine, na Zapadnom frontu, na granatama iskopanim poljima Belgije, dogodilo se čudo ljudskosti, o kojem je snimljen i odličan film. Riječ je o Božićnom primirju, događaju koji se dogodio spontano, tako što je jedan njemački vojnik izišao iz rova, potom su isto napravili i Britanci s druge strane, da bi se taj božićni dan odvio u njihovim međusobnim nogometnim utakmicama. U to vrijeme, kad je Prvi svjetski rat praktično tek počeo i kad je najveći dio javnosti europskih zemalja još uvijek euforično pozdravljao klaonicu koja se upravo zahuktavala, vjerovatno su tek ljudi koji su izravno bili u rovovima na frontu, vidjeli o čemu se radi i kamo sve to vodi.

I onda su ti isti ljudi imali dovoljno hrabrosti, samosvijesti i ljudskosti za prekid besmisla i manifestaciju ljudskosti i bazičnog duha Božića. Ništa slično se više nikad nije ponovilo, niti smo iz Prvog svjetskog rata, pa onda niti iz Drugog, kao ni iz naših postjugoslavenskih ratova bilo što kao čovječanstvo naučili. Uostalom, dovoljno je pogledati Ukrajinu i Gazu te sav cinizam nedosljednosti kod odnosa prema tim dvjema agresijama, da bismo shvatili o čemu govorimo. Dragan Markovina za Peščanik.

Božićno primirje Dragan Markovina Prvi svjetski rat

Da su ga nazvali "marš protiv mržnje", ne bi bio isti efekt...

Markovina: Bauk Jugoslavije kruži Hrvatskom

Ako je Hrvatska ustavno definirana kao nasljednica ZAVNOH-a, nasuprot NDH, a jeste. I ako je ta petokraka simbol ZAVNOH-a i antifašizma, u čemu je onda zapravo problem, što je sporno i kako se to točno u Hrvatskoj može biti antifašist bez simbola ovdašnjeg antifašističkog pokreta? Na kraju krajeva, sve su to glupe izlike da se na ljepši način kaže ono što je bivši splitski gradonačelnik napisao i što zapravo svi u HDZ-u misle o partizanima i antifašističkoj baštini.

No, ovdje zapravo nije riječ o baštini, nego o budućnosti zemlje. Koja će biti dosta mračna ostane li HDZ, sa svojim ekstremističkim satelitom na vlasti. Jer oni koji uličnu rulju koja fizički svako malo napada obične mirne građane, ljude koji plešu folklor ili idu na otvaranje izložbe, koji napadaju novinarke i traže zabranu kulturnih festivala, rulju koja na punim stadionima skandira ustaški pozdrav… zapravo isturaju tu rulju da nastupa u njihovo ime. I to je nakon proteklog vikenda posve jasno. Dragan Markovina za Peščanik.

Dragan Markovina Marš 'Ujedinjeni protiv fašizma'

Tito&Laibach: The Remix

Laibach u Jajcu: Isprika Titu i buđenje Antifašizma

Jajce je 29. studenoga, na Dan Republike, ugostilo provokativni AVNOJ Fest, čija je zvijezda bio slovenski Laibach. Kontroverzni koncert održan je u dvorani Drugog zasjedanja AVNOJ-a, a slovenska grupa iznenadila je publiku izravnom isprikom Titu zbog “pornografske repeticije” i sudjelovanja u uništenju države. Lider grupe istaknuo je da je Jugoslavija trajna inspiracija. Istovremeno, povjesničar Dragan Markovina je za Vidu TV naglasio nužnost ponovnog brendiranja antifašizma, jer je ta baština “odbačena i ponovno aktualna” zbog bujanja fašizma.

Dragan Markovina Laibach

Kad desnica čuje “Sve što znaš o meni” — odmah se uvrijedi

Markovina: Desnica u ratu s Arsenovim porijeklom

Okomio se tako Radić, lider raskolničke, radikalno desne stranke Domino, zapravo i na ideju izgradnje mreže tih kulturnih centara, ali i na ono što on naziva prisvajanjem Arsena od strane srpske zajednice. U tome je otišao toliko nisko, da je dodao kako su čekali da umre Gabi (Index), da bi to mogli izvesti, promatrajući je valjda kao ženu na braniku hrvatstva u obitelji Dedić. Nije mu to vjerovatno bila namjera, budući da desni radikali u pravilu kriju zadnje namjere, ma koliko one prozirne bile, ali Radić je s ovim istupom otkrio da desnica zapravo želi Hrvatsku bez Srba. Što se pak samog Arsena tiče, koji je nerado govorio o politici, pa i o neugodnosti koja se dogodila s njegovom kućom u Šibeniku devedesetih, činjenica je da je snimio dva nevjerovatna ratna albuma, „Tihi obrt“ iz 1993. i „Ministarstvo straha“ iz 1994. godine, koji su dva najsnažnija svjedočanstva o ratu u Hrvatskoj i o tome kako ga je sam Arsen teško doživio. Dragan Markovina za Peščanik.

Arsen Dedić Dragan Markovina kolumne

Kako poništiti ono što je već davno poništeno

Markovina: Pravda za AVNOJ

Tragikomična inicijativa Matije Bećkovića i četvorice skupštinskih poslanika za ukidanje odluka AVNOJ-a može se čitati i kao pokušaj skretanja pažnje s aktualne društvene pobune protiv Vučićevog režima u Srbiji, može se promatrati i kao deluzija o poništavanju nečega što je u praksi svakako poništeno, ali čije se posljedice ne mogu ukloniti, niti se povijest može promijeniti, a na koncu se može promatrati i kao nastavak neprekinutog i uvijek tragičnog ciklusa bavljenja prošlošću u Srbiji, koje zapravo onemogućava pogled u budućnost. Suštinsko nezadovoljstvo većeg dijela Srbije, kad govorimo o odlukama AVNOJ-a, višedesetljetno je i primarno se svodi na pitanje stvaranja federalne Jugoslavije i njenih unutrašnjih republičkih granica, odnosno puno više je problem iz kuta srpskog nacionalizma bio u tome, nego u samoj činjenici dokinuća kraljevine. Dragan Markovina za Peščanik.

AVNOJ Dragan Markovina kolumne

Kad Ustav ide na godišnji, a ulica preuzima vlast

Markovina: Drugo ubojstvo Josipa Reihl Kira

Nažalost, ono što se upravo odvilo u Benkovcu, a dogodila se uspješna zabrana mirotvornog kulturnog festivala, zahvaljujući de facto paktu policije, tj. države s grupom ustašoidnih nasilnika, kojima je jedina legitimacija braniteljski staž, ne predstavlja izdvojen slučaj i jako mi je dobro poznato. Praktično identična stvar dogodila prošle godine u Korčuli, kada je identičnoj skupini ljudi zasmetao dolazak crnogorskog pjevačkog zbora. To sve znači, da ovaj val crnila koji se upravo događa, nije uzrokovan ovim dvama Thompsonovim koncertima, nego je posljedica višegodišnjeg povlačenja pred nasilnicima i dopuštanja da njihova totalitarna i ekstremistička mjerila određuju što je poželjno, a što nije poželjno u javnom prostoru. Sve to, mimo Ustava, zakona i ideje slobodnog i demokratskog društva te uz otvorenu asistenciju vladajućih i oportunističko povlačenje opozicije. Hrvatska je ovim došla korak do totalitarne diktature uličnih nasilnika, koja je tim ciničnija imajući u vidu pozivanje na demokratske slobode i slične formalnosti koje sama država ne poštuje. Dragan Markovina za Peščanik.

Benkovac Dragan Markovina Festival 'Nosi se' Josip Reihl Kir kolumne

Poraz društva

Markovina: Što povezuje Bajagu i Zorana Pusića?

Davno sam, sličnim povodom otkazivanja Bajage, koji je u Hrvatskoj odsvirao desetine koncerata i oko kojeg ne može realno postojati nikakav stvarni problem, napisao da bi stvar bila dodatno bizarna kad bi uzeo i hrvatsko državljanstvo, na koje po mjestu rođenja svakako ima pravo.

Da skratim i napišem jednostavnim rječnikom, Pusić smeta samo zato što je dosljedni antifašist, a Bajaga samo zato što je Srbin. I dovoljno je par radikala iz opskurnih udruga koje će u ovakvim okolnostima pokrenuti val, kojeg se nitko organizirano neće potruditi zaustaviti, pa da dobijemo zemlju kojoj ekstremistička proustaška desnica određuje društvenu atmosferu.

I to zemlju koja je ostvarila sve snove ovdašnjih nacionalista i praktično je jedina jasna pobjednica ratova za jugoslavensko nasljeđe. Ta vrsta besmisla i autodestrukcije ravna je i poklapa se s nastojanjem istih društvenih krugova da jednu suštinski partizansku i pobjedničku zemlju pretvore u zemlju ustaških gubitnika. Dragan Markovina za Peščanik. O otkazivanju Bajage pišu i Novosti.

Dragan Markovina kolumne Momčilo Bajagić Bajaga Zoran Pusić

Iz rubrike "glazba" u rubriku "crna kronika"

Markovina: Koncert istine u Zagrebu

Jedina dobra stvar u vezi neoustaškog kič-užasa koji se ovog vikenda odvio na zagrebačkom Hipodromu, ali i po čitavom gradu uoči Thompsonovog koncerta, jeste to što je sada puna istina o hrvatskom društvu postala očita svima. Ponajprije urbanoj zagrebačkoj populaciji koja je, ušuškana unutar vlastitog svijeta i mainstream medija, pa i unutar vlastitog većinskog zeleno-lijevog političkog izbora, živjela u uvjerenju kako situacija nije baš takva. Istina jeste, i to može biti donekle utješno, da se radi o simboličnom radikalnom desničarenju, koje je umnogome u trendu među mladom populacijom, ali ne treba veliki korak od simbolike do prakse. Tim prije što je apsolutno nevjerovatno odakle takav nacionalizam crpi gorivo, jer ako je ijedan ovdašnji nacionalizam ostvario praktično sve svoje ciljeve, to je hrvatski. Te frustracije ne mogu biti ništa drugo, nego fiktivne i pogonjene tek još s nas par postotaka ljudi koji se tome naglas odupiru. Dragan Markovina za Peščanik.

Dragan Markovina kolumne Thompsonov koncert na Hipodromu

Ni 'treći put' nije na kraju neki

Markovina: Bez nacionalne opozicijske stranke nema ozbiljne alternative

Komentirajući aktualnu političku klimu u Hrvatskoj, Markovina je ocijenio da je “SDP pristao na političke postavke koje je HDZ postavio još devedesetih: da je politika Franje Tuđmana neupitna, da Domovinski rat nema mrlju, te da su devedesete herojsko doba i ništa drugo”. Posljedica tkave politike je i nastanak “puno trećih puteva” poput stranke Nova ljevica, koju je Markovina osnovao, a kasnije i Možemo! “Ali ne možete graditi ozbiljnu alternativu ako nemate nacionalnu opozicijsku partiju. Vidimo kako s Možemo! teško ide gradnja nacionalne priče”. Kazao je kako se više neće baviti politikom, nakon što je 2016. osnovao Novu ljevicu a godinu kasnije se bez uspjeha kandidirao za splitskog gradonačelnika. “Vidio sam da postajem lošiji čovjek”, objasnio je, iako mu nije žao što je osnovao navedenu stranku. Novosti

Dragan Markovina intervju Treći put

P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Bilo jednom u Hrvatskoj i oko nje