Rajko Grlić - kustos na groblju nesnimljenih filmova - Monitor.hr
26.04.2018. (16:30)

O jednom zanimljivom životu

Rajko Grlić – kustos na groblju nesnimljenih filmova

Neispričane priče autorska su kompilacija najboljih ideja za filmove koje nikada neće snimiti. Knjiga Rajka Grlića je jedinstveni hibrid između memoara, zbirke sinopsisa i instruktivnog udžbenika za sve koji bi htjeli postati redateljima. No, prije i poslije svega, radi se o libru u kojem jedan veliki filmski pripovjedač dokazuje kako se suvereno snalazi i na književnom polju”, piše Ivica Ivanišević. “Intrigantna svaštara u kojoj se susreću Brando i Tito, Krleža i češki profesori, redateljeva sefardska baka i Udba”, piše o knjizi Jurica Pavičić.


Slične vijesti

26.12.2021. (13:00)

Božićna priča Rajka Grlića: kućanski aparati i čuda tehnike koji su nam nekad bili članovi obitelji

Eskapizam koji pronalazimo u prošlim vremenima Rajko Grlić pretvorio je sjećanjem na stare aparate koji su dolazili u njihovu kuću. Izdvajamo: Prvi aparat čiji dolazak pamtim bio je Blaupunkt radio. Njega je iz Njemačke, iz Ulma, donio muž naše krojačice Klare, prijateljice pokojne bake Katarine. Smeđa drvena kutija s velikim zvučnikom i skalom punom imena meni tada nepoznatih gradova. Mogla je biti 1956. ili ’57. godina. Stavljen je u dnevni boravak i nikome osim tati nije bilo dozvoljeno paliti ga ili na njemu tražiti stanice. Piše Rajko Grlić za Telegram

29.11.2021. (13:00)

Kad ti ne preostane ništa drugo

Rajko Grlić: Moja priča o hrabrosti. Hrabrosti stvaranja i hrabrosti egzila

Gospođi Ani i meni nije trebalo “analitičko sagledavanje stvarnosti” da u jednom “malom noćnom razgovoru” zaključimo da idemo, da je zaludno demantirati optužbe, pokušati se umiliti onima koji te prozivaju ne bi li ti dali za koricu kruha. Tako smo jednoga dana svoje živote prebacili s jednog na drugi kontinent, prešli iz jednog u drugo agregatno stanje, iz kakve-takve izvjesnosti u krajnje krajnju neizvjesnost, a sve u nadi da nas stari Seneka nije obmanjivao kad je tvrdio: “Za mudrog je čovjeka svako mjesto njegova zemlja.” Za ostati to što si bio potrebna je hrabrost. No ona je jednako tako potrebna i za drugu opciju; promjenu i potpunu prilagodbu novom životu. Za svaki početak, za svaki novi korak treba imati hrabrosti, a egzil je upravo to: stalno koračanje u nepoznato. Zato vjerujem da nužnost (ekspres-lonac), znatiželja (glad za novim) i hrabrost (lišenost druge mogućnosti) čine bermudski trokut egzila u koji kad se jednom zakorači povratka više nema. Kao i kod žena nakon što naprave prvu plastičnu operaciju… piše Rajko Grlić za Telegram

15.06.2021. (14:30)

Nove ribe u moru

Grlić: Ne znam hoćemo li Ante Tomić i ja više pisati scenarije, ali kuharice bismo svakako trebali

Scenarist otkriva kako s Tomićem razmjenjuje recepte te ironično domeće kako bi pisanje kuharice moglo biti iskaz domoljublja riječima: I tako to ide. Već godinama bezuspješno ga nagovaram da složimo kuharicu „Što su nam kuhale naše punice“. Njegova je Dalmatinka, moja je bila Slavonka. Obje vrhunske kuharice duboko uronjene u jela i okuse kraja iz kojeg potječu. Možda više nećemo pisati filmske scenarije, ali ni kuharice nisu za baciti. Bilo bi sjajno da i mi napokon učinimo nešto dobro za Hrvatsku. Možda bi nas nakon toga manje optuživati da ju dovoljno ne volimo. Piše Rajko Grlić za Telegram

24.05.2021. (11:00)

Prikazano na FEST-u

Rajko Grlić: Veseli me da se veliki FEST ponovno diže, a da se mali Motovun, usprkos svemu, još ne spušta

FEST je bio čudo za koje smo mislili da smo ga zaslužili, da je krajnje normalno da se, nakon što se to dogodilo kazalištu i muzici, dogodi i filmu. Bio sam te 1971. nadobudni mladac koji će upravo te godine magistrirati režiju igranog filma na FAMU u Pragu. Nitko mi nije bio ravan i u tom imaginarnom svijetu u kojem sam tada boravio nije bilo ništa normalnije nego da i ja dođem na tu svečanost svjetskog filma. Bio sam tako na prvom i na mnogim narednim. Dolazio sam vidjeti filmove koje do tada nismo mogli vidjeti, dolazio sam da vidim ljude koji ih prave. Dolazio sam da se družim, da učim, da vidim kako to majstori pričaju priče i kako pričaju o tome kako su ih pričali… a, FEST je bio veliki festival kojem sam se radovao kao i čitava moja generacija. Puno godina kasnije, kad smo počeli jedan sasvim mali filmski festival, onaj u Motovunu, često sam ga se sjetio… piše Rajko Grlić za Telegram o skoro 50-godišnjem festivalu “najboljih filmova na svetu” koji je pokrenuo filmski kritičar Milutin Čolić.

15.12.2020. (16:00)

Nije on čovjek, on je - Grad

Piše Rajko Grlić: Ekonomski prestravljeni ljudi ne mogu ustati protiv primitivizma koji ima moć ukinuti kulturu

“Ovo je baš da se smrzneš. Šef kina Tuškanac otvoreno piše: neće pustiti Juričanov film, da im Bandić ne ukine financiranje” naslov je članka… Teško je naći nešto što jasnije od ovoga pokazuje sav jad i bijedu kulture u Zagrebu, kao i u čitavoj Hrvatskoj. Jer ova, gotovo prototipna priča govori sve o nama; o našem strahu od zamjeranja, o šutnji i nadi da će nas, ako budemo dobri i poslušni, nesreća mimoići, da ćemo, doduše bijedno i ponižavajuće, ali ipak nekako moći preživjeti. Ako su takvu odluku donijeli amateri, oni koji ne žive od filma, koji od straha čak ni ne imenuju gradonačelnika, već ga zovu “Grad”, koja je tek količina straha od zamjeranja prisutna među profesionalcima, ljudi kojima je to kruh svagdašnji? – pita se redatelj Rajko Grlić u tekstu za Večernji.

30.08.2020. (23:00)

Hedonizam na istrijansku

Rajko Grlić piše serijal o konobama u Istri, treći nastavak predstavlja konobu “Dorjanu”

Puževi su u tom obilju dolazećih dobara posebna priča. Dorjana ih je nekada sakupljala uz Mirnu po poljima prije prve košnje. Danas su zaštićeni i zabranjeno ih je dirati pa joj ih sada dostavlja obiteljski obrt Hram okusa iz Matulja, koji se jedini u Hrvatskoj bavi uzgojem gastronomskih puževa. Dorjanina sestra Nevia, šefica kuhinje, priprema ih na dva načina: tradicionalno s palentom na istarski i kao Pijat Dorjana – pljukance s puževima. Telegram

 

29.06.2020. (15:00)

Kozmopolitski pogledi

Intervju s Rajkom Grlićem nakon povratka iz Amerike

Moja generacija je branila filmove koji nisu bili po volji politike na vrlo jednostavan način: trebala vam je gledanost doma, koju smo imali, i trebale su vam nagrade velikih festivala vani. Kad imate te dvije kategorije, onda se u Jugoslaviji nisu htjeli pačat’, jer su bili mudri ne izazivati nešto što im je nepotrebno kad im je panično bila važna slika izvana. Meni je fantastično kako ovima to uopće nije važno. Taj nacionalizam je toliko zatvorio sve prozore, jer čim uđe zrak izvana, druga su mjerila. Nije im stalo, osim kako izgledaju u crkvi u Clevelandu. To je strašno tužno. Otišle su nam generacije. Novi list

11.03.2020. (18:00)

Evo što ćemo gledati

HAVC financira novi film Rajka Grlića i Ante Tomića te ekranizaciju ‘Proslave’ Damira Karakaša

HAVC je objavio rezultate natječaja za dodjelu sredstava. Tri projekta dobit će 12.500.000 kuna, između ostalog ‘Proslava‘, debitantski film koji nastaje prema romanu Damira Karakaša (scenarij Jelena Paljan, režija Bruno Anković). Sredstva će dobiti filmska suradnja Ante Tomića i Rajka Grlića ‘Svemu dođe kraj‘ te ‘Zatvoreno za javnost‘ redateljice Vanje Juranić. T-portal