U Hrvatskoj svjedočimo potpunom nestanku i asimilaciji srpske zajednice - Monitor.hr
01.03.2020. (12:30)

Zašto nikog nije briga?

U Hrvatskoj svjedočimo potpunom nestanku i asimilaciji srpske zajednice

“Ako se nešto radikalno ne promijeni, a tu promjenu ne možemo niti nazrijeti, u povijesti će ostati zapisano kako je Milorad Pupovac bio prvi koji je još početkom devedesetih prepoznao kako će se stvari rasplesti. Potom je uložio ogromnu energiju da se to ne dogodi, boreći se prvo protiv nacionalizma vlastitog naroda, a potom protiv hrvatskog nacionalizma i uvijek se zalažući za ustavne vrijednosti, da bi na kraju ostao sam na sceni i zatvorio vrata”, piše Dragan Markovina za Telegram.


Slične vijesti

16.02. (19:00)

Nema odmjerenog komentara

Markovina: Posljednji tango u Kaštelima

Da vidimo dakle koga su sve karnevalisti u Kaštelima spaljivali kao krnju proteklih godina? Bila je tu školska slikovnica za djecu duginih boja, pa su bili Milorad Pupovac i Andrej Plenković koji je kao plesao po Pupovčevim diplama, pa su bili Andrej Plenković i Zoran Milanović, a evo sada su Aleksandar Vučić i Vladimir Putin. I suštinski je nebitno što bilo tko od nas misli o tim političarima, jer u ovoj priči je jedino bitno to da imamo posla s banalnim provincijalnim desničarima koji naprave točno ono što očekuješ da će napraviti i koji nikad, ali baš nikad neće iznenaditi, niti ritualno spaliti nekoga ili nešto što je stvarni društveni tabu.

Što se pak Kaštelana i njihovog karnevalskog okupljanja na kraju tiče, njemu bi kao soundtrack sjajno pristajala pjesma Arsena Dedića, „Posljednji tango u Đevrskama“. I kao autentični prikaz groteskne manifestacije, ali i kao poruka koja ogoljuje nacionalističko orgijanje usmjereno prema Srbima u cjelini. Što opet ne znači da Vučić i Putin ne pružaju savršeni materijal za satiru svake vrste. Međutim, u Kaštelima toga nema ni u tragovima. Dragan Markovina za Peščanik.

08.02. (23:00)

Mora da se premijeru nešto dogodilo

Markovina: Ode i Hrvatska

Postoji samo jedna riječ kojom se može objasniti ono što hrvatski premijer Andrej Plenković upravo radi inzistiranjem da glavni državni odvjetnik bude Ivan Turudić. Ta riječ je raspad. I to jednako raspad njegove retoričke i ideološke fasade o Hrvatskoj kao zemlji temeljito posvećenoj tzv. europskim vrijednostima, kao i raspad tvrdnje o Hrvatskoj kao stabilnoj demokraciji i njemu osobno kao brani od mađarskog ili „ne daj Bože“, srpskog političkog modela. Na koncu riječ je i o raspadu društvenog konsenzusa u zemlji, ali i o potpunom raspadu ideje o trodiobi vlasti i povjerenju u institucije. Plenković ovdje ne ide samo protiv inače mu nesklone javnosti i lijeve opozicije iz Možemo, koja je provela noć na trgu pred Vladom i Saborom, nego i protiv skoro kompletne javnosti, s izuzetkom one izrazito desne. Tvrdoglavost s kojom to radi je racionalno neobjašnjiva i realno bi ga mogla koštati rezultata na izborima, Dragan Markovina za Peščanik.

12.01. (18:00)

Jedna rečenica kao nečiji cijeli govori

Markovina: Fenomen Severina

To što je bila dovoljna samo jedna Severinina rečenica, o tome da čuvaju Crnu Goru, na koncertu u Kotoru da, kako se deru naslovi po portalima, „zapali regiju“, predstavlja jasan znak da su svi pop-kulturni fenomeni postjugoslavenskog prostora, od Aleksandre Prijović, do Dine Merlina, pa čak i onaj koji im je efektivno prethodio, a riječ je o Lepoj Breni, utjecajem daleko od fenomena Severine. Žene čiju su karijeru okolnosti, događaji i skandali na koje nije mogla utjecati i zlonamjerni nacionalistički mediji pokušavali i pokušavaju pokopati već skoro dva desetljeća, ali bez ikakvog vidljivog uspjeha. To što nema nikakve sumnje da su seksepil, a dijelom i, za ove prostore uvijek privlačno, splitsko porijeklo odigrali možda i presudnu ulogu u tome da postane regionalna zvijezda, sve ostalo, odnosno čitav put od zvijezde do pop-kulturnog fenomena, tj. nekoga tko ima ozbiljan društveni utjecaj, prošla je zahvaljujući upornosti, talentu, trudu i činjenici da ima stav i da je stvari uvijek gledala u široj jugoslavenskoj perspektivi. Dragan Markovina o Severini, skužili ste, kao fenomenu, za Peščanik.

16.12.2023. (23:00)

Izbori na kojima se zaista možemo odlučiti

Markovina: Na korak od autokracije

Ako smo sve do skorih događaja i mogli misliti da se Hrvatskoj ne može dogoditi autokracija nalik onoj koju Srbija upravo ima šansu početi dokidati, sve ono što se događa, manje-više u kompletnom periodu, sad već višegodišnje vladavine Andreja Plenkovića kao premijera, s naglaskom na posljednjih godinu dana, svjedoči o tome da je i Hrvatska došla na korak od autokracije jednog čovjeka i od nje je udaljena tek jedne izbore. One koji će se održati sljedeće godine. Jedini pak način da on ostane na vlasti, barem ako je suditi po sadašnjim rejtinzima i trendovima, jeste taj da formira koaliciju HDZ-a, još desnijeg, nepojmljivo nacionalističkog Domovinskog pokreta i stranaka nacionalnih manjina. A ako stvarno raspored glasova bude takav da mu ovo preostane kao jedina opcija, odgovornost Milorada Pupovca i SDSS-a bit će ogromna. S jedne strane će imati izbor ulaska u Vladu sa otvoreno antisrpskom strankom koja mu je pod fizičkim prijetnjama nedavno de facto zabranila dolazak u Vukovar, dok će s druge strane ostati potpuno nezaštićeni pred nasiljem s kojim će se sasvim sigurno i on i srpska zajednica suočiti, bude li onaj presudni faktor koji će prevagnuti da se vlast u Hrvatskoj promijeni. Dragan Markovina za Peščanik.

09.12.2023. (00:00)

Ili si zapeo u devedesetima ili možeš naprijed

Markovina: Dvije Hrvatske, dva spomenika, jedan dan

Dok je u Podstrani kraj Splita otvoren još jedan u nizu nepojmljivo kičastih i vizualno tragikomičnih Tuđmanovih spomenika, iste večeri je na mjestu na kojem su likvidirane Aleksandra Zec i njezina majka Marija, otkrivena spomen ploča s detaljnim natpisom u povodu tog slučaja. Osim što se ta dva spomen obilježja razlikuju vizualno, estetski i sadržajno, oni se odnose na isto, Tuđmanovo doba. Kojeg jedan dio društva drži neupitnim i herojskim, vrijednim klesanja u bronci i kamenu, dok je drugi savršeno svjestan mraka i užasa tog doba prema čitavim skupinama građana. I oko svega toga ne treba imati nikakvih iluzija oko toga koja je od dvije Hrvatske brojnija i u svakom pogledu moćnija i utjecajnija. A to je ponajprije zato jer je onaj najveći dio društva sasvim nezainteresiran za suočavanje s tamnom stranom devedesetih i moralno indiferentan prema svim ovim pitanjima koja su suštinski formirala stvarnost te društvene i političke odnose u zemlji i formiraju ih do danas. Dragan Markovina za Peščanik.

13.11.2023. (22:00)

Strukturalni nacionalizam

Dragan Markovina: Zadarski memento

Vijest o dva fizička napada, na ljude iz delegacije Crvene Zvezde i dvojicu beogradskih novinara u Zadru, koji su u tom gradu boravili povodom košarkaške utakmice između Zadra i beogradskog kluba, jednako je uznemirujuća, koliko je tužna, a na koncu i očekivana. Jer, pored toga što je nacionalizam ostao strukturalna činjenica u Hrvatskoj još od devedesetih godina, on je umnogome u posljednje vrijeme prešao u svoju umivenu fazu kada govorimo o službenim politikama, ali je s druge strane ušao i u neku vrstu nove renesanse u određenim sredinama i među navijačkim krugovima te na krajnjoj desnici… Za to postoje samo dva lijeka. Prvi je taj da se ovo tretira kao napad iz mržnje, o čemu se neupitno radi, a drugi da se ozbiljnije počne mijenjati društvena klima… Piše Dragan Markovina za Peščanik.

31.10.2023. (13:00)

Ne možeš ti to objasniti drugomu

Markovina: Ako itko zna kako je živjeti pod granatama jer živiš na nekom teritoriju, a drugi ga svojata, znaju ljudi iz Hrvatske i BiH

Jednako kao što nitko ne može bolje od židovske zajednice znati što znači biti svugdje i stoljećima progonjen. Poistovjećivati državnu politiku Izraela sa Židovima u cjelini i odnos prema toj politici posljedično promatrati kao odnos prema Židovima, jednako je promašeno kao izjednačavanje Hamasa s Palestincima u cjelini. To bi trebao biti neki minimum zdravorazumskog pristupa ovim pitanjima, koji očito unutar traumatiziranih zajednica trenutačno nije prisutan, a o čemu možda i najbolje svjedoče reakcije povodom, ni u čemu problematičnog govora Slavoja Žižeka na otvaranju frankfurtskog sajma knjiga… Piše Dragan Markovina za Telegram

16.07.2023. (21:00)

Devedesete se smatraju toliko pozitivnim da je i Franjo Tuđman očišćen od samog sebe i od stvarnog sadržaja svoje vlasti ne bi li kao bezgrešan spomenik otplovio u vječnost

Dragan Markovina: “Addio Pola ili festivalska šutnja o naličju 1991.”

Puležan Igor Galo, dobitnik Počasne nagrade "Aleksandar Lifka": PULA ZASLUŽUJE MUZEJ FILMA. IMAMO PUNO PRAVO, ALI I MATERIJALE ZA TO" - Glas Istre

Filmski festival u Puli obilježava 70. godišnjicu, sve je puno reminiscencija i starih snimki koje se za divno čudo više ne cenzuriraju. Sve izgleda normalno kao da se nije desio lom koji ga i danas određuje. I sve bi to bilo sjajno te svakako bolje nego 90-ih kad se radilo na brisanju prošlosti i sjećanja, da nije onih koji ne smatraju lom iz ’91. toliko nebitnim da ga je potrebno prešućivati. Jedan od njih je pulski glumac Igor Galo kojem se te godine život slomio na dva dijela. To ga je vjerojatno potaknulo da u produkciji Histria filma snimi dokumentarac „1991. Adio jugo film, adio jugo festival, adio Jugoslavija – vidimo se u sljedećem ratu“, koji je sada u centru pažnje jer Festival i Grad nisu omogućili prikazivanje filma u Areni, nego su autoru ponudili lokaciju u Istarskom narodnom kazalištu koju je Galo, logično, odbio. Peščanik

12.06.2023. (11:00)

Protekli tjedan na jednom mjestu

Tjedni pregled Dragana Markovine

  • Veseli zagrebački Pride. Kao što sam prošli tjedan napisao, vezano uz splitski i karlovački Pride, isto vrijedi i za zagrebački. Davno su, na svu sreću, iza nas ostali oni rani dani prvih zagrebačkih Prideova, obilježenih napadima Molotovljevim koktelima i kasnijim prepadima po gradu. Zagrebački Pride pretvorio se u veselu folklornu manifestaciju, uz definitivnu i punu podršku te prisustvo gradskih vlasti. Što jeste jedan veliki plus i konačna potvrda normalizacije društva.
  • 80. godišnjica Slobodne. Nije bilo previše riječi o ranim partizanskim danima, još manje o štrajku od prije 30 godina i preuzimanju Slobodne Dalmacije od strane Miroslava Kutle, brojni još uvijek živući bivši novinari i glavni urednici nisu niti pozvani, o prisustvu feralovaca koji su umnogome obilježili povijest splitskog dnevnika moglo se samo sanjati, ali su se zato ukazali premijer i drugi ministri u Vladi, uz čitav niz lokalnih političara, opet bez splitskog gradonačelnika.
  • Oproštaj Zlatana Ibrahimovića. Jedna od vijesti, ne samo tjedna, nego i godine, jeste oproštaj Zlatana Ibrahimovića od profesionalnog nogometa. Takav spoj fizičke snage, upornosti, talenta i čovjeka koji je osvajao trofeje u svakoj ligi u kojoj je igrao i koji je toliko dugo trajao, teško će se opet ponoviti.
  • Slučaj Marka Livaje. Nogometna priča tjedna je vrijeđanje Marka Livaje s riječkih tribina te njegov kasniji odlazak iz reprezentacije. Sve što se u vezi ovoga događalo do kraja je ogolilo priču o svehrvatskoj i pomirbenoj reprezentaciji i srušilo Dalićev misionarski narativ te iznova antagoniziralo Split i dobar dio Dalmacije prema reprezentaciji. Ovaj krater koji je nastao Livajinim povlačenjem se neće tek tako zakrpiti.
  • Beogradski prosvjedi. U Beogradu su sve uzaludniji Vučićevi pokušaji da raznim fintama, blefovima i prijetnjama poljulja prosvjednike ili razjedini opoziciju. Održan je i šesti masovni prosvjed, uz najavu iz opozicije da će sljedećeg tjedna doći do bitne promjene u taktici i pristupu.
  • Izbori u Crnoj Gori. Parlamentarni izbori, i to u puno mirnijoj i manje referendumskoj atmosferi, nego što smo navikli. Pouzdan je to znak da su zemlja i društvo ipak ušli u novu fazu koegzistencije političkih protivnika
  • Sramotna izjava Darija Kordića, čovjeka koji je snimljen kako izjavljuje da bi sve ponovio i koji već godinama igra ulogu katoličkog superstara i nepokajanog mistika, koja je u konceptualnom smislu čak odbojnija od one Karadžićeve uloge doktora Dabića. Jer nje je bio svjestan samo Radovan, a ovdje bitnu ulogu igraju i Crkva i bosanskohercegovački HDZ, koji uporno odbija odmaknuti se od glorifikacije Kordića i devedesetih, zahvaljujući čemu čitavom narodu nabijaju kolektivnu krivnju zbog Kordićevih zločina i politike Herceg-Bosne u cjelini. Najvažnije izabrao Dragan Markovina, Telegram
07.06.2023. (20:24)

Bog, glavom i bradom

Dragan Markovina: Odlazak Zlatana Ibrahimovića ili kraj epohe

Zlatan Ibrahimovic Retires From Football At 41

Zlatan Ibrahimović, nogometni genijalac i čovjek koji je po svemu bio drukčiji od svijeta kojem je profesionalno pripadao i koji ga je izvukao od namijenjene mu sudbine, a koji se jučer u Milanu oprostio od aktivnog igranja nogometa, učinivši to puno kasnije od skoro svih svojih drugova rođenih na pragu osamdesetih, upoznao je lice i naličje i starog i novog svijeta. I to ga, želio on u tome aktivno sudjelovati ili ne, čini herojem generacija koje su sanjale o boljem svijetu koji im je uskraćen. Takav igrač, čovjek i simbol se više ni u kom slučaju ne može ponoviti, koliko zbog talenta i porijekla, toliko zbog posve drukčijeg društvenog i političkog konteksta. Jer ako je netko ponio epohu u kojoj je rođen i u kojoj je proveo formativne godine na leđima da bi je prenio u novi svijet, bivajući simbolom starog, a istovremeno zvijezda novog, to je bio on. Peščanik