Nacionalna groupie: Pred školom oskvrnavljen hrvatski dres - Monitor.hr
20.12.2022. (10:00)

Dobro da ih nije vidio Grmoja... ili ipak?

Nacionalna groupie: Pred školom oskvrnavljen hrvatski dres

Pavle u novoj zgodi priča o tome što mu se dogodilo pred utakmicu Hrvatske s Argentinom. Naišao je na frendicu, novinarku koja je išla kupiti majicu s hrvatskim dresom za njezinu kći. Evo, još za prošlu utakmicu s Brazilom domišljata i jebeno pametna razrednica od moje kćeri dosjetila se da svi u razredu dođu u hrvatskim navijačkim majicama i naprave zajednički fotku. Dakle, nije dosta što ih na satovima zaglupljuju gledanjem kretenskih utakmica, nego klinci još trebaju dolaziti u šahovničastim majicama. Kako su prošli cijelu gungulu po Zagrebu, napokon je našla dres s Modrićem, ali s kojim je mala bila razočarana: Nitko živ nema na Modrića, svi imaju one normalne crveno bijele. Isuse i još nije ni strukirana, kako ću se tako pojavit sad gore. Mrzim te, uvijek me osramotiš!


Slične vijesti

Ponedjeljak (22:00)

Bit će zanimljivo na predsjedničkim izborima

Nacionalna groupie: Evo Kolinde i Bobana

Hrvati su sigurno shvatili koliko su pogriješili što nisu u dovoljnom broju glasali za tu prelijepu ženu koja je svojim odjevnim kombinacijama, vitkom figurom, plavom kosom, sirenskim pjevanjem na kninskoj tvrđavi oplemenjivala ovaj napaćeni, cinični, mrzovoljni narod. Milanović je nas Hrvate gurnuo u mulj u kojem volimo roniti po dnu, u mulj svađe, prepucavanja, grubih riječi. Uopće nije kao Kolinda pazio na fizički izgled. Kao i Plenković prepustio se gomilanju kila. Dakle, i u tome je bio loš primjer Hrvatima koji su ionako postali skloni pretilosti. Dok je Kolinda bila predsjednica, žene su u njoj imale uzor, poticala ih je da vježbaju, podvrgavaju se spasonosnim dijetama. I uvijek je bila vesela, nasmijana, ni o kome nije govorila ništa ružno. Na početku Bogovićeve zapitao sam se tko bi osim Škore mogao ugroziti Kolindu na novim izborima. Pred restoranom Boban spazio sam nogometnu legendu Zvonimira Bobana. Oko njega neki ljudi. Boban s kemijskom olovkom u ruci. O, jebote! Brzo do njega. U novoj zgodi Svirac je pomislio kako legendarni nogometaš skuplja potpise za Milanovića.

17.03. (09:00)

Mostarski Mostovci

Nacionalna groupie: Bruce Lee za Domovinski pokret

„Ti, dakle, znaš tko je ukrao mog Brusa Lija! Govori, ništarijo! Tko je to napravio? Govori ili ću te ja natjerat da propjevaš kao Severina na Dori!”

„Severina uopće nije pjevala na Dori. Samo je mahala s onim velikim čekićem. Baš kao što maše oko glave Brusa Lija taj koji ga je oteo. Ako ne prihvatiš njegove zahtjeve, razmrskat će čekićem kip na komadiće i prodat ga na staro željezo.”

„Tko će ga razmrskat, govori!” Raspudić me još snažnije protresao.

“Mogu ti reći samo inicijale… D. P.“

Napokon je maknuo svoje ogromne ruke s mojih ramena. Zamislio se.

D.P…. To je sigurno Domovinski pokret. Njima ništa nije sveto. Njihovi ugledni članovi bave se svim i svačim, čak i za lovu prevoze migrante preko granice.”

„Jako si blizu… Mozak ti dobro radi. Zato si i postigao tako puno u životu. Taj D. P. živi u Mostaru i vatreni je pobornik Domovinskog pokreta. Uvjeren je da samo oni mogu izvući Hrvatsku iz gliba i borit se kako treba za prava Bošnjaka u Mostaru.”

„Da, baš oni mogu. To mogu samo Most i ja”, prezirno će Raspudić. Nacionalna groupie

11.03. (17:00)

Zajedno u pokretu

Nacionalna groupie: Todorić i Škoro zajedno

Ovog vikenda u kleti u Todorićevu vinogradu pod Sljemenom našli su se Ivica Todorić i Miroslav Škoro. Prilično je eufemistički tu vinogradsku potleušicu nazvati klet, bolje pro-klet, a ja pak u toj potleušici stanujem već mjesecima jer je stranka Možemo! bacila prokletstvo na mene kad me izbacila iz stana koji mi je pokojni Bandić dao na korištenje u Dubravi. Poznato je da su Todorić i Škoro prilično bliski. To se pogotovo u javnosti vidjelo kad je Škoro slavio rođendan svog najpoznatijeg albuma ‘’Milo moje’’ u Klubu Šumica u Sesvetama. I bome Šumica sva se tresla kad se na binu iznenada popeo Todorić i tražio Škoru da zajedno otpjevaju ‘’Sude mi’’. A koliko su bliski vidio sam i ja kroz prozorčić svoje potleušice, s velikim zanimanjem promatrao sam svog gazdu i Škoru kako hodaju vinogradom i uživljeno razgovaraju o nečemu. Škoro se raspričao o mom starom, hvalio je njegovu hrabrost, aktivnosti u Domovinskom ratu. Jedva sam zauzdao jezik da mu ne odvratim da se ni on baš nije iskazao kad je trebalo s puškom otići u Domovinski rat, otišao je u Ameriku. Ali dobro, barem je odslužio godinu dana u JNA, lamentira Svirac u novoj zgodi.

04.03. (08:00)

Babaroga na vratima HRT-a

Nacionalna groupie: Dora do jaja

Nitko iz Nacionala nije htio ići pratiti Doru pa je urednik Berislav Jelinić meni uvalio taj zadatak. I fakat sam se dobro uklopio na Dori. Prva večer bila je teška katastrofa, izvođači su sramotno falšali dok su pjevali. Bilo je užasno slušat te pjesme, paralo je uši, morao sam se u press centru naroljat da bih izdržao tu prvu večer. Letovce su u podrumu fakat zatočila žuta bića nalik pilićima. Mrletu i Prlji samo su glave virile iz nekakvog žutog perja. Čim je ugledao Samira Millu iz Večernjeg i mene, Mrle je počeo zapomagati da mu pomognemo:

“Molim vas… Ne mogu ovo više izdržat… Jedan od pilića liže mi kurac… Svršit ću s hrvatske katedrale duha, odnosno HTV-a!” zapjevao je bolno kao da pjeva neki sevdah Šabana Šaulića.

“Ali ti nisi na vrhu nego u podrumu HTV-a. I kako ti pilić može lizat kurac kad pilići nemaju jezik, samo kljun, znam to dobro, baka mi je u Đakovu imala piliće”, rekao sam.

Ovaj pilić ima jezik, dođi pa provjeri, novinar si.”… Ne treba previše zamišljat što se dogodilo dalje u novoj zgodi Nacionalne groupie.

25.02. (18:00)

Ni preko veze

Nacionalna groupie: Hobotnica i lignje u Ministarstvu kulture

Nosio sam u Ministarstvo kulture deset stranica rukopisa svog novog romana. Krimić koji se događa u Ministarstvu kulture, o tome sam odlučio napisati roman. Glavni junak je bliski suradnik ministrice kulture, godinama radi u Ministarstvu. Žena i obitelj smatraju ga teškim šonjom jer radi za prosječnu plaću dok se svi oko njega bogate. U jednom trenutku popizdi i odluči maznut lovu iz europskih fondova. Taj kratak siže priložio sam dokumentima potrebnim da bi se zatražila potpora za poticanje književnog stvaralaštva koju svake godine dodjeljuje Ministarstvo kulture. Dokumente nisam htio poslati poštom. Zašto bih u ova teška vremena trošio lovu na kuverte, poštanske marke. Radije ću to sam predati u urudžbeni ured Ministarstva kulture, vremena ionako imam na pretek, za razliku od novca.

U slučaju da ministrica bude privedena, moj krimić imat će sasvim drugačiji kraj. Prijavit ću ga onda ipak za stipendiju kad dođe neka nova ministrica ili ministar kulture. Sigurno će s guštom dodijelit možda čak godišnju stipendiju romanu. Radni naslov čini mi se okej – ‘Hobotnica u Ministarstvu kulture’ – kaže u novoj zgodi Nacionalna groupie.

19.02. (14:00)

Što ste SMS-ali, SMS-ali ste

Groupie: Osveta Josipinih šmokljana

“Tamo doli oko Knina sve su žene ljubomorne na Josipu. Svaka sumnjiči muža da se dopisiva s njom. A ja jesam! I ponosan sam na to! Ali neću da moja Ljilja zbog tog pati… Plašio sam se da će me ostavit i zabranit mi da viđam našeg malog Gojka. Noćima nisam mogao spavat od kad su počele curit te Josipine poruke.” – priča Svirčev stari.

Stari je opet prtljao po mobitelu. Pustio mi je da gledam iz njegove ruke. Na ekranu se pojavila slika nekakve crkve, crkve u Kninu, saznat ću kasnije. Onda zvuk zvona. Josipa mu je mobitelnom kamericom švenkala odozdo prema gore zvonik koji je upravo zvonio na kninskoj crkvi. Bilo je nešto erotično u tome… To kako je kamericom polako klizila gore dolje po crkvenom tornju dok zvona zvone i raspaljuju krv.

“Joj, kako bih ovo volio objavit na portalu Nacionala!” raspomamljeno ću.

“E, nećete više vi komunjare voajerske objavljivat nikakve tuđe poruke. Turudić će dati po turu svakom tko ponovo posegne za tim udbaškim metodama! Sad će on donijet zakon da mediji više ne smiju objavljivat tajne sudske spise, privatne poruke! Najebali ste svi vi koji živite od novinarstva! Nećete više imat nikakvu robu. Moći ćete prodavat jedino robu u Lidlu. Tamo fali radne snage, haha, je li tako Skejo?”, likovao je stari u novoj zgodi Nacionalne groupie.

10.02. (19:00)

Ne znaš što je gore - rak ili rat

Groupie: Vjetrovi novog rata sa Srbijom

Puna tri dana nisam se micao iz potleušice pod Sljemenom u vinogradu Ivice Todorića. Uspaničili su me Fejsbuk statusi matematičara i poduzetnika Nenada Bakića. Svakodnevno je objavljivao da je zrak u Zagrebu zastrašujuće zagađen – u zraku lebde neke opake čestice koje ulaze u krvotok, pluća, mogu i rak izazvati. Što se to događa sa Zagrebom? Hoćemo li svi pomrijeti?, pitao sam se. Nije Todorić bezveze podigao svoju vilu na Sljemenu. Tim potezom puno je uštedio; u budućnosti neće trebat skupe pročišćivače za zrak. U takvim apokaliptičnim mislima zatekao me kazališni kritičar Tomislav Čadež. U vojnom džipu uletio je u Todorićev vinograd. Oko glave je imao svezanu crnu traku kao ninđa kornjača. O ramenu mu je visio kalašnjikov – priča Svirac u novoj zgodi, kako ga je Čadež došao unovačiti jer se bliži rat s Rusijom, koja će uvući i Srbiju.

04.02. (11:00)

Društveni angažman se isplati

Nacionalna groupie: Zašto nisam potpisao za Severinu

Spopadao me osjećaj manje vrijednosti što moj potpis nije na tom proglasu za Aleksandra i njegovu majku. Taj proglas čita čitava Hrvatska. A mene nitko nije pozvao da se potpišem. Da li to znači da sam nebitan pisac? Postao sam svjestan da se baš nikad ni za što nisam angažirao, čak ni za bolje uvjete pasa u hrvatskim azilima. Svi društveno-politički problemi prolazili su mimo mene. Moj najveći i jedini društveni angažman bio je kad sam napisao pjesmu o Bandićevu psu Rudiju. Taj moj angažman itekako je urodio plodom, pokazao da se poezijom može puno toga izboriti – dobio sam na korištenje gradski stan u Dubravi, stan koji je prije mene koristila čuvena pjesnikinja Vesna Parun, također Bandićevom dobrotom. Severina nije podnosila Bandića. Tvrdila je da je i on svojevremeno pripomogao da se njezino dijete dodijeli Milanu, ne Bandiću, nego njezinu bivšem mužu, poduzetniku Milanu Popoviću. Kad bi se nekako moje ima pojavilo na tom proglasu podrške pisaca Severini i njezinu sinu, napokon bih barem malo sa sebe skinuo tu bandićevsku stigmu, predomišlja se u novoj zgodi Nacionalna groupie.

27.01. (20:00)

I onda je Svirac radio sklekove

Nacionalna groupie: Rado Ivan ide u vojnike

Još se snijeg nije do kraja otopio kad sam u maskirnoj jakni mog starog zakoračio na školsko igralište Građevinske škole u Novom Zagrebu, odmah preko puta crkve u Sigetu. Ivan Pernar držao je snopić novčanica u ruci, a ispred njega je neki budući građevinac pravio sklekove. Pružio sam mu plavu kuvertu. U sekundi ju je rastvorio. Problijedio je kad je pročitao što piše na papiru. „Znači HDZ-ovci su natjerali svog novog ministra obrane da ponovo uvede vojni rok! I mene prvog hoće strpat u vojsku! To je Tomašević nagovorio Plenkovića!”

Pernar je poziv u vojsku bacio u bljuzgu. „Za uništavanje dokumenata MORH-a možete biti kažnjeni do mjesec dana vojnog zatvora”, upozorio sam ga. Jedan od učenika vojnički je pokorno podigao papir iz bljuzge i mahao njime kao zastavicom na mimohodu samo da ga što prije osuši. Osjetio sam da je vrijeme da ga pozovem da malo nasamo razgovaramo. Pomaknuli smo se do rukometnog gola. „Ja mogu sredit da ovaj papir nestane. Da vas potpuno izgube u vojnoj evidenciji. Lako se možemo dogovorit da to sredim”, tiho ću. „Onda sredite.” „To košta.” „Nemam love, nezaposlen sam.” „A što je ovo?” pokazao sam na snopić eura u njegovoj ruci. „To je za učenike…” Nova zgoda Nacionalne groupie.

22.01. (08:00)

Banket s blitvom

Groupie: Gej plave kamenice

Na Gornjem gradu otvorio se restoran Kuća bake Terezije. Na policama na zidu od hrastova drveta Krležine knjige, fotke. I fotka njegove bake Terezije koja je bila vrsna kuharica, od nje je Krleža naslijedio strast prema hrani. Ušao sam u restoran, konobaru rekao da pozove vlasnika. Kad se pojavio, predstavio sam mu se: “Ja sam asistent Davora Butkovića, recenziram restorane za Kult plave kamenice. Došao sam isprobat vaše specijalitete.” U tami prostorije, za stolom ispod police na kojoj je stajalo prvo izdanje Krležina Banketa u Blitvi, spazio sam čovjeka obrijane glave koji je na tanjuru imao samo blitvu. Uzbudio sam se kad sam vidio da je to novi ministar gospodarstva Damir Habijan. Svirac je novom ministru rekao da se zbog svoje štedljivosti ne uklapa u HDZ, a još manje nakon što ga je Milanović outao: “Ne znam zašto bi se itko rugao nekom samo zato što je gej. Pa živimo u 21. stoljeću”, ozbiljnim će glasom Habjan, nakon čega je Svirac otišao u WC, gdje je zahaltao mladu zgodnu Nepalku.