https://twitter.com/dodo/status/1103339460199108611
Dok ljudi miris povezuju s cvijećem ili gastronomijom, za policijske pse on je alat za detekciju smrti. Tekst istražuje kemijsku pozadinu VOC-ova (hlapljivih organskih spojeva) poput putrescina i kadaverina koji nastaju raspadanjem tijela. Ključni problem u obuci pasa je tzv. “sumporni jaz” – nedostatak spojeva DMDS i DMTS u sintetskim mirisima, što može zbuniti pse na terenu. Uz fascinantnu anatomiju (300 milijuna receptora naspram ljudskih 5), psi koriste složene biokemijske putove s cAMP-om kako bi detektirali tragove koje ljudski nos, s tek 400 mirisnih gena, potpuno ignorira. Nenad Raos za Bug
Nova istraživanja u časopisu Nature otkrila su da su psi bili vjerni pratitelji ljudi tisućljećima prije poljoprivrede. Genetičkom analizom identificiran je najstariji poznati pas iz Pinarbasija (Turska), star 15.800 godina, što je 5.000 godina više od prijašnjih rekorda. Znanstvenici pretpostavljaju da su se psi odvojili od vukova prije više od 24.000 godina. Nalazi potvrđuju da su drevni lovci-sakupljači cijenili svoje ljubimce: pokapali su ih uz ljude i hranili ribom. Ovi “alarmni sustavi” ledenog doba genetski su preci današnjih pasmina poput boksera i salukija. Index
Prema infografici, 29 posto kućanstava u Hrvatskoj ima barem jednog psa, što znači da gotovo svako treće kućanstvo ima psa kao kućnog ljubimca. Slične brojke bilježe i neke druge zemlje u regiji. Odmah iza Mađarske nalazi se Poljska. U toj zemlji 49 posto kućanstava ima psa. Tek nešto manje broje Rumunji. Najmanje pasa imaju Turci, Švicarci, Šveđani i kućanstva iz Nizozemske. Index
Autohtona pasmina, prvi put spomenuta u 14. stoljeću u đakovačkom kraju, stoljećima je neraskidivo vezana uz slavonska imanja i stočarstvo. Temperamentan, inteligentan i svestran, danas se ističe i u sportovima poput agilityja te je sve cjenjeniji izvan Hrvatske. Uzgajivači i kinolozi naglašavaju važnost očuvanja izvornosti, genetike i duha pasmine. HRT
Istraživanje sveučilišta u Edinburghu i Exeteru pokazalo je da se emisije CO₂ povezane s psećom hranom drastično razlikuju – i do 65 puta, ovisno o sastavu. Vlažna, sirova i mesna hrana ima znatno veći ugljični otisak od suhe, dok hrana bez žitarica zagađuje više od one koja ih sadrži. Biljna pseća hrana pokazala se klimatski povoljnijom. U Velikoj Britaniji pseća hrana čini oko 1 % ukupnih emisija stakleničkih plinova, pa znanstvenici pozivaju na jasnije deklaracije kako bi vlasnici mogli birati održivije opcije. tportal
Viralne snimke „čudesnih pasa“ koji navodno predosjećaju nesreće najčešće su montirane, generirane AI-em ili selektivno interpretirane. Psi raspolažu superiornim osjetilima – sluhom, njuhom, opipom, koja im omogućuju da registriraju minimalne promjene u okolišu i fiziološke signale kod ljudi, poput stresa ili epileptičnog napada. Takve reakcije objašnjive su biologijom, a ne natprirodnim moćima. Studije pokazuju da psi ne mogu pouzdano predvidjeti prometne nesreće ili katastrofe, i da se „šesto čulo“ često temelji na slučajnosti i ljudskoj projekciji. DW
Psi ne laju nasumično – njihovo ponašanje oblikuju njuh, govor tijela, iskustva i zaštitnički instinkt. Mirisi poput parfema ili drugih životinja, nervozni pokreti ili prodoran pogled mogu izazvati lajav odgovor. Ako ih netko podsjeća na raniju neugodnu situaciju, reagirat će instinktivno. Lajanje je često i način da zaštite svoj prostor ili vlasnika. Razumijevanje tih čimbenika pomaže vlasnicima da prepoznaju pseće signale i umanje stresne reakcije u susretima s ljudima. N1
Znanstvenici s Auburn Sveučilišta otkrili su da živahni psi aktivno prate objekte na televizoru, tražeći ih čak iza ekrana, dok pasmina, dob ili spol ne utječu na ponašanje. Studija sugerira da TV može zabaviti pse i smanjiti usamljenost, posebno uz kanale poput DOGTV-a. No, skeptici poput Juliane Bräuer smatraju da televizija ne može zamijeniti ljudsku pažnju jer psi više cijene odnos s vlasnicima i mirise nego ekranske prizore. Daljnja istraživanja potrebna su za razumijevanje pseće percepcije TV sadržaja. DW
Nalet vozilom na psa ili mačku tretira se kao prometna nesreća, a vlasnik životinje odgovoran je za štetu jer se smatra da kućni ljubimci predstavljaju „opasnu stvar“. Psi moraju biti mikročipirani pa je lakše utvrditi vlasnika, dok je kod mačaka situacija složenija jer ih zakon (zasad) ne obvezuje na čipiranje, a sudska praksa ne prihvaća da općine i gradovi odgovaraju za svaku mačku na cesti. Jedinice lokalne samouprave odgovorne su samo za štete od lutalica u slučaju propusta u zbrinjavanju. Vozačima se savjetuje oprez i obvezna prijava policiji. Revija HAK
U Hrvatskoj nema križanja vukova i pasa, pokazali uzorci DNK