Umjetnost u doba kasnog kapitalizma

Sve popularniji oblik investicije

Umjetnost u doba kasnog kapitalizma

Teško je identificirati gdje prestaje benevolentni interes za estetiku i kulturnu vrijednost, a gdje počinje financijska korist – zapravo ta granica ne postoji, a vjerojatno nikada niti nije postojala. Ta se tenzija najbolje može vidjeti na sajmovima poput Art Basela ili Friezea, koji su značajno narasli kroz zadnjih dvadesetak godina, te sve više postaju korporativne franšize na više globalnih lokacija. Sajmovi okupljaju čitav umjetnički sektor i postaju obavezni ne samo za “visoke” umjetnike i galerije već i za one koji tek počinju i koji od svoje umjetničke prakse žele živjeti. Postoji nešto gotovo duhovito u formi art faira, koji izgledaju kao bilo koji drugi industrijski sajam s nepreglednim štandovima i izlagačima, dok se sam sadržaj tih štandova svom silom pokušava odmaknuti od naizgled prizemne trgovine koja se u njima odvija. I sami umjetnici se bave tom apsurdnom situacijom i tenzijom. Kulturpunkt

kapitalizam umjetnost

Neće te učiniti sretnim, ali ljepše je plakati u Mercedesu

Zašto ne možemo svi biti milijunaši? Ekonomski status u kapitalizmu baziran je na oskudici i pristupu rijetkim resursima

Što će reći, sustav je tako krojen da ne možemo svi biti jednako bogati, jer da jesmo, novac ne bi imao vrijednost kakvu ima. Donosimo ovaj članak autora na Mediumu, koji predlaže da se, umjesto odbacivanja kapitalizma, sustav reformira, i to uvođenjem poreza na dodanu vrijednost (PDV) za tehnološke gigante i univerzalnog temeljnog dohotka (UBI). Time se u ideji osigurava egzistencija za sve, vrednuje rad izvan tržišta (poput roditeljstva) i kanalizira ljudska potreba za natjecanjem. Cilj nije uništiti bogate, već transformirati tržište iz svrhe same sebi u alat koji služi ljudskom blagostanju i dostojanstvu.

Relativna vrijednost: Autor potvrđuje da ako svi imaju sve, nitko nema ništa posebno. Bogatstvo crpi vrijednost iz činjenice da je nedostupno većini.
Psihološki motor: Sustav koristi ljudsku prirodu i želju za “ljepšim i rjeđim” stvarima kao gorivo za napredak. Bez te hijerarhije, kotačići ekonomije bi stali.
Strukturna nužnost: Tekst izravno kaže: “Ne samo da ne mogu svi biti bogati, nego neki moraju biti” kako bi sustav ostao stabilan i poticao stvaranje nove vrijednosti.

bataši bogatstvo kapitalizam milijunaši novac

Ako smo svi prerazvijeni, ne preostaje nam ništa drugo nego da se sukobimo

Peović: Ratovi su posljedica ekonomskih kriza koje SAD ‘rješavaju’ ulaganjem u vojno-industrijski kompleks, dok profitiraju kapitalisti

Nas ovdje na periferiji dežurni ideolozi uvjeravaju da je nerazvijenost tek ‘faza’ u razvoju, te da ćemo, dosegnemo li idealnu formu kapitalizma, sustići bogate zemlje. No nerazvijenost je nužan preduvjet kapitalističke geopolitike. Dominantni narativ europske birokracije ima vrlo konkretnu funkciju – održavanje mira između bogatog centra i siromašne periferije. Pritom se stalno ponavlja teza da ćemo s još više tržišta i odbacivanjem štetnog državnog intervencionizma prevladati nejednakosti, te da samo treba promijeniti svijest ljudi. Sukobi prijete da će zahvatiti cijeli svijet, pogotovo ako uzmemo u obzir da je američka hostilnost usmjerena prema Kini, koja je zasad neutralna. Iranski rat, kao i opća mobilizacija i naoružavanje, posljedice su pokušaja spašavanja američke ekonomije, koja počiva na vojno-industrijskom kompleksu. Ne postoji nijedna zemlja na svijetu koja ulaže više u vojsku, kaže Katarina Peović za tportal, povodom nove knjige “Kraj kapitalizma? Dok staro umire, a novo se ne može roditi”.

intervju kapitalizam Katarina Peović rat u Iranu

Odjavi se za spas čovječanstva

Knjiga Jonathana Craryja žestoki je politički pamflet protiv tehnokapitalizma

Autor knjige “Spaljena zemlja – s onu stranu digitalnog doba, prema postkapitalističkom svijetu” tvrdi da “internetski kompleks” sustavno uništava biosferu, zajednicu i ljudsku psihu, pretvarajući nas u izolirane ovisnike o ekranima. Iako virtuozno napisana, ova “jeremijada” nudi radikalan pesimizam: rješenje vidi isključivo u potpunom odbijanju digitalnog života i povratku predmodernim oblicima zajedništva. Kritika ističe da Crary precizno detektira društvenu regresiju i gubitak empatije, ali ne nudi realnu terapiju za svijet koji ne želi odustati od svojih gadgeta i komfora, ostavljajući čitatelja u procjepu između ekosocijalističke utopije i kliničke depresije. Nataša Babić za Ideje.

Jonathan Crary kapitalizam Nataša Babić tehnokapitalizam

Osim ako se ne prilagodi

Šajatović: Kapitalizam se potrošio, suvislo osmišljene zamjene nema

U posljednje vrijeme u razgovorima s poduzetnicima i menadžerima koji imaju naglašenu potrebu sagledati globalno ekonomsko okružje moguće je uočiti novu vrstu zabrinutosti. Nije riječ o tome hoće li i kada nastupiti klasična recesija. Spremni su nositi se s cikličnom fazom klasičnoga kapitalizma. Zabrinuti su, međutim, što se netipično može dogoditi u bližoj ili srednjoj budućnosti. Strahuju od spleta okolnosti nakon kojega neće biti moguće sustav vratiti u uobičajeni ritam recesija – depresija – uzlet – procvat. Iako oni to tako ne kažu, zapravo su zabrinuti za opstanak kapitalizma. Previše kriza odjednom, premalo odgovora, kapitalizam ne uspijeva obuzdati dug, demografiju, okoliš i umjetnu inteligenciju. Je li na kapitalizam na svom devetom ‘mačjem životu’? Pita se Miodrag Šajatović za Lider.

kapitalizam kolumne Miodrag Šajatović

I još uvijek življi od svojih kritičara

Kapitalizam pod lupom: Cassidyjeva knjiga preispituje kritičare kapitalizma od Marxa do Stiglitza

U knjizi Kapitalizam i njegovi kritičari američki novinar i publicist John Cassidy donosi pregled najvažnijih antikapitalističkih ideja, od Marxa i Engelsa do Stiglitza i Rodrika. Marxovu tezu o trajnom siromaštvu povijest je opovrgnula rastom realnih plaća, dok Cassidy kroz Keynesa pokazuje da državni intervencionizam može i pomoći i štetiti, ovisno o kontekstu. Analizirajući novije krize, poput azijske 1997. i globalne 2008., Cassidy upozorava na paradokse globalizacije i monetarne politike MMF-a. Zaključak: kritike kapitalizma često su opravdane — ali sustav se uvijek nekako prilagodi i preživi. Ideje… ranije ove godine autor dao je intervju za Yale Review.

John Cassidy kapitali kapitalizam

Nisu ni ljeta što su bila

Ljeto je postalo samo marketinški trik namijenjen prodaji japanki, Aperol Spritza i jeftine, dvotjedne iluzije bijega od okova kapitalističkog realizma

Ljeto možda jest sezona varki, ali nema smisla da se zavaravamo: ljeto je nepodnošljivo, vruće, ljepljivo. To nas uglavnom ne sprječava da se zabavimo, opustimo i odmorimo, ali jesmo li sve spremni činiti uz neki drugačiji soundtrack? Zamišljam paralelu tom saharinskom koktelu, toj imaginarnoj semantičkoj prevari temeljenoj na lažnoj bezbrižnosti, nekakvo drugo toplo ljeto. Ljeto bez uzbuđenja, više na ležaljci iza škura nego na terasi po zvizdanu. Na periferiji praznog grada. Obavijeni jutarnjom šumskom zrikom. Ispred televizora s popodnevnim programom u pozadini ili u polupraznom kinu na predstavi koje se nakon nekoliko godina više nitko neće sjećati. Na nekim drugim obalama… Na Kulturpunktu promišljaju kako je forma nadjačala samu srž sadržaja, uz pokoju glazbenu preporuku.

kapitalizam klimatske promjene ljeto

'Na neki način postali smo žrtve vlastitog uspjeha'

Fukuyama: Usprkos brojnim izazovima, uvjeren sam kako će liberalna demokracija pokazati određenu trajnost

Liberalna društva temelje se na pretpostavci univerzalnog ljudskog dostojanstva, jednakog dostojanstva za sve, no to nailazi na veliki otpor, jer pojedine skupine prema rasi, etničkoj pripadnosti, religiji i slično ne žele biti samo jednake svima drugima, već žele da njihov poseban status bude priznat. To je bila velika transformacija na ljevici krajem 20. stoljeća. Progresivna politika se nekoć temeljila na radničkoj klasi, a sada se fragmentirala u niz malih identitetskih skupina: žene, LGBT osobe, etničke manjine i svaka traži djelomično priznanje vlastitog identiteta. To prijeti osnovnoj pretpostavci liberalizma, koja polazi od jednakosti svih. To je izazvalo i žestoku reakciju desnice, gdje ljudi vjeruju kako je politika identiteta marginalizirala, recimo, bijelce ili dominantnu etničku skupinu u određenom društvu. A to nije dobro za zdravlje liberalne demokracije.

Trenutno je jedan od najvećih izazova to što se više ne možemo složiti ni oko osnovnih empirijskih činjenica, jer više ne vjerujemo znanosti, ne vjerujemo cijelom sustavu znanja koji smo izgradili kako bismo osigurali pouzdane informacije. A to će biti golem problem za demokracije u budućnosti. Francis Fukuyama u razgovoru za Ideje.

Francis Fukuyama kapitalizam

Zašto bi radili 12 sati dnevno za drugoga kad mogu isto toliko za sebe – i još uživati u tome?

Mladi mijenjaju igru: biznis umjesto karijere

Mlađe generacije, posebice generacija Z, sve više odbacuju tradicionalnu karijeru u korist poduzetništva. Motivirani iskustvima svojih roditelja, koji su često radili prekovremeno za stabilnost, mladi radije biraju nesigurnost i kreativnost vlastitog biznisa. Prema istraživanjima, čak 78 % pripadnika generacije Z vjeruje da je pokretanje vlastitog posla najbolji izbor. Stručnjaci navode da su globalne krize, digitalizacija i promjene u vrijednostima oblikovale njihov odnos prema radu, prioritetima i novcu, zbog čega sve češće biraju fleksibilnost umjesto korporativne hijerarhije. Lider

biznis Generacija Z kapitalizam karijera mladi posao

Kapitalizam možda nije nestao – samo je licemjeran

Kapitalizam na aparatima – umetnite novčić za nastavak igre

Od Fukuyamine vizije “kraja povijesti” do današnjeg državnog uplitanja u tržište, kapitalizam se sve više gubi u magli zabrana, subvencija i carina. Karlo Vujeva s Ekonomskog fakulteta tvrdi da nije riječ o populizmu, već o reakciji na uspon Kine, koja prijeti anglosaskoj ekonomskoj dominaciji. Povijest pokazuje da su današnji zagovornici slobodnog tržišta sami odrastali na protekcionizmu, a sada su šokirani kad se pravila igre mijenjaju. Lider

kapitalizam slobodno tržište

Algoritam koji generira lovu

Sve je sirovina: Kako je tehnologija stvorila novu vrstu kapitalizma

Nova vrsta kapitalizma temelji se na načelu da su sve stvari i pojave oko nas – uključivo i sve što rade ljudi, počevši od svakodnevnog ponašanja do znanja i iskustava koje čovjek ima i koja skupi tijekom života – samo sirovina koja se primjenom raznih tehnologija može preoblikovati u neku komercijalnu svrhu. Kapitalist 21. stoljeća više nije samo vlasnik sredstava za proizvodnju (što je bio u 18., 19. i 20. stoljeću), on je i vlasnik sredstava (tehnologija) za preciznu instrumentalizaciju ljudskog rada i ponašanja te uskoro, i svakog drugog aspekta ljudske egzistencije. Pionir tog novog kapitalizma je, kako u konceptualnom tako i u praktičnom smislu – Google. Toj tvrtki brzo su se u tome pridružili i ostali današnji tehno giganti.

Vjetar u leđa u prvih dvadesetak godina našeg stoljeća dala im je neoliberalna politika, ne trudeći se previše oko regulacije svega što te tvrtke rade na internetu i s tehnologijama s kojima svoj utjecaj šire i dalje, u stvarnom prostoru, očarana njihovim poslovnim uspjesima i tisućama milijardi američkih dolara prihoda. Problem u svemu tome je što suvremeni kapitalisti puno više ulažu u strojeve nego u ljude. Netokracija

kapitalizam tehnologija

M	T	W	T	F	S	S
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Sve popularniji oblik investicije