18.02.2022. (20:00)
Posada misije Artemis II uspješno je završila povijesni prelet oko Mjeseca, zabilježivši preko 10.000 fotografija. Astronauti su svjedočili spektakularnom “zalasku Zemlje” i rijetkoj pomrčini Sunca koja je iz njihove perspektive trajala gotovo sat vremena. Tijekom misije, ekipa je promatrala bazene Hertzsprung i Orientale, potonji prvi put viđen ljudskim okom. Emotivan vrhunac bio je imenovanje dvaju kratera: Integrity i Carroll, potonji u čast preminule supruge zapovjednika Wisemana. Misija je spojila vrhunsku znanost s dubokim ljudskim emocijama, pripremajući put za buduća istraživanja dubokog svemira. CNN
Hello, Moon. It’s great to be back.
Here’s a taste of what the Artemis II astronauts photographed during their flight around the Moon. Check out more photos from the mission: https://t.co/rzM1P0QbOl pic.twitter.com/6jWINHkDLh
— NASA (@NASA) April 7, 2026
NASA je objavila prve fotografije Zemlje snimljene iz letjelice Orion tijekom misije Artemis II. Na snimkama se vidi naš planet u spektakularnim bojama, uz uočljiv zeleni sjaj aurore. Ovo je prvi put u više od 50 godina da ljudi promatraju Zemlju iz ove perspektive. Četveročlana posada, koju čine Reid Wiseman, Victor Glover, Christina Koch i Jeremy Hansen, nalazi se na desetodnevnom putovanju oko Mjeseca. Ova misija predstavlja ključni korak prema ponovnom slijetanju ljudi na Mjesečevu površinu, prvi put nakon završetka programa Apollo 1972. godine. Jutarnji
Good morning, world!
We have spectacular new high-resolution images of our home planet, all of us looking back through the Orion capsule window at our Artemis II astronauts as they continue their journey to the Moon. pic.twitter.com/QjxGfWiRcS
— NASA (@NASA) April 3, 2026
Between 2015 and 2017, astronauts brewed real espresso aboard the ISS using ISSpresso. Designed for microgravity, it proved that even in orbit, good coffee is a matter of engineering.#ISSpresso #SpaceCoffee #NASA pic.twitter.com/XPvEYLUpkW
— Interesting Engineering (@IntEngineering) April 2, 2026
Godinama su astronauti pili dehidriranu mješavinu iz vrećica, no suradnja tvrtki Lavazza i Argotec donijela je prekretnicu: ISSpresso. Ovaj inženjerski pothvat koristi čelične cijevi i tlak od 400 bara kako bi nadvladao mikrogravitaciju. Uz inovativnu šalicu koja koristi kapilarnost, Samantha Cristoforetti prva je 2015. uživala u autentičnom mirisu i okusu kave. Osim podizanja morala, ovaj uređaj služi kao važan eksperiment u dinamici fluida, dokazujući da su zemaljski užici nužni i na putu prema zvijezdama. No, uređaj su ipak vratili na Zemlju 2017. CogCoffee
Znanstvenici su pomoću teleskopa James Webb i Hubble otkrili da su za kozmičku reionizaciju – proces koji je svemir učinio prozirnim za svjetlost – zaslužne male, ali iznimno aktivne patuljaste galaktike. Iako se ranije vjerovalo da su “kozmičku maglu” rastjerale masivne galaktike ili crne rupe, podaci iz skupa Abell 2744 pokazuju da su upravo ovi mali sustavi proizvodili nevjerojatne količine ionizirajućih fotona. Ovo otkriće ključno je za razumijevanje rane evolucije svemira i pretvaranja mračnog, neutralnog plina u prozirnu plazmu. Science Alert, Index
Interaktivna skala koja ti omogućuje da skrolaš od najmanjih čestica (kvarkova) pa sve do ruba vidljivog svemira. Odličan način za dobiti egzistencijalnu krizu u 5 minuta.
Tijekom boravka u orbiti tisućama je puta promatrao planet i došao do zaključka da čovječanstvo zapravo živi u velikoj zabludi. Kako objašnjava, pogled na Zemlju iz svemira potpuno je drukčiji od onoga koji imamo s njezine površine. Iz orbite su jasno vidljivi krhki sustavi koji omogućuju život, poput atmosfere, oceana i ekosustava, no ljudi se prema njima često ponašaju kao da postoje samo da bi služili globalnoj ekonomiji. Ovakvu promjenu u načinu razmišljanja astronauti nazivaju „efekt pregleda“ (Overview Effect). Termin je još 1987. godine uveo svemirski filozof Frank White kako bi opisao snažnu promjenu svijesti koju mnogi astronauti dožive kada Zemlju vide iz svemira. Često govore o osjećaju dubokog divljenja, o novom poštovanju prema ljepoti i krhkosti planeta, kao i o snažnom osjećaju povezanosti s čovječanstvom i cijelom Zemljom. N1
Astronomi su pomoću rendgenskog opservatorija Chandra X-ray Observatory prvi put izravno snimili astrosferu oko mlade zvijezde HD 61005, udaljene oko 120 svjetlosnih godina. Zvijezda, stara oko 100 milijuna godina, nalikuje ranom Suncu i proizvodi znatno snažnije zvjezdane vjetrove – 25 puta gušće i tri puta brže od današnjih Sunčevih. Sustav, prozvan “Moljac”, okružen je gustim međuzvjezdanim plinom koji omogućuje detekciju rendgenskog zračenja. Otkriće pomaže znanstvenicima bolje razumjeti razvoj Sunčeve heliosfere u ranim fazama Sunčeva sustava. Bug
Prije 3,26 milijardi godina, gigantski hondritni meteorit S2 (do 58 km) pogodio je Zemlju, izazvavši globalni tsunami i isparavanje oceana. Iako katastrofalan, udar je bio ključan za biosferu arhaika. Oslobađanjem golemih količina fosfora iz samog tijela meteorita te miješanjem oceanskih slojeva bogatih željezom, stvoreni su idealni uvjeti za procvat tadašnjih prokariota. Dok je Chicxulub presudio dinosaurima, S2 je djelovao kao „kozmičko gnojivo“: umjesto uništenja, obogaćivanje voda nutrijentima dalo je novi zamah primitivnoj fotosintezi temeljenoj na željezu, dokazujući da su rani ekosustavi bili iznimno otporni na svemirske kolizije. Nenad Raos za Bug
Tradicionalni modeli formacije planetarnih sustava kažu da radijacija zvijezde “odnosi” plinovite atmosfere bližih planeta, ostavljajući samo njihove čvrste jezgre, dok se plinoviti divovi formiraju u hladnijim, udaljenijim regijama gdje mogu akumulirati plin. Povijesno gledano, sve naše teorije o formiranju planeta temeljile su se isključivo na onome što poznajemo iz vlastitog Sunčeva sustava. Međutim iz ESA-e ističu da sve veći broj otkrivenih egzoplanetarnih sustava prisiljava znanstvenike na reviziju tih starih postavki. Znanstvenici su istražili različite scenarije, uključujući zamjenu mjesta planeta ili gubitak atmosfere uslijed sudara, no te su teorije zasad odbačene. Umjesto toga, pronađeni su dokazi da planeti u ovom sustavu nisu nastali istodobno. Bug
Novo istraživanje Sveučilišta u Portsmouthu ruši mit o crvotočinama kao galaktičkim prečacima. Umjesto prolaza za materiju, Einstein-Rosenovi mostovi djeluju kao zrcala koja povezuju naš svemir s verzijom u kojoj vrijeme teče unatrag. Ova teorija rješava paradoks gubitka informacija u crnim rupama i objašnjava asimetrije u kozmičkom zračenju. Umjesto apsolutnog početka, Veliki prasak mogao bi biti tek “kvantni odskok” prethodnog urušavajućeg svemira. Studija sugerira fascinantnu mogućnost: naš cijeli kozmos možda se nalazi unutar crne rupe nekog sasvim drugog svijeta. Mreža